Najnovija studija Grupe ACREDIA, izrađena u suradnji s društvom Allianz Trade, pokazuje da su prognoze značajno revidirane na više. Umjesto ranije očekivanih 3%, za 2026. sada se predviđa rast korporativnih insolventnosti od 6%. Time se bilježi peta uzastopna godina rasta broja slučajeva insolventnosti.

Sukob pojačava višestruke pritiske na poslovanje

Kriza povećava nestabilnost energetskih tržišta, podiže troškove prijevoza i čini globalne opskrbne lance ranjivijima. Istodobno se postrožuju uvjeti financiranja, dok inflacija stvara dodatni pritisak i pogoršava poslovno okruženje. Posljedice su vidljive duž cijelog lanca vrijednosti – od poljoprivrede i prehrambene industrije do proizvodnje i tehnoloških sektora. Posebno su pogođeni energetski intenzivni sektori poput prijevoza, kemijske industrije i metalne industrije, kao i poduzeća s niskim profitnim maržama, visokim zaduženjem ili ograničenom mogućnošću prijenosa troškova na cijene.

„Učinci su međusobno povezani: rast troškova, slabija potražnja i otežano financiranje. Upravo ta kombinacija stavlja brojne poslovne modele pod pritisak. To ukupno znači tisuće dodatnih insolventnosti diljem svijeta – 7.000 već u 2026. i još 7.900 u 2027.“, istaknuo je Kolb.

Izgledi ostaju nepovoljni: za 2027. ne nazire se poboljšanje, već tek stabilizacija na visokoj razini. Ako se sukob nastavi ili dodatno eskalira, pritisak na poduzeća vjerojatno će se još povećati, uz vidljive posljedice na ključnim tržištima diljem svijeta.

Hrvatska 2026.: stabilizacija na visokoj razini uz trajne strukturne probleme

Početkom 2026. u Hrvatskoj je zabilježeno blago smanjenje broja insolventnosti poduzeća, ali bez trajnog preokreta trenda. U prva dva mjeseca pokrenuto je ukupno 828 postupaka, što je 8,6% manje nego u istom razdoblju prethodne godine (906). Ovaj trend treba promatrati u širem kontekstu: s ukupno 3.896 insolventnosti u 2025., početna razina ostaje visoka, a na temelju trenutačnih mjesečnih podataka ne očekuje se značajniji pad u 2026.

Strukturna ranjivost posebno je izražena u građevinskom sektoru. Sa 182 stečaja u prva dva mjeseca 2026., sektor se zadržava na visokoj razini i potvrđuje udio od oko 21% u ukupnom broju insolventnosti. Unatoč relativno povoljnom tržišnom okruženju, potaknutom subvencijama EU-a i državnim ulaganjima u infrastrukturu, fragmentirana struktura sektora i dalje predstavlja ključni rizik. Kašnjenja u plaćanjima duž lanca vrijednosti, često s rokovima od 60 do 120 dana, dodatno opterećuju poslovanje, uz trajno visoke troškove materijala i rada, koje je moguće tek djelomično prenijeti na kupce.

Za razliku od mnogih drugih europskih zemalja, Hrvatska je manje izložena vanjskim energetskim šokovima. Njezina je opskrba energijom diverzificirana i manje ovisna o geopolitičkim uskim grlima, poput Hormuškog tjesnaca. Općenito se stoga čini da će 2026. biti godina stabilizacije na povišenoj razini. Iako se trenutačni zamah usporava, i dalje postoje strukturni izazovi, osobito u građevinarstvu i kapitalno intenzivnim sektorima.

Najnepovoljniji scenarij: kad energija postane čimbenik rizika

Ključni rizik i dalje predstavlja mogućnost daljnje eskalacije sukoba na Bliskom istoku, osobito u slučaju dugotrajnije blokade Hormuškog tjesnaca. U tom bi se slučaju negativni učinci znatno pojačali. Poremećaji u globalnoj opskrbi naftom i plinom, kao i nestašice ključnih sirovina poput gnojiva ili helija, dodatno bi povećali troškove i opteretili opskrbne lance.

U kombinaciji s rastom inflacije, padom povjerenja i slabijim gospodarskim rastom, pritisak na poduzeća dodatno bi se povećao, s izravnim posljedicama na likvidnost i stabilnost. U tom bi slučaju globalna insolventnost poduzeća mogla porasti za +10% u 2026. te za dodatnih +3% u 2027. Posebno bi bile pogođene Sjedinjene Američke Države i zapadna Europa, uz očekivane tisuće dodatnih slučajeva.

Što je sada važno: identificirati rizike na vrijeme i aktivno upravljati njima

Trenutačni razvoj jasno pokazuje da rizici ne nastaju izolirano, već duž cijelog ekonomskog lanca vrijednosti. Stoga je za poduzeća ključno rano uspostaviti transparentnost i poduzeti proaktivne mjere za njihovo ublažavanje. Nije ključno to što rizici nastaju, nego vrijeme i kvaliteta odgovora. Oni koji reagiraju na vrijeme osiguravaju prostor za djelovanje, a oni koji reagiraju prekasno gube ga.

Cijela studija dostupna je na ovoj poveznici.

Blog “Vino i čokolada: kakva je veza globalnih poremećaja s domaćim cijenama hrane?”, potpisuju izvršni direktor HNB-ovog Sektora istraživanja Davor Kunovac te pripravnici u HNB-ovoj Direkciji za ekonomske analize Ivan Batušić i Jakov Čorak.

Kako navode, Hrvatska uvozi znatan udio hrane, a cjenovni lanac, od proizvodnje do police, energetski je intenzivan, što domaće cijene hrane čini osjetljivima na sve češće poremećaje na međunarodnim tržištima energije i prehrambenih sirovina.

Kako bi ocijenili važnost tih poremećaja na domaću inflaciju cijena hrane, analitičari HNB-a su, primjenom novih detaljnih podataka o uvoznim cijenama i količinama za 50 kategorija prehrambenih proizvoda, raščlanili inflaciju cijena hrane na vanjske činitelje i one domaće, neovisne o uvozu i kretanjima sirovina.

Analiza je pokazala da su u proteklom razdoblju, obilježenom pandemijom i ratom u Ukrajini, vanjski poremećaji na strani ponude bili glavni začetnik inflacije hrane u Hrvatskoj i ostatku europodručja. No, ono što Hrvatsku izdvaja od ostatka europodručja jesu brzina i lakoća kojima su trgovci te troškove prenosili na potrošače. “U uvjetima iznimno snažne domaće potražnje – potaknute realnim rastom plaća, snažnim rastom turizma, ali i pozitivnim potrošačkim sentimentom – trgovci su i bez potrebe za promjenom marži ostvarili dvostruko veću dobit u odnosu na pretpandemijsko razdoblje”, kažu autori.

Ovi nalazi, napominju, važni su u kontekstu trenutačnoga energetskog poremećaja uzrokovanog sukobom na Bliskom istoku, ali i za buduće slične poremećaje na vanjskim tržištima. “U situaciji u kojoj vanjski šokovi stvaraju pritisak na inflaciju dok domaća potražnja buja – primjerice zbog ubrzanja rasta raspoloživog dohotka, pojačanoga potrošačkog sentimenta ili zakašnjele reakcije stabilizacijskih politika – mogući su snažniji učinci na domaću inflaciju potaknuti ubrzavanjem cijena prehrane, ali i ostalih komponenata potrošačke košarice”, napisali su HNB-ovi analitičari.

Autori navode da su vanjski poremećaji na strani ponude bili važan pokretač inflacije hrane, posebno u 2022. i 2023. godini, no i da su je lokalni činitelji dodatno rasplamsavali. “Trgovci su povećane troškove često brže i snažnije prenosili na potrošače negoli je to bio slučaj u ostalim zemljama”, tvrde.

Čokolada, govedina i vino

Rast cijena hrane bio je relativno koncentriran, pri čemu samo desetak kategorija proizvoda, od ukupno njih 76, objašnjava više od pola ukupnog rasta cijena hrane u proteklih nekoliko godina. 

Tako, dekompozicija inflacije odabranih proizvoda koji su prevladavali u inflaciji hrane u promatranom razdoblju – čokolade, govedine i vina – upućuje na važne razlike u ovoj izraženoj epizodi ubrzanja rasta cijena.

Autori navode da je energetska i prehrambena kriza po početku rata u Ukrajini, dodatno potencirana postpandemijskim porastom potražnje, uzrokovala prvi val globalnog povećanja inflacije u kojemu su domaće cijene govedine, čokolade, ali i drugih proizvoda, rasle slično onima u okružju. U drugom valu inflacije, s početkom u 2024. godini, rezultati HNB-ovih analitičara upućuju na to da su trgovci povećanje troškova uzrokovano vanjskim šokovima na strani ponude – poput smanjenja količine i porasta cijene kakaovca i govedine – vrlo brzo i uspješno prenosili na krajnje kupce. Pritom su cijene čokolade zbog loših uroda kakaovca u zemljama zapadne Afrike snažno rasle tijekom 2024. i 2025. u svim zemljama budući da se koriste istim izvorom sirovina.

No, primjećuju autori, u Hrvatskoj su one rasle čim su se povećale cijene sirovina, dok su u svim preostalim zemljama rasle uglavnom znatno slabije i s vremenskim odmakom. Slično tome, cijena govedine u tom je razdoblju rasla svima zbog strožih ekoloških standarda i viših troškova poslovanja koji povećavaju troškove proizvodnje te pridonose postupnom smanjivanju stočnog fonda. No za razliku od ostatka europodručja, rast domaćih proizvođačkih cijena i snažna potražnja za govedinom u kasnijem su razdoblju dodatno intenzivirali već prisutne vanjske inflatorne pritiske i konačne cijene u Hrvatskoj rastu uglavnom snažnije nego u ostalim zemljama.

Naposljetku, kada je riječ o vinu, rezultati upućuju na to da, za razliku od prethodnih kategorija, kretanja na međunarodnom tržištu gotovo uopće ne utječu na njegove cijene, pa mu maloprodajne cijene rastu unatoč povoljnim vanjskim pritiscima na njihovo smanjenje. “Neosjetljivost na vanjska kretanja uglavnom je posljedica snažne preferencije za domaćim vinima, ali i jake ukupne potražnje. Inflacija cijena vina u promatranom je razdoblju tako bila među najvišima u Europi i u prosjeku uglavnom viša od ostalih komponenata hrane u Hrvatskoj. Taj primjer pokazuje kako neosjetljivost cijena nekog proizvoda na kretanja u okružju, primjerice zbog samodostatnosti proizvodnje ili sklonosti domaćem proizvodu, nije jamstvo niže inflacije cijena tog proizvoda”, navode autori.

Porast cijena pod presudnim utjecajem snažne domaće potražnje

Napominju da analizirana tri primjera predstavljaju komponente kategorije prehrane i pića čije su cijene rasle zbog različitih inicijalnih uzroka, ali da je konačan porast svih tih cijena pod presudnim utjecajem snažne domaće potražnje.

U analizi ističu da su u razdoblju od 2019. do 2024. poduzeća koja se bave maloprodajom hrane udvostručila dobit uz zadržavanje stabilne trgovačke marže, što upućuje na to da su rastuće troškove uspješno prevalila na krajnje potrošače.

No napominju kako održavanje marži u uvjetima povećanih troškova u recentnoj inflatornoj epizodi nije bila specifičnost sektora maloprodaje ni velikih trgovačkih lanaca, već pravilo na razini cijeloga gospodarstva, pa je tako ukupna dobit svih poduzeća udvostručena uz zadržavanje stabilnih marži koje su na razini gospodarstva bile više od onih u sektoru trgovine.

“Toliki porast dobiti, viši od kumulativne inflacije hrane od otprilike 40 posto u istom razdoblju, bilo je moguće ostvariti jedino u uvjetima snažne domaće potražnje. U takvim okolnostima poduzeća prebacuju troškove na potrošače budući da su potrošači spremni prihvatiti novu cijenu. Na taj se način manifestira inflacija koja je potrošaču vidljiva u trgovini, ali je većinom inicirana vanjskim poremećajima i u ranijoj fazi cjenovnog lanca i može se ublažiti tek popuštanjem potražnje – autonomno zbog ponašanja potrošača ili zbog akcija ekonomskih politika, ali i zbog poduzimanja mjera ekonomske politike usmjerenih jačanju konkurencije. Tumačenje inflacije hrane isključivo kroz prizmu cjenovnih odluka poduzeća stoga ne daje potpunu sliku jer bez snažne potražnje koja takvim odlukama daje uporište prijenos troškova na potrošače ne bi bio moguć”, zaključuju HNB-ovi analitičari. (Hina)

Improve je za potrebe projekta proveo dva vala istraživanja: prvo, 2023 sa ciljem dobivanja informacija koje su bile osnova za niz akcija kojima se utjecalo na povećanje osvještenosti građana o problematici bacanja hrane, a time i na promjene u ponašanju; drugo, 2025 sa ciljem daljnje edukacije stanovništva o utjecaju bacanja hrane na klimatske promjene, koje nažalost, postaju sve veći problem.

Problem bacanja hrane – između navike i neinformiranosti

Rezultati istraživanja jasno pokazuju razmjere problema. Gotovo dvije trećine građana Hrvatske baca hranu, a značajan dio to čini redovito u vlastitim kućanstvima. Istovremeno, postoji izražena svijest o problemu: čak 81% građana zabrinuto je zbog bacanja hrane, što ukazuje na jaz između stavova i stvarnog ponašanja .

Slika 1: Koliko vas općenito brine problem bacanja hrane?

Slika 2: Koliko često bacate hranu u svom kućanstvu?

Istraživanje dodatno otkriva ključne uzroke takvog ponašanja. Najčešće se bacaju ostaci pripremljene hrane, a potom kruh i peciva, voće i povrće.

Jedan od važnih razloga bacanja hrane leži i u nedovoljnom razumijevanju oznaka na proizvodima poput „najbolje upotrijebiti do“ i „upotrijebiti do“.

Projekt „Hrana se ne baca“ usmjeren je prvenstveno na edukaciju građana. Cilj je osvijestiti kako pravilnim planiranjem kupnje, pripremom adekvatnih količina hrane, skladištenjem i korištenjem namirnica možemo značajno smanjiti količinu bačene hrane.

Podaci pokazuju da interes za ovakve inicijative postoji.  Više od polovice građana želi dodatne informacije i savjete kako smanjiti bacanje hrane. Dukat je upravo na toj potrebi izgradio svoju komunikaciju, nudeći konkretne i primjenjive savjete (https://hranasenebaca.hr/).

Od uvida do akcije

Rezultati istraživanja nisu ostali samo na razini analize nego su poslužili kao konkretna podloga za razvoj komunikacijskih i edukativnih aktivnosti. Pokazalo se, primjerice, da više od polovice građana želi dodatne informacije i savjete kako smanjiti bacanje hrane , što je jasno usmjerilo projekt prema praktičnim i primjenjivim rješenjima.

Na temelju tih uvida razvijen je niz edukativnih sadržaja i alata koji građanima pomažu u planiranju kupnje, pravilnom čuvanju namirnica i boljem razumijevanju rokova trajanja proizvoda. Time je istraživanje izravno pretočeno u konkretne mjere koje potiču promjenu ponašanja.

Posebna vrijednost projekta leži u činjenici da je drugi val istraživanja omogućio praćenje promjena kroz vrijeme. Rezultati pokazuju pozitivan trend – smanjen je udio građana koji bacaju hranu za čak 14%, dok je u kategoriji mlijeka i mliječnih proizvoda zabilježen najveći napredak u smanjenju bacanja hrane.

Slika 3: Koje vrste namirnica u vašem kućanstvu najčešće bacate?

Povezivanje s klimatskim promjenama

Drugi val istraživanja dodatno je otvorio važno pitanje percepcije klimatskih promjena. Iako građani prepoznaju klimatske promjene kao ozbiljan problem, još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o povezanosti bacanja hrane i negativnog utjecaja na okoliš.

Dukat kroz svoj projekt nastoji upravo to promijeniti: ukazati da svaka bačena namirnica znači i uzaludno potrošene resurse: vodu, energiju i rad. Time se projekt pozicionira ne samo kao edukativna kampanja, već i kao doprinos borbi protiv klimatskih promjena.

Za potrebe Dukatovog projekta, Improve agencija provela je istraživanje tijekom 2023. i 2025. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Hrvatske.

Analizira: Lucija Bundalo, NielsenIQ

Kategorije koje ubrajamo u sredstva za pranje rublja su: deterdženti za pranje rublja (praškasti/ tekući/kapsule, za bijelo i/ ili obojeno rublje), omekšivači odjeće, sredstva za uklanjanje mrlja, maramice za skupljanje boje tijekom pranja rublja i omekšivači vode.

U 2025. godini, grupa kategorija sredstava za pranje rublja održava prodaju podjednaku onoj iz godine ranije. Nadprosječan rast količinske prodaje bilježe sredstva za uklanjanje mrlja, omekšivači vode i omekšivači odjeće.

Količinski najveća kategorija u sredstvima za pranje rublja su deterdženti za pranje rublja s udjelom od 38,2% u ukupnoj grupi proizvoda. Slijede maramice za skupljanje boje tijekom pranja rublja s 33,3% udjela i omekšivači s 25,4% količinskog udjela. Najmanje zastupljeni segmenti u sredstvima za pranje rublja su sredstva za uklanjanje mrlja i omekšivači vode koji čine 2,8% i 0,3% količinske prodaje, respektivno.

Čak 89,9% ukupne količinske prodaje sredstava za pranje rublja ostvaruje se kroz moderne formate (hipermarkete, supermarkete, diskontere te drogerije), dok se 9,8% ostvaruje kroz tradicionalne formate (trgovine mješovitom robom ispod 300 m2 prodajne površine). Convenience kanali (kiosci i benzinske postaje) nose 0,4% ukupne količinske prodaje grupe kategorija sredstava za pranje rublja.

U 2025. godini, količinski udio vodeća tri proizvođača u ukupnoj prodaji sredstava za pranje rublja je iznosio 41,1%. Abecednim redoslijedom vodeći proizvođači su Henkel, Saponia i Violeta.

Keksi su jedna od najstabilnijih i najraznovrsnijih kategorija u segmentu konditorskih proizvoda. Zahvaljujući velikom rasponu pakiranja, okusa i cjenovnih razreda, prisutni su u gotovo svakom kućanstvu te zauzimaju važno mjesto u svakodnevnoj potrošnji.

Istodobno, riječ je o kategoriji koja se kontinuirano razvija kroz inovacije, nove potrošačke trendove i promjene u načinu konzumacije. U posljednjih nekoliko godina proizvođači sve više prilagođavaju ponudu promjenjivim navikama potrošača, koji uz klasične proizvode traže i funkcionalne, praktične ili nutritivno prilagođene varijante. Upravo ta kombinacija tradicije i inovacija obilježava aktualne trendove u kategoriji keksa.

PREMIUMIZACIJA I VRIJEDNOST BRENDA

Jedan od izraženijih trendova u kategoriji jest premiumizacija. Potrošači su spremni izdvojiti više za proizvode koji nude dodatnu vrijednost, bilo kroz kvalitetnije sastojke, zanimljive kombinacije okusa ili atraktivno pakiranje. Premium segment često uključuje kekse s čokoladom više kvalitete, dodatkom orašastih plodova ili maslaca, ali i proizvode inspirirane tradicionalnim recepturama. Takvi proizvodi posebno su atraktivni u segmentu darivanja ili kao dio tzv. treat potrošnje, odnosno malih svakodnevnih užitaka.

ZDRAVIJI I FUNKCIONALNI PROIZVODI

Zdraviji stil života sve snažnije utječe i na kategoriju keksa. Potrošači sve više obraćaju pozornost na sastav proizvoda, pa raste interes za varijantama s manje šećera, integralnim žitaricama, dodatkom vlakana ili bez određenih alergena. Sve su prisutniji i proizvodi bez glutena, keksi s dodatkom proteina te oni s naglašenim udjelom cjelovitih žitarica.

PRAKTIČNA PAKIRANJA

Promjene u načinu života, brži tempo svakodnevice i rastuća kultura ‘snackinga’ također utječu na razvoj kategorije. Potrošači sve češće biraju manje porcije i praktična pakiranja koja su pogodna za konzumaciju u pokretu. Individualna pakiranja, multipack formati ili manja pakiranja pogodna za užinu na poslu ili u školi postaju sve važniji segment ponude. Takav pristup omogućuje proizvođačima da prošire prilike za konzumaciju keksa izvan tradicionalnog konteksta obiteljskog stola ili uz kavu.

INOVACIJE U OKUSIMA I PAKIRANJIMA

Kategorija keksa i dalje ostaje vrlo inovativna kada je riječ o okusima i kombinacijama sastojaka. Uz klasične varijante poput čokolade, vanilije ili kokosa, sve su češće kombinacije s karamelom, orašastim plodovima, voćnim punjenjima ili začinima. Inovacije su vidljive i u samom formatu proizvoda: od punjenih keksa i sendvič varijanti do tankih, hrskavih keksa koji se pozicioniraju kao laganija alternativa tradicionalnim proizvodima.

VAŽNOST PROMOCIJA

Kao i u većini kategorija konditorskih proizvoda, promocije i pozicioniranje na polici imaju važnu ulogu u poticanju prodaje keksa. Multipack ponude, akcijske cijene i sezonske kampanje često potiču impulzivnu kupnju. Istodobno, jasna segmentacija asortimana – od klasičnih, preko zdravijih do premium proizvoda – pomaže potrošačima u bržem odabiru dok trgovcima omogućuje bolje upravljanje kategorijom.

Međuobrok, dodatak uz kavu i čaj ili praktična užina tijekom dana

Za razliku od nekih drugih slastica, keksi su proizvod koji se lako uklapa u svakodnevne navike potrošača, bilo kao mali međuobrok, dodatak uz kavu i čaj ili kao praktična užina tijekom dana. Upravo zbog te fleksibilnosti i široke primjene, kategorija keksa ostaje stabilna i u razdobljima promjena potrošačkih navika. Nekoliko je razloga popularnosti keksa:

1. Praktičnost i jednostavna konzumacija

Keksi su proizvod koji se može konzumirati u bilo kojem trenutku i bez posebne pripreme. Upravo ta praktičnost čini ih idealnim izborom za užinu kod kuće, na poslu ili u pokretu.

2. Širok izbor okusa i formata

Kategorija keksa obuhvaća vrlo raznoliku ponudu – od klasičnih keksa, punjenih varijanti i čokoladnih keksa do integralnih ili funkcionalnih proizvoda. Takva raznolikost omogućuje proizvođačima da zadovolje različite potrošačke preferencije.

3. Prilagodljivost različitim prilikama konzumacije

Keksi se konzumiraju u različitim situacijama: uz jutarnju kavu, kao desert nakon obroka, tijekom druženja ili kao brza užina. Upravo ta svestranost povećava njihovu učestalost kupnje.

4. Pristupačna cijena

U usporedbi s nekim drugim konditorskim proizvodima, keksi su često dostupni u različitim cjenovnim segmentima, što ih čini pristupačnima širokom krugu potrošača.

5. Duga trajnost proizvoda

Za razliku od svježih slastica, keksi imaju relativno dug rok trajanja, što ih čini praktičnima za skladištenje u kućanstvu i jednostavnima za distribuciju u maloprodaji.

6. Razvoj snack kulture

Promjene u životnom stilu i sve veća popularnost tzv. snackinga dodatno potiču potražnju za keksima. Manja pakiranja i multipack formati omogućuju konzumaciju u pokretu ili između obroka.

7. Inovacije i novi proizvodi

Proizvođači kontinuirano uvode nove okuse, teksture i nutritivno prilagođene varijante, poput keksa s integralnim žitaricama, manje šećera ili bez glutena. Takve inovacije dodatno šire bazu potrošača.

8. Snažna prisutnost u maloprodaji

Keksi su vrlo vidljiva kategorija na policama trgovina, često podržana promocijama, multipack ponudama i sezonskim kampanjama, što potiče impulzivnu kupnju.

Pripremile: Danijela Šeremet, Aleksandra Vojvodić Cebin i Draženka Komes, PBF

Bombonski proizvodi omiljeni su među svim generacijama potrošača jer njihov slatki okus i raznolika tekstura brzo stimuliraju osjetila, bude ugodna sjećanja i razvijaju osjećaj ugode dok šarenilo boja te raznovrsnost oblika i aroma dodatno pojačavaju senzorski doživljaj.

Širok spektar sastojaka u bombonskim proizvodima odražava sofisticiran pristup formulacijama, pri čemu svaka kombinacija šećera, tvari za želiranje, proteina, emulgatora i drugih sastojaka (ovisno o vrsti) ciljano oblikuje teksturu, stabilnost i senzorska svojstva proizvoda.

Tako primjerice, za razliku od tvrdih i tvrdih svilenih bombona, kod kojih su glavni sastojci saharoza i glukozni sirup, u sastavu karamela važne su i masti koje sprječavaju ljepljenje karamela za zube i ambalažu, dok se kod pjenastih proizvoda karakteristična spužvasta tekstura postiže kombinacijom želatine i bjelanjaka.

Draže proizvodi kombiniraju jezgru, poput orašastih plodova, najčešće s čokoladnim plaštem, lakric proizvodi moraju sadržavati i ekstrakt sladića dok likerni bomboni kombiniraju alkoholnu jezgru sa šećernim sirupom. Specifična struktura komprimiranih bombona postiže se prešanjem bombonske smjese dok marcipan i persipan proizvode karakterizira prisustvo badema, odnosno jezgri koštica marelice, šljive, breskve, višnje ili trešnje.

Za proizvodnju nougat proizvoda i grilaža također su važni bademi ili lješnjaci dok se halva dobiva od šećera i sezamove (tahan) mase, uz dodatak ekstrakta korijena biljke saponarija. Uz prethodno spomenute tvrde bombonske proizvode i karamele, u Hrvatskoj se u velikoj mjeri konzumiraju i gumeni bombon.

INOVATIVNE FORMULACIJE BOMBONA

Industrija konditorskih proizvoda posljednjih godina prolazi kroz značajnu transformaciju, potaknutu rastućom sviješću potrošača o utjecaju prehrane na zdravlje, brigom za održivost te željom za jedinstvenim potrošačkim iskustvima. Razvoj novih formulacija otvorio je prostor za prilagodbu i personalizaciju konditorskih proizvoda uvođenjem sastojaka s dodanom vrijednošću, neuobičajenim kombinacijama sastojaka i inovativnim okusima.

Nedavna istraživanja pokazala su da otprilike 50% potrošača, koji redovito kupuju konditorske proizvode, traže ‘zdravije’ proizvode, što motivira prehrambenu industriju na razvoj inovativnih formulacija koje zadovoljavaju očekivanja, kako sladokusaca, tako i onih koji vode računa o zdravlju. Inovacije najčešće uključuju smanjenje udjela šećera ili primjenu prirodnih i umjetnih alternativnih sladila.

Za razliku od tradicionalnih formulacija bombonskih proizvoda u kojima se koristi saharoza kao primarno sladilo, u novije vrijeme sve je češća primjena stevije, poliola, meda te različitih sirupa (agavin, javorov, datuljin i dr.). Uz inkorporaciju alternativnih sladila, značajan segment razvoja predstavlja inkorporiranje funkcionalnih sastojaka poput vitamina, proteina, probiotika, polifenola i mineralnih tvari u formulacije bombona.

Posebnu pažnju privlače bombonski proizvodi namijenjeni odraslim potrošačima, obogaćeni specifičnim sastojcima poput kafeina ili CBD-a, čime se bombonskim proizvodima proširuje uloga u svakodnevnim navikama suvremenog potrošača.

CLEAN LABEL I TRANSPARENTNE DEKLARACIJE

Sukladno trendovima u proizvodnji prehrambenih proizvoda, razvoj bombonskih proizvoda usmjeren je na formulacije temeljene na organskim i prirodnim sastojcima. Takvi proizvodi često se proizvode od sirovina biljnog podrijetla, koristeći prirodne voćne ekstrakte i boje, odgovarajući tako na rastuću potražnju za clean label proizvodima i transparentnijim deklaracijama.

Važan aspekt suvremenih formulacija predstavlja i zamjena želatine biljnim alternativama poput pektina, agar-agara, karagenana i arapske gume, što omogućuje proizvodnju veganskih bombona raznolikih tekstura i poželjnih senzorskih svojstava. Također, potrošači konditorskih proizvoda sve češće pokazuju interes za ‘međunarodne’ i neuobičajene profile okusa, pri čemu društvene mreže imaju snažan utjecaj na ubrzano širenje globalnih trendova.

S druge strane, potrošači često traže i poznate okuse koji im prizivaju uspomene iz djetinjstva. Konditorska industrija na to odgovara oživljavanjem brendova iz prošlosti, reinterpretacijom klasičnih bombona s modernim detaljima te lansiranjem ograničenih izdanja ‘retro’ okusa.

Bombonski proizvodi predstavljaju važan i dinamičan segment konditorske industrije koji se kontinuirano prilagođava promjenama u navikama potrošača, tehnološkom napretku i društvenim trendovima. Razvoj ‘zdravijih’ formulacija i inkorporiranje prirodnih funkcionalnih sastojaka otvaraju nove mogućnosti za inovacije, ali istodobno donose i nove izazove.

Budućnost ove industrije leži u ravnoteži između užitka, funkcionalnosti i odgovorne proizvodnje.

Pripremile: Danijela Šeremet, Aleksandra Vojvodić Cebin i Draženka Komes, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Plod stabla kakaovca (Theobroma cacao L.) sadrži kakaova zrna koja su izvor glavnih sastojaka (kakaova masa i kakaov maslac) u proizvodnji čokolade. Svjetska proizvodnja kakaovih zrna od 1980./1981., kada je iznosila 1,70 milijuna tona, do 2024./2025., s proizvodnjom od 4,8 milijuna tona, gotovo se utrostručila. Najviše kakaovih zrna, čak oko 74% ukupne proizvodnje, proizvodi se na području Afrike, gdje su Obala Bjelokosti i Gana najveći svjetski proizvođači. Kvalitetna kakaova zrna dolaze i iz Južne Amerike (Ekvador i Brazil), uz zastupljenost u svjetskoj proizvodnji od oko 20%, a oko 5% dolazi i iz Azije i Oceanije (Indonezija i Papuanska Nova Gvineja).

PUT OD KAKAOVIH ZRNA DO ČOKOLADE

Sirova kakaova zrna prolaze kroz niz tehnoloških procesa prije inkorporacije u čokoladne proizvode. Nakon berbe, plod kakaovca se rasijeca na dvije polovice, iz kojih se izdvajaju zrna koja se podvrgavaju fermentaciji, a zatim sušenju. Osušena kakaova zrna se čiste i prže, pri čemu se, između ostalog, smanjuje njihova kiselost i oblikuje karakteristična kakaova aroma. Pržena kakaova zrna potom se drobe, a nastali kakaov lom odvaja se od kakaove sitneži i ljuske te se podvrgava mljevenju, čime nastaje kakaova masa. Kakaova masa koristi se kao sirovina u proizvodnji čokolade ili se preša radi dobivanja kakaovog maslaca. Uobičajene sirovine za izradu čokolade, uz već spomenutu kakaovu masu i kakaov maslac, uključuju šećer, emulgatore te punomasno ili obrano mlijeko u prahu, ovisno o vrsti čokolade.

U klasičnom postupku izrade čokoladne mase razlikuju se tri faze: priprema zamjesa, valcanje i končiranje.

• Priprema zamjesa podrazumijeva izradu smjese sastojaka čokoladne mase miješanjem ili gnječenjem sirovina u melanžerima ili gnjetilicama.
• Valcanje je postupak usitnjavanja krutih čestica bezmasne suhe tvari čokoladne mase mehaničkom obradom na mlinovima s valjcima.
• Končiranje je završna faza u izradi čokoladne mase, koja se provodi u končama, a tijekom koje se postiže konačna aroma proizvoda te pretvorba praškastog i grudičastog valcanog proizvoda u tekuću suspenziju šećera, bezmasne suhe tvari kakaovih dijelova i bezmasne suhe tvari mlijeka u kontinuiranoj tekućoj fazi kakaovog maslaca i drugih mogućih prisutnih masti.

Proizvedena čokoladna masa potom prolazi proces temperiranja koji podrazumijeva preoblikovanje centara kristala krutih masti (kakaovog maslaca i drugih masti) u željeni stabilan kristalni oblik prije potpunog skrućivanja čokoladne mase u konačni oblik proizvoda. Temperiranjem bi se u čokoladnoj masi trebala postići dovoljna količina centara kristala beta-oblika kakaovog maslaca, uz odsutnost drugih polimorfnih oblika. Nakon toga slijedi oblikovanje čokoladne mase u kalupima te pakiranje gotovog proizvoda.

PODJELA ČOKOLADE

U znanstvenoj literaturi, čokolade se najčešće dijele na tamnu, mliječnu i bijelu, pri čemu mliječna čokolada, uz kakaovu masu i kakaov maslac, sadrži mliječne sirovine, a bijela ne sadrži bezmasnu suhu tvar kakaovih dijelova, već samo kakaov maslac od kakaovih dijelova.

Međutim, u Republici Hrvatskoj, prema Pravilniku o kakau i čokoladnim proizvodima (NN 73/2005), razlikuju se:

• čokolada,
• mliječna čokolada,
• obiteljska mliječna čokolada,
• bijela čokolada,
• punjena čokolada,
• čokolada ‘a la taza’,
• obiteljska čokolada ‘a la taza’ i
• čokoladni desert ili praliné.

Tržište čokoladnih proizvoda u stalnom je porastu te je u 2025. ostvarilo prihod od približno 140,6 milijardi USD diljem svijeta, a očekuje se da će se ostvareni prihod na ovom tržištu povećati u nadolazećim godinama, dosegnuvši vrijednost od 177,9 milijardi USD u 2030. godini.

Prema podacima za 2023. godinu (izvor: Chocosuisse), najviše čokolade po stanovniku godišnje (10,6 kg) konzumiralo se u Švicarskoj, potom u Danskoj (10,5 kg), Italiji (9,6 kg), Estoniji (9,4 kg) te Njemačkoj (8,9 kg). U Hrvatskoj se konzumiralo 5,5 kg čokolade po stanovniku godišnje.

ČOKOLADA KAO FUNKCIONALNA HRANA

Pojam ‘funkcionalna hrana’ pojavio se u Japanu 80-ih godina prošlog stoljeća, gdje je zakonskom regulativom definiran uvođenjem FOSHU (engl. Foods for Specified Health Use) statusa za prehrambene proizvode za koje je utvrđeno da imaju pozitivan zdravstveni učinak. Međutim, zbog kompleksnosti tematike, ni danas u mnogim zemljama ne postoje zakonski okviri unutar kojih bi se ovaj pojam jasno definirao. Funkcionalna hrana definira se kao hrana koja, uz zadovoljavanje osnovnih prehrambenih potreba, sadrži određene bioaktivne sastojke ili spojeve za koje je znanstveno utvrđeno da imaju pozitivne zdravstvene učinke.

Funkcionalna hrana može biti: prirodna (neprerađena), hrana kod koje je povećan ili smanjen udio određenog sastojka, hrana kojoj je određeni sastojak dodan ili zamijenjen drugim koji ima bolja svojstva, hrana kojoj je određeni sastojak modificiran ili je modificirana bioraspoloživost određenog sastojka. Kakaovi, a posebice čokoladni proizvodi, vrlo su popularni među svim generacijama potrošača zbog svojih senzorskih karakteristika, a u novije vrijeme povećanoj konzumaciji doprinose i rezultati znanstvenih istraživanja o potencijalno pozitivnim zdravstvenim učincima njihove umjerene konzumacije. Tome u prilog ide i naziv kakaovca Theobroma cacao, koji mu je dao švedski znanstvenik Carl Linné 1753. godine, a što u prijevodu znači ‘hrana bogova’.

Konzumacija kakaovih proizvoda aktivira centre za zadovoljstvo u ljudskom mozgu i ima uglavnom stimulativno, opuštajuće i antidepresivno djelovanje zbog prisutnosti metilksantina – teobromina i kofeina, što rezultira jedinstvenim psihofarmakološkim učincima. Zanimljivo je istaknuti da kakaovo zrno, a i čokolada u manjem udjelu, sadrže dva neurotransmitera: anandamid (N-arahidonoil etanolamin), koji je kanabinoid poznat po tome što ‘popravlja’ raspoloženje i stimulira dijelove mozga povezane s motivacijom, te feniletilamin, koji aktivira dijelove mozga povezane s koncentracijom, percepcijom i užitkom.

Kakaovo zrno i čokolade s visokim udjelom kakaovih dijelova sadrže i značajan udio magnezija, a od polifenolnih spojeva u čokoladi najznačajniji su flavan-3-oli, antocijani i proantocijanidini, odgovorni za brojne pozitivne zdravstvene učinke povezane s konzumacijom čokoladnih proizvoda. Smatra se da upravo oni pridonose kardiometaboličkim zdravstvenim benefitima modulacijom krvnog tlaka i profila lipida.

Prema Uredbi EU Komisije 2015/539, odobrena je zdravstvena tvrdnja za flavanole iz kakaa koja navodi da njihov dnevni unos od 200 mg pomaže u očuvanju elastičnosti krvnih žila, što pridonosi normalnom protoku krvi. Nekoliko meta-analiza ukazalo je na prednosti konzumacije čokolade u smanjenju rizika od kardiovaskularnih oboljenja (bolesti srca, infarkt miokarda), moždanog udara i dijabetesa.

Zbog bogatog bioaktivnog sastava i brojnih pozitivnih zdravstvenih učinaka, kakaovi i čokoladni proizvodi s visokim udjelom kakaovih dijelova kategoriziraju se kao funkcionalna hrana. Čokolada se pokazala i kao dobar matriks za dodatno obogaćivanje različitim funkcionalnim sastojcima, tako da se asortiman čokolada na tržištu kontinuirano povećava sukladno zahtjevima suvremenih potrošača koji sve više traže inovativne okuse i teksture, proizvode s kvalitetnim i prirodnim sastojcima (certifikati koji potvrđuju održivo podrijetlo kakaovca), visokim udjelom kakaovih dijelova, bez dodanog šećera te veganske sastojke.

Uz antioksidanse zelenog čaja i sjemenki grožđa, omega-3 masne kiseline iz mikroalgi, prebiotike (inulin, fruktooligosaharidi, galaktooligosaharidi) i probiotike, tijekom prošle i ove godine u trendu je i dodatak kreatina, kolagena i adaptogena (ašvaganda, reishi, lavlja griva i sl.).

IZAZOVI U DOSTATNOJ PROIZVODNJI KAKAOVIH ZRNA

Rast tržišta čokoladnih proizvoda, a time i porast potražnje za kakaovim zrnima, trenutačno je suočen s nizom problema, ponajprije bolestima, nametnicima i klimatskim promjenama. Procjenjuje se da bolesti i nametnici godišnje unište oko 30% svjetskog uroda kakaovca dok klimatske promjene negativno utječu na razvoj i urod kakaovca mijenjajući okolišne uvjete u kojima se uzgaja.

Globalna površinska temperatura u 2024. godini bila je 1,29 °C iznad prosjeka 20. stoljeća što je najviša zabilježena vrijednost od 1850. godine – čak 0,10 °C više od dosadašnje najtoplije 2023. Upravo je u proteklom desetljeću izmjereno deset najtoplijih godina od 1850. godine. Prema predviđanjima globalnih klimatskih modela, doći će do daljnjeg povećanja temperatura i promjena u obrascima padalina što će utjecati na smanjenje uroda kakaovca na postojećim plantažama. Područja koja će i dalje biti pogodna za uzgoj kakaovca vjerojatno će se nalaziti blizu šumskih rezervata gdje će količine oborina ostati dostatne.

Kontinuirani rast proizvodnje kakaovih zrna djeluje negativno na okoliš, gospodarstvo i društvo zemalja u kojima se ona proizvode te se stoga javila potreba za uspostavljanjem održive proizvodnje visokokvalitetnih kakaovih zrna. Pošto je opskrbni lanac u ovome sektoru kompleksan s brojnim dionicima raspoređenima u različitim regijama diljem svijeta s još uvijek lošim sustavima upravljanja u državama proizvođačicama, uspostavljanje sljedivosti proizvodnje je naročito izazovna.

Navedeni problemi pokušavaju se riješiti uvođenjem programa obuka za poljoprivrednike i primjenom dobrih poljoprivrednih praksi, a jedan od najvećih problema je nedostupnost visokokvalitetnog sadnog materijala za male poljoprivrednike što rezultira lošom kvalitetom plodova kakaovca i niskim profitom.

Strategija za unaprjeđenje gospodarskih uvjeta uzgajivača kakaovca uključuje certifikacijske sheme čiji je cilj poboljšati uvjete rada i povećanje profita uzgajivača, što bi se pozitivno odrazilo i na lokalnu zajednicu i okoliš. Certificirane čokolade vrlo često imaju višu cijenu od onih bez certifikata, a smanjenje prodaje pokušava se izbjeći dobro organiziranim marketingom i informiranjem potrošača o održivosti.

CERTIFIKATI ČOKOLADA

Među najpoznatijim certifikatima za čokoladu su Fair Trade, USDA Organic i Rainforest Alliance.

• Fair Trade certifikat na čokoladi je potvrda da poljoprivrednici i radnici rade u sigurnim i humanim uvjetima uz primanje odgovarajuće naknade za rad, kao i da su kakaova zrna proizvedena na ekološki prihvatljiv način.

• USDA Organic certifikat označava da je čokolada proizvedena od kakaovih zrna uzgojenih bez upotrebe sintetskih pesticida i gnojiva.

• Rainforest Alliance certifikat pokazuje da se čokolada proizvodi od kakaovih zrna s farmi koje zadovoljavaju stroge ekološke i društvene standarde što uključuje zaštitu šuma i divljih životinja te očuvanje prirodnih resursa, odnosno, označava da je proizvod dobiven korištenjem metoda koje poštuju tri stupa održivosti: društveni, ekonomski i ekološki. Certifikat Rainforest Alliance obuhvaća najveći program certificiranih kakaovih zrna, s ukupno 2.338.000 tona certificiranih zrna u 2024. godini, od kojih je 1.400.000 tona prodano s tim certifikatom, što čini gotovo trećinu procijenjene globalne proizvodnje kakaovih zrna za razdoblje 2023./2024.

Postizanje održivog svjetskog gospodarstva kakaovih zrna jedan je od ciljeva Međunarodne organizacije za kakao (engl. International Cocoa Organization – ICCO). ICCO je međunarodna organizacija osnovana 1973. pod okriljem Ujedinjenih naroda s 51 zemljom članicom, od kojih su 22 izvoznice, a 29 uvoznice kakaovih zrna, a zajedno čine 86% svjetskog izvoza i 72% svjetskog uvoza.

Sličnu misiju ima i Svjetska zaklada za kakao (engl. World Cocoa Foundation – WCF), međunarodna organizacija čiji su članovi poljoprivredne zadruge, uzgajivači i trgovci kakaovih zrna, proizvođači čokolada te tvrtke u opskrbnom lancu. Članice WCF-a su i neke poznate svjetske tvrtke, poput Barry Callebaut AG, Lindt & Sprüngli AG, Ferrero SpA, Nestlé S.A, Starbucks, itd. Glavi ciljeve Zaklade su unaprjeđenje kvalitete života poljoprivrednika i zajednica koji uzgajaju kakaova zrna, borba protiv dječjeg rada i sprečavanje deforestacije šuma.

EUROPA – NAJVEĆE TRŽIŠTE ZA KAKAOVA ZRNA

Potražnja za kakaovim zrnima kontinuirano raste, ne samo u prehrambenoj industriji, nego i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, gdje postoji visoki interes za kakaov maslac. Europa je najveće tržište za kakaova zrna, odgovorna za 58% svjetskog uvoza, a najveći europski proizvođači čokolade – Nestlé S.A., Mondelēz International, Mars Inc., Hershey Company, Lindt & Sprüngli AG i Ferrero SpA – dominiraju industrijom.

Amsterdamska luka u Nizozemskoj smatra se najvećim klasterom kakaovih zrna na svijetu. U 2024. godini Nizozemska je bila odgovorna za 50% ukupnog uvoza kakaovih zrna u Europi, potom Belgija sa 17%, Njemačka sa 8% te Španjolska, Italija i Francuska s po 5%. Zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Švicarskom, ove zemlje čine 97% ukupnog uvoza kakaovih zrna iz zemalja proizvođačica. Tržište kakaovih zrna u Europi karakterizira raznolikost, s obzirom na to da proizvođači konditorskih proizvoda nabavljaju zrna različitog podrijetla i kvalitete kako bi zadovoljili veliku potražnju.

Analizira: Lucija Bundalo, Customer Support Executive, NielsenIQ

VOĆNI SOKOVI

Kategorija voćnih sokova obuhvaća voćne napitke, nektare i čiste voćne sokove. Voćni napitci i nektari sadrže manji udio voćnog soka i mogu sadržavati dodatke poput vode, šećera ili zaslađivača. Čisti voćni sokovi (100%) dobivaju se isključivo iz voća, bez dodataka.

U 2025. godini, kategorija voćnih sokova ostvarila je pad količinske prodaje od 6,4% u odnosu na godinu ranije. Značajniji segment unutar kategorije voćnih sokova su voćni napitci i nektari koji čine 80,7% kategorije dok preostalih 19,3% količinske prodaje kategorije čine čisti voćni sokovi.

Promatrajući aspekt mjesta prodaje, 65,5% ukupne količinske prodaje voćnih sokova u 2025. godini ostvarilo se kroz moderne formate (hipermarketi, supermarketi i diskonteri). Tradicionalni kanali (trgovine ispod 300 m2 prodajne površine i drogerije) činili su 31,8% količinske prodaje dok se udio od 2,7% ostvario kroz ‘convenience’ kanal, koji uključuje kioske i benzinske postaje. U navedenom razdoblju, vodeća tri proizvođača činila su ukupno 48,5% količinske prodaje kategorije voćnih sokova, a oni su abecednim redom: Fructal, Stanić Beverages i Vindija.

GAZIRANI SOKOVI

Kategorija gaziranih sokova uključuje gazirane bezalkoholne sokove raznih okusa poput naranče, limuna, ‘cole’, gorkih tonika i drugih okusa. Ova kategorija ne obuhvaća proizvode koji imaju 10% ili više sadržaja soka; točena bezalkoholna pića, sokove, dječje sokove, energetska pića, ledene čajeve, ledenu kavu ni gaziranu mineralnu vodu.

U 2025. godini, kategorija gaziranih sokova održava količinsku prodaju podjednaku onoj ostvarenoj u godini ranije. Pritom, segment ostalih okusa bilježi porast količinske prodaje od 43,4%, a segment ‘cola’ okusa rast od 1,5%. Sokovi s okusom naranče, limuna i tonici bilježe količinski pad prodaje u odnosu na godinu prije.

Najveći doprinos prodaji kategorije čine ‘cola’ gazirani sokovi koji čine 69,8% količinske prodaje kategorije. Slijedi segment okusa naranče s 13,9%, ostali okusi koji čine 6,3%prodaje te gorki tonici koji čine 6% količinske prodaje kategorije gaziranih sokova. Najmanji segment ove kategorije predstavljaju gazirani sokovi s okusom limuna, a oni čine 4% količinske prodaje kategorije. S obzirom na mjesto prodaje, 60,9% količinske prodaje kategorije u 2025. godini se ostvarilo kroz moderne formate koji uključuju hipermarkete, supermarkete i diskontere.

Kroz tradicionalne formate, odnosno trgovine s manje od 300 m2 prodajne površine i drogerije ostvarilo se 34,1% prodaje dok su ‘convenience’ kanali (benzinske postaje i kiosci) činili 5% količinske prodaje kategorije gaziranih sokova. U 2025. godini. vodeća tri proizvođača su činila čak 79,1% količinske prodaje kategorije gaziranih sokova, a oni su abecednim redom: Droga Kolinska, Sarajevski Kiseljak i The Coca-Cola Company.

Analizira: Pjer Ptiček, Research Executive, Ipsos

Voćni sokovi imaju značajan broj potrošača unutar populacije Hrvatske od 16. do 64. godine, pri čemu čak 74% građana pije ovu vrstu pića barem ponekad. Sagledamo li segmentaciju korisnika po učestalosti korištenja ove kategorije, heavy korisnika je najviše, odnosno 28%, a u tu grupu spadaju oni koji voćne sokove piju barem 2 do 3 puta tjedno. Zatim slijede medium korisnici koji voćne sokove piju od jednom tjedno do 2 do 3 puta mjesečno, kojih je 25%. Naposljetku imamo light korisnike koji voćne sokove piju jednom mjesečno ili rjeđe, a njih je 21%. Dodatno, 35% korisnika kategorije navodi kako im je jako bitno koju marku voćnih sokova kupuju.

ANALIZA HEAVY KORISNIKA

Sagledamo li detaljnije grupu korisnika koja najčešće pije voćne sokove, heavy korisnike, primjećujemo da su oni u većoj mjeri muškarci (58%) nego žene (42%) te najvećim dijelom pripadaju generaciji Z (16-29). Više od 60% ovih korisnika ima završenu srednju školu i zaposleni su, a otprilike polovina ih je u braku ili u izvanbračnoj zajednici. Dodatno, heavy korisnici voćnih sokova češće od prosjeka prema životnom stilu pripadaju ‘Pratiteljima trendova’ i ‘Statusnim potrošačima’ što znači da izražavaju svoju osobnost kupujući proizvode koji su u trendu ili da kroz kupovinu određenih proizvoda izražavaju svoju status i ugled u društvu.

STAVOVI O KATEGORIJI

Dvije trećine heavy korisnika voćnih sokova navodi kako voćne sokove bira prvenstveno prema okusu te tvrdi da je voćni sok bolja opcija za djecu od drugih bezalkoholnih napitaka. Nadalje, za nešto manje od 60% heavy korisnika kategorije je prilikom odabira voćnog soka važno da proizvod ima što manje dodatnih šećera.

BRANDUSAGE

Kroz BRANDpuls istraživanje također se prati kako potrošači doživljavaju i koriste pojedine brendove unutar istraživane kategorije. Taj odnos se prikazuje kroz BRANDpiramide, gdje svaka razina označava jednu kategoriju odnosa korisnika i brenda. Jedna od najvažnijih kategorija je razina korištenja (usage) koja sugerira na koliko potrošača možemo računati i kakva je vitalnost brenda. Potrošače kategorije voćnih sokova smatramo onima koji su koristili kategoriju u posljednjih mjesec dana. Promatrano na heavy userima voćnih sokova, na prvome mjestu se nalazi Juicy s 44% korisnika. Na drugom i trećem mjestu nalaze se Cappy i Cedevita GO sa po 37% korisnika.

O istraživanju: BRANDpuls je Ipsosov alat za brand i marketing management, koji nudi detaljnu analizu tržišta, kao i dubinsku analizu potrošača na velikom broju proizvodnih kategorija. BRANDpuls kombinira tržišne indikatore s različitim tipovima podataka kao što su demografija, psihografija, kupovne navike i korištenje medija. U sklopu istraživanja prate se marketinški pokazatelji uspjeha za kategoriju ‘Voćni sokovi’, kao i za brendove unutar te kategorije. Navedeni marketinški pokazatelji su bitni kako bi vođenje brenda bilo uspješno te kako bi rano uočili moguće prilike ili probleme. Podaci korišteni u analizi prikupljeni su u drugoj polovini 2025. na području Hrvatske.

Kategorija gelova za tuširanje posljednjih je godina doživjela značajnu transformaciju. Iako je riječ o osnovnom proizvodu svakodnevne higijene, potrošači danas od njega očekuju mnogo više od same funkcionalnosti. Mirisi, sastojci, održivost, praktičnost pakiranja i dodatni benefiti za kožu postaju sve važniji faktori pri odabiru proizvoda. Upravo zato segment gelova za tuširanje ostaje jedna od najstabilnijih, ali i najinovativnijih kategorija unutar tržišta osobne njege. Za proizvođače i trgovce ova kategorija predstavlja važan generator prometa zahvaljujući visokoj frekvenciji kupnje, širokom rasponu cjenovnih razreda te stalnom interesu potrošača za novitete.

VAŽNA DODATNA VRIJEDNOST

Gelovi za tuširanje već su dugo zamijenili tradicionalne sapune u velikom dijelu kućanstava, a potrošači ih danas biraju prema različitim kriterijima – od tipa kože i mirisa do sastava i imidža brenda. Dok je nekada ključna bila osnovna funkcija čišćenja, danas sve veću ulogu imaju dodatni benefiti poput hidratacije, njege kože ili aromaterapijskog učinka. Upravo zbog toga proizvođači kontinuirano razvijaju formule koje kombiniraju blage surfaktante s hidratantnim sastojcima poput glicerina, prirodnih ulja ili biljnih ekstrakata. Posebno su popularni proizvodi koji nude osjećaj njege i relaksacije, što se najčešće postiže kombinacijom mirisa i dodatnih njegujućih sastojaka.

SEGMENTACIJA TRŽIŠTA

Tržište gelova za tuširanje karakterizira izražena segmentacija. Osim klasičnih univerzalnih proizvoda, na policama se danas nalaze i specijalizirane linije namijenjene različitim potrošačkim potrebama. Jedan od najbrže rastućih segmenata čine proizvodi s naglaskom na prirodne ili veganske sastojke. Potrošači sve češće traže formule bez parabena, silikona ili umjetnih boja dok je transparentnost sastava postala važan element povjerenja prema brendu. Istodobno raste i premium segment, u kojem gelovi za tuširanje prelaze granicu osnovnog higijenskog proizvoda i postaju dio rituala osobne njege. U tom segmentu naglasak je na sofisticiranim mirisima, luksuznijem dizajnu ambalaže i posebnim formulama.

MIRISI – POKRETAČ KUPNJE

Miris ostaje jedan od najvažnijih faktora pri izboru gela za tuširanje. Cvjetne, voćne, citrusne ili svježe note često su presudne u odluci potrošača, a proizvođači redovito lansiraju nove varijante kako bi održali interes kupaca. Sezonalnost također igra određenu ulogu. Tijekom toplijih mjeseci potražnja često raste za laganijim, svježim i citrusnim mirisima dok su zimi popularnije toplije i kremastije mirisne kompozicije. Za retail to znači da rotacija asortimana i isticanje noviteta na policama može potaknuti dodatnu prodaju, osobito u segmentu impulzivne kupnje.

ODRŽIVOST I NOVA GENERACIJA PAKIRANJA

Jedan od najvažnijih trendova u kategoriji odnosi se na održivost. Proizvođači sve više ulažu u ambalažu izrađenu od reciklirane plastike, refill sustave ili koncentrirane formule koje smanjuju količinu pakiranja. Potrošači, osobito mlađe generacije, sve više cijene takve inicijative, što se odražava i na percepciju brenda. Trgovci pritom imaju priliku dodatno istaknuti održive proizvode kroz posebne police ili komunikaciju u trgovinama.

Za uspjeh kategorije gelova za tuširanje ključna je jasna organizacija polica i dobra vidljivost proizvoda. Grupiranje prema brendovima, tipovima kože ili mirisnim linijama može olakšati snalaženje potrošača i potaknuti kupnju. Promotivne aktivnosti poput multipack ponuda, sezonskih akcija ili tematskih kampanja također imaju važnu ulogu u povećanju volumena prodaje. S obzirom na relativno nisku cijenu pojedinačnog proizvoda i visoku potrošnju, kategorija gelova za tuširanje posebno je pogodna za promocije koje potiču kupnju većih pakiranja ili više proizvoda odjednom.