Globalno poslovanje velikim maloprodajnim kompanijama omogućuje da više troškove carina u SAD-u svedu na najmanju moguću mjeru, ali njihova strategija istovremeno zabrinjava središnje banke jer bi mogla potaknuti inflaciju na drugim tržištima, poput Europske unije i Velike Britanije, gdje su se potrošačke cijene konačno počele stabilizirati.

Prenošenje tereta američkih carina na sva tržišta razmatraju njemački Birkenstock i danska Pandora. Tako je izvršni financijski direktor Birkenstocka prošli tjedan izjavio da bi se globalnim povećanjem cijena u “nižem jednoznamenkastom rasponu” mogao potpuno kompenzirati učinak američkih carina. Izvršni direktor Pandore Alexander Lacik izjavio je, pak, da danski trgovac nakitom razmatra hoće li cijene povećati globalno ili će poskupljenje biti veće u SAD-u, najvećem Pandorinom tržištu.

“Kompanije doista razmišljaju o raspodjeli (troškova) carina”, rekao je Markus Goller iz konzultantske kompanije Simon Kucher u Njemačkoj, dodavši da bi neamerički proizvođači mogli cijene malo podići u SAD-u, malo u Europi i malo na ostalim tržištima.

Američki predsjednik Donald Trump nametnuo je opće carine od 10 posto na sav globalni uvoz, a prijeti i uvođenjem viših “recipročnih” carina trgovinskim partnerima. Kad je američki div Walmart najavio da je zbog carina prisiljen podići cijene, Trump je najvećem svjetskom maloprodajnom lancu u objavi na društvenim mrežama naredio da “pojede carine”. Najave li da cijene namjeravaju podići i na tržištima iz SAD-a, kompanije bi mogle izbjeći slične komentare iz Bijele kuće.

Ako su vam proizvodi koje uvozite u SAD sad podložni naplati carina, matematički je jasno da morate podići cijene u SAD‑u, rekao je Jean-Pierre Dubé, profesor marketinga na ekonomskom fakultetu Booth Sveučilišta u Chicagu, objasnivši da bi kompanije mogle poskupljenja uvesti na svim tržištima kako bi stvorile svojevrstan “štit”od optužbi iz Bijele kuće da cijene dižu samo zbog carina.

Trgovci bi mogli podići cijene određenih proizvoda ili pak uvesti poskupljenja na tržištima na kojima su potrošači manje osjetljivi na cijene pa taj potez iskoristiti za subvencioniranje drugih proizvoda ili tržišta na kojima bi poskupljenja više naškodila prodaji, izjavio je Jason Miller, profesor upravljanja opskrbnim lancem sa Sveučilišta u Michiganu.

“Možda kompanija koja posluje samo u SAD-u mora američke cijene podići za 12 posto. Ali globalna kompanija može cijene podići za 8 posto jer se može poigrati cijenama na drugim tržištima”, objasnio je profesor.

Ako se veći broj multinacionalnih trgovaca odluči za raspoređivanje troškova američkih carina na druga tržišta, rast inflacije mogao bi se proširiti i na zemlje poput Velike Britanije, koje su već postigle trgovinske dogovore s SAD-om u nastojanju da posljedice američkih carina svedu na najmanju moguću mjeru.

Guverner britanske središnje banke Andrew Bailey ranije ovog mjeseca potegnuo je pitanje globalnih kompanija koje ne uzimaju u obzir carinske stope, već jednostavno na isti način određuju cijene u cijelom svijetu bez obzira na razlike u carinama, dodavši da se to mora “pažljivo pratiti”.

Neizvjesnost inflacije

U eurozoni je inflacija konačno počela kliziti prema dva posto, ciljnoj razini Europske središnje banke (ECB). Europske kompanije koje su krajem ožujka odgovorile na anketu ECB-a izjavile su da je rast cijena u sektoru maloprodaje slab.

Nedugo potom, 2. travnja, američki predsjednik najavio je novu carinsku politiku, a zatim povisio carine na uvoz iz Kine na 145 posto. Visoke američke carine na kinesku robu, koje su prošli tjedan smanjene na 30 posto, omogućile su nekim europskim trgovcima da kupe više robe po jeftinijim cijenama nego ranije.

Martino Pessina, izvršni direktor kompanije Takko Fashion, koja prodaje odjeću u 17 europskih zemalja, izjavio je da su kineski dobavljači kompaniji ponudili niže cijene budući da su američki trgovci otkazali narudžbe iz kineskih tvornica, a pali su i troškovi pomorskog prijevoza. “Ne znamo hoće li u SAD-u doći do inflacije ni hoće li se ta inflacija preliti i u Europu”, rekao je Pessina.

Dok neki razmatraju raspoređivanje troškova američkih carina na sva tržišta, drugi veliki trgovci ipak su u potpunosti odbacili mogućnost podizanja cijena izvan SAD-a.

“Nema razloga da cijene dižemo izvan SAD-a na temelju carina”, rekao je izvršni direktor Adidasa Bjorn Gulden ulagačima krajem prošlog mjeseca nakon objave rezultata, naglasivši da se razgovori koji se u kompaniji vode o carinama “tiču samo SAD-a”.

Članica izvršnog odbora ECB-a Isabel Schnabel izjavila je da bi stopa inflacije u eurozoni mogla najprije pasti ispod ciljne razine od 2 posto, ali da bi carine mogle kasnije dovesti do viših stopa inflacije. “Kako bi kompenzirale povišenje ulaznih troškova, kompanije također često dižu cijene robe na koju carine ne utječu izravno”, rekla je Schnabel u govoru koji je održala ranije ovog mjeseca.

Iako svaka kompanija ima vlastitu strategiju određivanja cijena, ekonomisti upozoravaju da bi neke mogle iskoristiti carine kako bi cijene podigle više nego što su im porasli troškovi te tako povećale dobit, kao što su odgovorile na inflaciju u razdoblju od 2021. do 2022. tijekom pandemije.

“Klijentima kompanija bit će vrlo teško odrediti koji je dio ukupnog troška proizvoda podložan carinama, pa čak i carinsku stopu koja se na proizvod primjenjuje. Ta asimetrija informacija stvara savršen okoliš za iskorištavanje. Baš kao što je to bilo i tijekom pandemije”, izjavio je Hal Singer, profesor ekonomije Sveučilišta Utah.

Očekivanja američkih potrošača o inflaciji u predstojećih 12 mjeseci poskočila su u travnju na 6,7 posto, najvišu razinu od 1981. I u eurozoni potrošači očekuju skok inflacije. “Kad ljudi očekuju inflaciju, to kompanijama daje malo više mjesta za podizanje cijena”, istaknuo je Miller. (Hina) 

Ta se obveza odnosi se na sve trgovce registrirane za maloprodaju na području Hrvatske, uključujući i prodaju putem interneta ili na tržnicama – osim ako je riječ o OPG-ovima koji prodaju vlastite proizvode.

Trgovci su dužni istaknuti sidrenu cijenu i u letcima, plakatima, digitalnim oblicima oglašavanja (u trgovini i online) te na mrežnim stranicama.

Sidrena cijena odnosi se na dodatnu maloprodajnu cijenu koju je trgovac primjenjivao na određeni proizvod iz kategorije FMCG proizvoda (robe široke potrošnje) 2. svibnja ove godine. Ta cijena se ne odnosi na proizvode u akciji, već na redovnu najnižu cijenu primijenjenu u prethodnih 30 dana.

Obveza vrijedi za sljedeće kategorije proizvoda: hranu (npr. tjestenina, meso, voće, povrće, dječja hrana), piće (voda, sokovi, alkoholna i energetska pića), kozmetiku (proizvodi za njegu i čišćenje tijela), sredstva za čišćenje (deterdženti, sredstva za posuđe i kamenac), toaletne potrepštine (toaletni papir, pelene, higijenski ulošci), proizvodi za kućanstvo (vrećice za smeće, kuhinjski ručnici, hrana za kućne ljubimce).

Vlada je 2. svibnja donijela odluku kojom trgovcima uvodi obvezu svakodnevne objave ažuriranih cjenika na internetskim stranicama i to u datotekama pogodnim za automatsku obradu i usporedbu, kao i isticanja dodatne cijene artikala.

Očekuje se da će te mjere, poznatije kao izraelski model kontrole cijena, omogućiti kvalitetnu usporedbu cijena kod raznih trgovaca. Naime, one će omogućiti relativno jednostavnu izradu aplikacija za usporedbu cijena, na korist potrošača. (Hina) 

Pripremile: izv. prof. dr. sc. Ivana Štulec; izv. prof. dr. sc. Kristina Petljak i zzv. prof. dr. sc. Dora Naletina, Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [Stručni članak UDK 336.76:005.334]

U proteklim tjednima u medijima se mnogo pričalo o dinamičkom formiranju cijena. Izvještavanje o tržišnim trendovima i praksama, iako korisno, ukoliko se predstavlja senzacionalistički, može izazvati paniku među potrošačima i manipulirati mišljenjem javnosti. Iz tog razloga smatramo bitnim predstaviti ekonomsku stranu dinamičkog formiranja cijena kao i povesti diskusiju o etičnosti takvog određivanja cijena. Dinamičko formiranje cijena je strategija koja poduzeća koriste za prilagođavanje cijena roba ili usluga u stvarnom vremenu na temelju različitih čimbenika kao što su potražnja, ponuda, konkurencija, raspoloživost zaliha i proizvodnih kapaciteta te drugih vanjskih uvjeta (Slika 1.).

Tako, primjerice, u uvjetima povećane potražnje prodavatelj može tražiti višu cijenu za svoj proizvod dok će u uvjetima smanjene potražnje tražiti nižu cijenu. Krajnji rezultat primjene ove strategije su česte promjene cijene, moguće čak i tijekom dana. Cilj ove strategije je povećati prihode od prodaje, a ne nužno samo smanjiti ili povećati cijene, uz ujednačenu iskorištenost kapaciteta tijekom vremena. Na taj način izbjegavaju se situacije u kojima postoji nezadovoljena potražnja (tržišni manjak) odnosno nerealizirana prodaja (tržišni višak), a moderirajući učinak ostvaruje se promjenom cijena na više ili na niže. Promjenjive cijene omogućuju postizanje optimalne ravnoteže između visokih prihoda i iskorištenosti kapaciteta (Slika 2.).

DINAMIČKO ODREĐIVANJE CIJENA

Tržišna cijena u svojoj je osnovi dinamička kategorija što proizlazi iz osnovnih ekonomskih zakona: zakona ponude i zakona potražnje. Prema zakonu potražnje kada cijena proizvoda raste, potraživana količina proizvoda pada uz ostale stvari nepromijenjene, odnosno kada cijena proizvoda pada, njegova potraživana količina raste. Zakon ponude glasi da ako cijena proizvoda raste, ponuđena količina tog proizvoda će rasti uz ostale stvari nepromijenjene, te ako cijena proizvoda pada, njegova ponuđena količina će padati. Tržište je u ravnoteži kada je potraživana količina upravo jednaka ponuđenoj količini, a to je vrlo rijetko u stvarnosti.

Unatoč tome što je tržišna ravnoteža osnovni koncept u ekonomskoj teoriji i što podrazumijeva situaciju u kojoj nema pritisaka na promjenu cijene obzirom na usklađenost potražnje i ponude, rijetke su situacije kada se na tržištu događa takva situacija. Čak i kada tržišta nastoje osigurati ravnotežu, treba biti svjestan kako uvijek postoji određeno vrijeme koje je potrebno za prilagodbu, a što se odražava kroz privremene neravnoteže. S druge strane, u situacijama koje su odlika većine tržišta (viškovi odnosno manjkovi), javljaju se pritisci za korekcijom tržišne cijene. Tako će se manjak na tržištu smanjivat kako tržišna cijena bude rasla, odnosno nestat će pri ravnotežnoj tržišnoj cijeni.

Jednom kada se uspostavi ravnotežna cijena, nerealno je očekivati da ponuda i potražnja neće nastaviti fluktuirati. U uvjetima manjka na tržištu nova ravnoteža može se uspostaviti tek kada dio potrošača odustane od svoje nakane kupnje ili se na tržištu jave novi ponuđači, i u jednom i u drugom slučaju najčešće se porast cijene javlja kao pokretač takvog ponašanja.

Izvrstan primjer dinamičkog formiranja cijena jest burzovno formiranje cijena gdje se kotacije roba i dionica mijenjaju iz sekunde u sekundu, a koje je prisutno već više od stotinu godina i nitko ne propituje održivost, opravdanost i etičnost ovakvog formiranja cijena. Problem se javlja što su potrošači robe široke potrošnje navikli na statične cijene koje maloprodavači redom formiraju dodavanjem fiksne marže na nabavnu cijenu kako bi se održala planirana stopa profitabilnosti. Izuzeci su rijetki i uglavnom se odnose na akcijske ponude i sezonska sniženja.

ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Sljedeće što treba uzeti u obzir prilikom dinamičkog formiranja cijene jest elastičnost potražnje. Cjenovna elastičnost potražnje pokazuje koliko su potrošači osjetljivi na promjene u cijeni proizvoda ili usluge. Potražnja je elastična ako je postotna promjena količine veća od postotne promjene cijene. Potražnja je neelastična ako je postotna promjena količine manja od postotne promjene cijene. Što potrošač ima više supstituta na raspolaganju, to je potražnja elastičnija. Luksuzna dobra imaju više supstituta nego nužna dobra, pa je potražnja za takvim proizvodima elastičnija u odnosu na potražnju za nužnim dobrima.

Ako je raspoloživo vrijeme potrošača duže, onda je potražnja elastičnija jer potrošač lakše pronalazi supstitute i obrnuto. U uvjetima elastične potražnje, porast prihoda od prodaje ostvariti će se kroz smanjenje cijene jer će posljedično snažno porasti potraživana količina. Gubitak u smanjenju cijene biti će nadoknađen povećanjem količine, pa ukupan prihod raste.

U uvjetima elastične potražnje, porast cijene rezultirati će manjim prihodima od prodaje jer gubici u prodanoj količini neće biti nadoknađeni porastom cijene. U uvjetima neelastične potražnje, porast prihoda od prodaje ostvaruje se kroz povećanje cijene. Ukoliko su potrošači manje osjetljivi na promjene cijena, prodavač može povisiti cijene bez značajnog smanjenja potražnje. Na taj način dinamičko formiranje cijena može maksimizirati profit, posebice u trenucima visoke potražnje.

USLUGE VS ROBE

Nadalje je bitno istaknuti da je dinamičko formiranje cijena lakše implementirati u sektoru usluga nego li u kategoriji roba iz nekoliko razloga. Prvi razlog proizlazi iz same prirode ponude i potražnje. Naime, ponuda i potražnja za uslugama (kao što su primjerice usluge autotaksi prijevoza, zračnog prijevoza ili hotelskog smještaja) često fluktuiraju u kratkom vremenskom razdoblju zbog vanjskih čimbenika kao što su vremenski uvjeti, blagdani, sezonalnost i slično.

Istovremeno, pružatelji usluga suočeni su s ograničenim kapacitetima (brojem vozila, brojem sjedala u avionu, brojem ležajeva itd.) koji se mogu brzo prilagoditi dinamičkim cijenama kako bi se optimizirali prihodi i iskorištenost kapaciteta. Upravo fleksibilnost zbog nižih materijalnih troškova i manje ovisnosti o zalihama omogućava pružateljima usluga da lakše koriste strategiju dinamičkog snižavanja cijena, a tako osiguraju i bržu reakciju na promjene u potražnji.

Nadalje, roba ima daleko više materijalne troškove proizvodnje od usluga, stoga dinamičko snižavanje cijena roba ima viši prag rentabilnosti u usporedbi s dinamičkim snižavanjem cijena usluga. Štoviše, robe zahtijevaju dodatne troškove i operativne prilagodbe kako bi se dinamičko određivanje cijena uspješno implementiralo, dok su usluge fleksibilnije i lakše prilagodljive jer većina operacija može biti upravljana putem softvera, bez potrebe za dodatnim skladištem ili distribucijom. Proizvođači robe često su ograničeniji glede snižavanja cijena obzirom da postoji granica ispod koje bi prodaja uzrokovala gubitke zbog visokih troškova proizvodnje.

KONCEPT ZADOVOLJSTVA POTROŠAČA

Za uspješnu implementaciju dinamičkog formiranja cijena bitno je razumjeti koncept zadovoljstva potrošača. Zadovoljstvo potrošača se definira kao emocionalna reakcija potrošača na iskustvo s određenom robom, uslugom ili brendom te koliko to iskustvo ispunjava ili premašuje njegova očekivanja. Potrošač će biti voljan platiti višu cijenu bilo za robu bilo za uslugu ukoliko smatra da je pritom dobio veću vrijednost. Isto tako očekivati će nižu cijenu za robu ili uslugu koja umanjuje njegovo zadovoljstvo. Bitno je da se prilikom dinamičkog povećanja cijene potrošač ne osjeća izmanipuliranim i iskorištenim.

Drugim riječima, ukoliko su kapaciteti nekog pružatelja usluge realno ograničeni u danom vremenskom periodu, potrošači koji trebaju uslugu odmah ili jednostavno nisu voljni odgoditi zadovoljenje svoje potrebe (smanjena elastičnost potražnje) biti će spremni platiti višu traženu cijenu. Pri tome treba uzeti u obzir i vanjske čimbenike zbog kojih je došlo do ograničenja kapaciteta i uvjeta u kojima se pruža dotična usluga.

Uzmimo kao primjer usluge autotaksi prijevoza u vrijeme kiše. Zbog nepovoljnih vremenskih prilika mnogi potrošači odlučiti će se na korištenje autotaksi usluge umjesto jeftinijih i manje komfornih oblika javnog prijevoza ili pješačenja. S druge strane, neki autotaksi prijevoznik koji u uobičajenim okolnostima naplaćuje vožnju po prijeđenom kilometru, u uvjetima kiše suočiti će se s otežanim uvjetima vožnje zbog čega će u nominalno jednakom vremenskom razdoblju moći pružiti manji broj usluga prijevoza. Rezultat toga je smanjena rentabilnost koju će željeti nadoknaditi povećanjem cijene.

Istovremeno, razmotrimo situaciju sunčanog dana i razdoblje tzv. špice kada mnogi ljudi putuju na posao, na studij, u školu itd. Učinak koji trpi prijevoznik u osnovi je isti kao u slučaju kišnog dana, no percepcija potrošača vrlo vjerojatno neće biti ista upravo iz razloga što će se razlikovati njegova percepcija pružene vrijednosti. Dok mu tijekom kišnog dana prijevoznik pruža dodatnu vrijednost u obliku komfornosti jer neće morati po kiši čekati tramvaj i dva puta presjedati od točke A do točke B, ta razina zadovoljstva izostaje u okolnostima sunčanog vremena (kada je potražnja elastičnija). Razvidno je kako percepcija potrošača ovisi o kontekstu kupovine, te kako isti proizvod može imati različitu elastičnost potražnje u različitim uvjetima.

PRIMJER PEKARNICA

Bitno je napomenuti kako je dinamičko povećanje cijena izazvano ograničenošću kapaciteta lakše primijeniti u trgovini uslugama nego u trgovini robama pošto je robe moguće skladištiti. U trgovini robama potrošači će se s razlogom upitati zašto proizvođač nije proizveo, odnosno trgovac nabavio, adekvatnu količinu robe u ranijem razdoblju kako bi se izbjegle nestašice tijekom vrhunca potražnje. Uzmimo kao primjer prodaju kruha u jutarnjim satima. Temeljem dinamičkog određivanja cijena, u ranim jutarnjim satima pekarnice bi naplaćivale višu cijenu za kruh i pekarske proizvode kako bi nivelirale povećanu potražnju i ograničene kapacitete ponude.

Obrnuta analogija manifestirala bi se pred kraj radnog vremena, u obliku dinamičkog snižavanja cijena kako bi se rasprodale neprodane zalihe. Dinamičko formiranje cijena u pekarnicama može biti izazovno jer potrošači ove kategorije roba obično očekuju stabilne cijene. No ako se pravilno primijeni, može pomoći u smanjenju otpada, povećanju prodaje tijekom vremenskih razdoblja s nižim obrtajem i maksimiziranju profita tijekom vrhunca potražnje.

I dok potrošači blagonaklono gledaju na smanjenje cijena u sporijim razdobljima (što opravdavaju nižom isporučenom vrijednošću jer kruh nije pečen prije svega par sati), istovremeno mnogi nisu spremni platiti višu cijenu u jutarnjoj špici za svježe pečen kruh. Svježe pečen kruh norma je na koju smo dosad navikli i ne percipiramo to kao dodanu vrijednost koju je potrebno platiti već to uzimamo kao referentni proizvod, te svoja očekivanja vežemo uz takvu referentnu cijenu. Svako povećanje cijene iznad referentne cijene smatrat će se neopravdanim, pokušajem iskorištavanja potrošača od strane trgovaca i okarakterizirat će se neetičnim.

KVALITETNA ANALITIKA PRODAJE

U uspješnoj implementaciji dinamičkog formiranja cijena najviše može pomoći kvalitetna analitika prodaje te izrada budućih prognoza prodaje. Primjer toga jesu tipična sezonska sniženja u maloprodaji kada trgovci na kraju sezone prodaju neprodane zalihe po nižim cijenama, kao alternativu skladištenju robe do sljedeće sezone. Sniženja često budu toliko duboka da maloprodajna cijena ne opravdava trošak nabave, no s obzirom na to da su spomenuta sniženja planirana, ostvareni gubici su očekivani i uključeni u izračun regularne cijene.

Sličan koncept prisutan je u hotelijerstvu kroz različito formiranje cijena smještaja u predsezoni, sezoni i postsezoni. I nitko ne propituje etičnost takvog formiranja cijena jer je to norma na koju smo navikli te smo u skladu s time i postavili svoja očekivanja. U konačnici, razlika između planiranih i neplaniranih gubitaka od prodaje rezultat je poznavanja vlastite kategorije i razumijevanja ponašanja potrošača.

Moguće je istaknuti nekoliko preporuka za uspješnu implementaciju dinamičkih cijena. Prije svega, trgovci i pružatelji usluga trebaju razumjeti elastičnost potražnje vlastitih proizvoda te kako različiti segmenti potrošača reagiraju na promjene cijena. Nužno je pratiti konkurenciju i dostupnost supstituta na tržištu te investirati u analitiku prodaje s obzirom da korištenje alata za prikupljanje i analizu podataka u stvarnom vremenu omogućuje pravovremene i točne prilagodbe cijena.

TRANSPARENTNA KOMUNIKACIJA

Dinamičko formiranje cijena može izazvati negativne reakcije ako se percipira kao iskorištavanje potrošača. Stoga trgovci trebaju biti transparentni u svojoj komunikaciji s potrošačima te komunicirati logiku iza promjena cijena kako bi se izbjeglo nezadovoljstvo ili osjećaj manipulacije. Ukoliko je moguće, najaviti dinamičke cijene potrošačima i tako izostaviti ad hoc moment donošenja odluke o kupnji koji može iznervirati potrošača.

Primjerice, pružatelji usluga autotaksi prijevoza u vrijeme špice ili kiše mogu nuditi uslugu po višoj cijeni uz naznaku (nižih) cijena koje će egzistirati u budućim satima. Time potrošači ponovno stječu kontrolu nad procesom kupnje jer sami mogu odlučiti kada će i po kojoj cijeni koristiti uslugu. U svakom slučaju, predstavljanje sustava dinamičkog formiranja cijena naglasak treba stavljati na vremenske periode u kojima će cijena biti niža kako bi se izazvale pozitivne reakcije potrošača. Ukoliko je moguće, preporuča se razviti sustav predbilježbi i naručivanja kako bi se uskladile potražnja i kapaciteti.

ZAKLJUČAK

Dinamičko određivanje cijena nikako ne bi trebalo prepustiti isključivo tržištu kako bi se izbjegle zlouporabe, iskorištavanje potrošača ili potpuno onemogućavanje potrošača da pribave nužne proizvode. Državna intervencija nužna je i potrebna, kroz uspostavu regulacije i nadzora. Država intervenira na tržištu kada želi zaštiti potrošače ili proizvođače te postavlja minimalnu cijenu ili maksimalnu cijenu proizvoda na tržištu.

Intervencije u obliku minimalnih cijena prisutne su na tržištu rada u obliku minimalne plaće te u poljoprivredi u obliku minimalnih otkupnih cijena. Intervencije u obliku maksimalnih cijena prisutne su na tržištu nekretnina u obliku maksimalnih najamnina, te u maloprodaji robe široke potrošnje u obliku maksimalnih cijena na izdvojene nužne kategorije roba. Slično tome, intervencija bi se trebala proširiti na uspostavu regulacije i nadzora nad cijenama nužnih kategorija roba i usluga te roba i usluga koje zauzimaju značajan udio dohotka potrošača i nad robama i uslugama koje nemaju adekvatne supstitute pribavljive u kratkom roku. Svakako je nužno uspostaviti i zaoštriti nadzor u ruralnim sredinama u kojima potrošači imaju ograničen izbor među prodavaonicama te u kojima pojedini trgovci drže monopol.

Dinamičko formiranje cijena koncept je koji postoji u praksi i kojeg kao potrošači postajemo svjesni tek kada cijene rastu iznad nama prihvatljivih granica. Realno je očekivati učestaliju primjenu ovakve cjenovne strategije u skoroj budućnosti, posebice u sektoru usluga poput usluga autotaksi prijevoza i dostave hrane.

Edukacija potrošača treba igrati važnu ulogu u izgradnji povjerenja i smanjenju sumnji koje potrošači mogu imati prema dinamičkom formiranju cijena. Poduzeća koja uspiju transparentno objasniti funkcioniranje strategije dinamičkih cijena mogla bi postići viši nivo lojalnosti svojih potrošača. I dok trgovci zadržavaju pravo u uvjetima tržišne ekonomije samostalno definirati prodajnu cijenu roba i usluga, potrošači ne smiju zanemariti svoju kolektivnu moć i trebaju p(r)ozivati zakonodavca na zaštitu njihovih prava.

Piše: Marija Stamać Ožanić, direktorica istraživanja i razvoja, Hendal

Istraživanje cijena je oduvijek bio jedan od važnijih segmenata u istraživanju tržišta, a danas njegov značaj poprima kudikamo veće razmjere. Šezdesetih godina 19. stoljeća ponuda je premašila potražnju te je za svrhe opstanka bilo nužno odabrati smanjenje cijene ili diferencijaciju od ostalih.

Također su neka istraživanja (Gerstner, 1985.) pokazala da mnogi potrošači vjeruju kako ‘dobijete ono što platite’, odnosno da su visoke cijene ujedno i pokazatelj kvalitete. S druge strane, Conjoint istraživanja (Wilkins & Ireland, 2022.) pokazuju da je kvaliteta vrlo često najvažnija karakteristika, a potom slijedi cijena.

VAŽNOST ISTRAŽIVANJA CIJENA

Zadnjih nekoliko godina globalne su promjene dovele do važnosti istraživanja cijena. Covid-19, nakon prvotnog paraliziranja, dovodi do ubrzanog ponovnog otvaranja gospodarstva te porasta cijena proizvoda izazvanih zakonom ponude i potražnje, a zajedno s ratom u Ukrajini te posrednim poskupljenjem cijena dolazi do velike inflacije i znatnog pada kupovne moći potrošača.

Na dnevnoj bazi potrošač redovito sluša o poskupljenjima uz istovremenu iznimnu cjenovnu osjetljivost. Uz sve navedeno tu je i konkurencija koja se bori za opstanak te jača i ‘punom parom’ grabi naprijed u svrhu preživljavanja teških vremena. U našoj zemlji, uz sve ovo, važnost istraživanja cijena porasla je i radi prelaska na novu valutu.

TRI NAJUOBIČAJENIJE METODE

Ipak, da ne bismo govorili samo o cijeni, važno je ovdje spomenuti i kvalitetu proizvoda. U različitim industrijama prikladni su različiti oblici istraživanja cijena i tu bih spomenula tri najuobičajenije metode od kojih svaka ima svoju važnost i svrhu ovisno o proizvodu, industriji i krajnjem cilju klijenta.

1. Cjenovna osjetljivost (Van Westendorp PSM) Naziva se još i teorijom za definiranje razumnih cijena te govori o psihološkom efektu preniske cijene. Općenito je jako dobra za istraživanje raspona cijena te daje brze rezultate s okvirnim pokazateljima. Cjenovna osjetljivost je dobra metoda za proizvode koji su jedinstveni na tržištu i nemaju puno konkurenata te je neprikladna kod potpuno novih proizvoda.

2. Elastičnost cijene proizvoda i usluga (Gabor-Granger) Ova metoda radi procjenu spremnosti plaćanja proizvoda i omogućuje definiranje cijene koja optimizira prihod. Posebno je dobra kod istraživanja cijena proizvoda koje imaju fiksne i nepromjenjive ostale karakteristike. Ova metoda je također neprikladna kod novih proizvoda i predstavlja pogled na svoju marku bez razmatranja konkurencije.

3. Conjoint – choise based Sveobuhvatna i najbolja metoda za detaljno ispitivanje cijene, uključujući i ostale promjenjive karakteristike proizvoda. Istražuje se vlastiti proizvod uz usporedbu s konkurencijom te simuliranje realnije situacije kupnje. Ovo je skuplja i dugotrajnija metoda za dubinsko istraživanje različitih karakteristika te omogućuje istraživanje i potpuno novih proizvoda.

“U kontinuiranom nadzoru udruga za zaštitu potrošača i Ministarstva gospodarstva prate se cijene i ako vidimo da dolazi do itekako neopravdanog povećanja cijena tražit ćemo od Ministarstva gospodarstva da predloži neke mjere”, izjavio je premijer odgovarajući na pitanja novinara tijekom posjeta Istarskoj županiji. 

Plenković je podsjetio kako je Vlada zamrznula ili limitirala cijene energenata, plina, struje, naftnih derivata te na taj način spriječila rast troškova građanima, ali i gospodarstvu, općinama, gradovima, županijama, bolnicama, vrtićima, fakultetima, domovima za starije itd.

Podsjetio je i kako je nedavna analiza Ministarstva financija pokazala da gdje god je Vlada snižavala stopu PDV-a, osim u nekim iznimkama, nije na žalost došlo do smanjenja cijena proizvoda, a trebalo je.

To nisu mali iznosi, ako se PDV smanji s 25 posto na 13 posto, s 13 posto na 5 posto ili u nekim slučajevima na nulu, rekao je premijer, dodajući da to znači je država odričući se svoga dijela poreznih prihoda dala mogućnost da građani na kraju osjete to pojeftinjenje cijena u lancu između proizvođača, veleprodaje, trgovaca itd. 

“Nije dobro da Vlada čini sve povećavajući i plaće i s cijelim konceptom porezne reforme, a da se istodobno dižu cijene više nego što treba”, istaknuo je premijer.

Podsjetio je pritom da ni covid niti ruska agresija na Ukrajinu nisu problemi koji su nastali interno, da su to vanjske krize i šokovi koji dugo traju i koji nameću ovakav kontekst. “Ali to zahtijeva punu odgovornost svih aktera pa i nadzora i pritiska, u konačnici, na one koji dižu cijene neopravdano”, rekao je. 

Novinari su premijera pitali hoće li se novo povećanje kamatnih stopa Europske središnje banke (ECB) odraziti na standard građana, gospodarstvo i na investicije u Hrvatskoj.

ECB je, naime, u četvrtak ponovno podigao ključne kamatne stope za četvrtinu postotnog boda, unatoč slabom gospodarstvu, prognoziravši visoku stopu temeljne inflacije koja isključuje hranu i energiju.

Premijer je rekao kako je to reakcija ECB-a koja je krenula prije više od godinu dana kao jedan od mehanizama ne bi li na taj način djelovalo na smanjenje inflacije, na smanjenje potražnje i na taj način pridonijelo pokretanju trendova koji su bili u prošloj godini.

“Što se Hrvatske tiče vidjeli smo da nam je inflacija u padu više od šest mjeseci za redom, što je dobro i nadam se da će se tako nastaviti i dalje”, kazao je.

Podsjetio je i kako je Hrvatska u prvom tromjesečju ove godine zabilježila gospodarski rast za 2,8 posto na godišnjoj razini, a očekuje da će se to nastaviti i u drugom kvartalu te osobito u trećem tromjesečju. 

Naveo je i kako svi podaci koje dobivaju od Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice (HTZ) u pogledu turističke sezone govore kako će se kapitalizirati osnaženi međunarodni položaj Hrvatske te vjeruje kako će se i ulazak u eurozonu i Schengen pozitivno odraziti na broja dolazaka turista, noćenja, prihod od turizma.

Vjeruje da će se nastaviti trend kontinuiranog rasta, čak i optimističnije, više od očekivanja koje su imali odnosno da će rast hrvatskog BDP-a na kraju biti i veći od zadnjih prognoza.

“Mi smo sami revidirali (stopu rasta) s inicijalnih 0,7 posto na kraju prošle godine na 2,2 posto, a nedavno je i HNB izašao s optimističnijim podacima. Po svemu što vidimo, po svim trendovima, čini nam se da će rast biti i veći nego što se misli”, istaknuo je premijer odgovarajući i na upit ne boji li se da će podizanje kamatnih stopa negativno utjecati na BDP.

Vlada je krajem travnja ove godine svoju procjenu rasta BDP-a za ovu godinu podigla na 2,2 posto, što je za 1,5 postotnih bodova više od procjene koju je iznijela krajem prošle godine. 

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić je, pak, početkom lipnja izjavio kako je središnja banka revidirala svoju projekciju rasta BDP-a za ovu godinu s 1,5 na 2,9 posto. (Hina)

Boravak ministrice poljoprivrede na konferenciji “Pametna sela – EU koncept razvitka ruralnih područja” u Sisku novinari su iskoristili za pitanje koliko će se agresija Rusije na Ukrajinu negativno odraziti na resor poljoprivrede i hoće li Vlada donijeti mjere za ublažavanje tih posljedica.

Vučković je kazala da se na mjerama već radi u sklopu Vladina paketa mjera vrijednog 4,8 milijardi kuna, usmjerenog na ograničavanje utjecaja rasta cijena energenata i očuvanje životnog standarda građana. Navela je da je taj je paket ponajprije usmjeren prema građanima za ublažavanje inflatornih pritisaka, ali i prema poduzetnicima, uključujući poljoprivrednike i ribare, prvenstveno iz sektora mikro, malog i srednjeg gospodarstva.

“Tu je uključeno smanjivanje stope poreza na dodanu vrijednost na svježu hranu, koja ima veliki udio u potrošačkoj košarici, zatim na plin, privremeno na 5  posto, a trajno na 13 posto, zatim potpore koje se odnose na naše socijalno ugrožene građane, za usporavanje rasta cijena energije i drugo”, navela je.

Govoreći o prehrambenoj sigurnosti, rekla je kako će kriza imati utjecaje na opskrbne lance u Hrvatskoj i EU. Za vanjskotrgovinsku razmjenu Hrvatske s Ukrajinom i Rusijom izjavila je da na prvi pogled ona ne izgleda značajna, iznosi oko dva posto, ali se ne može zanemariti da su te dvije zemlje izvoznice četvrtine žitarica i uljarica u EU, iako manje u Hrvatsku. 

“Takvi poremećaji mogu utjecati na Hrvatsku, pa je stoga potrebno predvidjeti određene aktivnosti. Mi smo već obavili sastanke s ratarskim sektorom, proizvođačima mesa i mliječnih proizvoda i s ribarskom industrijom, a danas s Hrvatskom udrugom poslodavaca, HGK, Hrvatskom poljoprivrednom komorom, pa ćemo se uskoro javiti i s dodatnim mjerama, kako bi se ublažili gospodarski negativni efekti na prehrambenu sigurnost”, najavila je.

Za jesensku sjetvu je rekla kako se očekuju veće količine nego prošle sezone, a za proljetnu sjetvu je najavila potpore male vrijednosti od 200 milijuna kuna, čime će se kompenzirati rast cijena mineralnog gnojiva malim i srednjim poljoprivrednicima. Ministrica Vučković je apelirala na poljoprivrednike da sve planirane radove obave kako je planirano, u predviđenim rokovima, uz aktiviranje svih resursa. (Hina)

Iz trgovačkog lanca Kaufland Hrvatska k.d. poručuju kako će sniziti cijene namirnica u svojim trgovinama već od ove srijede, 23. veljače. Ovom mjerom žele svojim kupcima izaći u susret kako bi dobili najviše od najavljenog sniženja PDV-a koji će se reflektirati nižim cijenama brojnih proizvoda u bogatoj ponudi Kauflanda.

„Uvijek želimo našim kupcima ponuditi najbolje proizvode po najboljim cijenama, a u ovim izazovnim vremenima želimo im dati još više. Zato smo odlučili sniziti naše maloprodajne cijene i prije uvođenja nove stope PDV-a, i to ne samo za stopu PDV-a, nego smo sve cijene dodatno odlučili zaokružiti na niži iznos! Vjerujemo da ćemo tom odlukom rasteretiti njihove kućne budžete te omogućiti još ugodniju kupnju“, izjavio je Daniel Šturm, član uprave za Nabavu.

Od 23. veljače nadalje, nove, snižene cijene moći će se pronaći u svim trgovinama Kauflanda, njih 44 diljem cijele Hrvatske. Tako će primjerice cijena K-Purland svježeg pileta od cca 1,6 kg umjesto prethodnih 19,99 kuna iznositi samo 18,49 kuna, a cijena Zvijezda suncokretovog ulja od 1 litre past će s 15,99 na 14,79 kuna.

Više o Kauflandu i aktualnoj ponudi na www.kaufland.hr

Piše: Hana Štrkonjić, mag.iur., Vision Compliance

Temeljno pravilo kod prikaza cijene je da trgovac jasno, vidljivo i čitko prikaže cijenu proizvoda i usluga. Pokazalo se da navedeno pravilo u praksi postavlja više pitanja nego što daje uputa i odgovora trgovcima. Naime, predmet je tumačenja nadzornih tijela (Inspektorata) kada je cijena jasno prikazana potrošaču i pokazalo se da nijanse dijele trgovce od zavaravanja potrošača i teškog prekršaja, a trgovci to saznaju tek uslijed inspekcijskog nadzora.

Zavaravanje potrošača u pogledu cijene smatra se nepoštenom poslovnom praksom, što je prekršaj kažnjiv iznosom do 100.000,00 kuna, a od svibnja ove godine taj iznos raste na 500.000,00 kuna. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije ili ako na neki drugi način (čak ako je informacija činjenično točna), zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od određenih okolnosti, čime ga navodi, ili je vjerojatno da će ga navesti, da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Tako trgovac zavarava potrošača ako ga poziva na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, a zatim odbija prihvaćanje narudžbe potrošača. Isto tako, zavaravanjem potrošača smatraju se i tzv. lažne recenzije, odnosno sponzorirana promidžba bez napomene da se radi o sponzoriranju (bilo u novcu ili drugim dobrima). Cijeli je niz praksi definiran kao zavaravanje potrošača, a dodatno je ostavljeno na procjenu nadzornom tijelu da u svakom konkretnom slučaju (nadzoru) procijeni zavarava li se potrošača nekom praksom trgovca.

ISPRAVAN PRIKAZ CIJENA

Pored toga što je za trgovce izazovno plivati u moru propisa i tumačenja o nepoštenoj poslovnoj praksi, u novoj godini dolazi novi niz pravila o prikazu cijena. Naime, pokazalo se da je posebno problematično kako trgovci prikazuju cijene svojih proizvoda i usluga, a posebno popuste u odnosu na redovne cijene. Europski je zakonodavac stoga preporučio novo pravilo za iskazivanje sniženih cijena. Trgovac će od sljedeće godine biti dužan istaknuti sniženu cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje (akcije, sezonskog sniženja, popusti) i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Takvim pravilom nastoji se stati na kraj lažnim popustima i ‘napuhavanju cijena’.

Uz to novo pravilo veže se i pitanje o tome koje sve cijene onda trgovac mora istaknuti (redovna, najniža u prethodnih 30 dana, snižena). Nadalje, kako iskazati postotak popusta – je li dozvoljeno postotak iskazati u odnosu na redovnu (najveću) cijenu proizvoda? Kakva je obveza u tom pogledu za internet trgovine? Još k tome, u ovoj godini započinje proces uvođenja eura, što se također odražava na prikaz cijene.

Iako je uvođenje eura kao valute plaćanja u Hrvatskoj previđeno za 1.1.2023., proces se neće dogoditi preko noći. Štoviše, za poduzetnike obveze nastaju već u rujnu 2022. kada započinje razdoblje dvojnog iskazivanja cijena koje će trajati i cijelu 2023. Radi se o (dodatnoj) obvezi u pogledu prikaza cijene za sve koji trguju proizvodima i uslugama (svi trgovci, ugostitelji i svi ostali poduzetnici koji posluju s građanima).

Suština obveze je da će se morati iskazivati cijene u kunama i eurima na cjenicima i promotivnim materijalima koje poduzeća objavljuju na internetskim stranicama i u drugim medijima. Pritom je predviđeno kako se to grafički mora izvesti. Naime, u razdoblju do dana uvođenja eura cijene u kunama će biti jače istaknute nego cijene u eurima, a u razdoblju nakon toga vrijedit će obratno.

POGREŠNA CIJENA NA WEBU

Puno je to pravila i nepoznatoga za trgovce, a s time i puno prostora za pogreške u prikazu cijene. Osim zbog neznanja (ili previše kontradiktornih pravila), moguće su i pogreške zbog nefunkcioniranja programa ili web stranice. Postavlja se pitanje što trgovac može učiniti kad prikaže krivu cijenu proizvoda u web shopu. Prošao je Black Friday, Cyber Monday, blagdanski shopping i krenulo je zimsko sniženje (od 27. prosinca).

Internet trgovine su u punom pogonu i pod povećanim opterećenjem, a takve su situacije i trenuci u poslovanju plodno tlo za pogreške. Većina je internet trgovina upoznata s mogućnosti pogrešaka kod učitavanja cijena, iz vlastitog ili tuđeg iskustva. Skupe su to pogreške koje dovode do kobnih udaraca za poslovanje trgovaca i postavlja se pitanje: Mora li trgovac isporučiti proizvode za nula kuna ili ispod nabavne cijene? Prethodnih godina trgovci su uslijed takvih pogrešaka kod učitavanja cijena proizvoda isporučivali narudžbe i bez prigovora potrošača ili ipak nakon intervencije nadležnog inspektorata. Radilo bi se o značajnim financijskim gubicima, pri čemu bi potrošači dobili proizvod bez plaćanja ili ispod (nabavne) cijene.

Reći će većina: to je problem trgovca, neka pazi! No je li realno reći da ne može doći do pogreške kod internet trgovanja i da trgovac, bez iznimke, mora odgovarati za pogrešku koja je mimo njegove kontrole? Do pogrešaka je dolazilo u pogledu prikaza pogrešne cijene ili, pak, dostupnosti proizvoda. Pogreške se mahom dogode usred noći, kad trgovci ne prate i ne mogu reagirati. No potrošači bi uočili promjenu, proširili radosnu vijest drugima i iskoristili priliku za povoljnu kupnju. Cijena bi bila nula ili jednu kunu, ili bi kupoprodajnoj cijeni ‘otpala’ koja nula.

U svakom slučaju, radilo bi se o očitoj pogreški do koje dolazi mimo djelovanja i volje trgovca. Postalo je očito da potrošači koriste takve pogreške, no sporno je mora li trgovac na to pristati bez pogovora, odnosno kada nema volje trgovca da proda svoj proizvod po toj (krivoj) cijeni. Naime, do sklapanja ugovora dolazi sukladno volji prodavatelja i kupca, kad su se sporazumjeli o kupoprodaji.

Ako nije volja trgovca da proda proizvod po pogrešno učitanoj cijeni, je li u redu da mora isporučiti proizvod po znatno nižoj cijeni? Naime, smisao potrošačkog prava (kao ni prava općenito) nije zlouporaba prava radi pribavljanja znatne imovinske koristi uslijed pogreške trgovca.

IZRADA UVJETA POSLOVANJA

Trgovci si za takve situacije mogu pomoći na više načina. Prvenstveno je bitno da u svojim uvjetima poslovanja internet trgovine (tzv. predugovorna obavijest) uvrste adekvatne odredbe o tome da postoji mogućnost pogreške. Osim toga, ključno je ispravno organizirati postupak zaprimanja i obrade narudžbi, na način da si trgovac omogući kontrolu narudžbe prije nego dođe do sklapanja ugovora i prije nego paket bude poslan.

U toj fazi prije slanja paketa, trgovac može uočiti pogrešnu cijenu u narudžbi i reagirati na način da obavijesti potrošača. Bitno je da ono što trgovac predvidi u svojim uvjetima poslovanja doista i provodi prilikom obrade narudžbe i kontaktiranja potrošača nakon narudžbe. To je još jedan razlog zašto je bitno da internet trgovina ima uvjete poslovanja koji su izrađeni baš za tu internet trgovinu, odnosno da se ne kopiraju tuđi uvjeti poslovanja.

Realnost je da uvjete poslovanja sastavljaju ili trgovci sami ili to povjere osobama stručnim za izradu internet trgovine. No osobe stručne za izradu internet trgovine ne poznaju propise koji se odnose na trgovanje i nisu upoznate s inspekcijskom i sudskom praksom koja je bitna za izradu uvjeta poslovanja. Kako biste se zaštitili (čak i) od odgovornosti za pogreške koje Vam se mogu dogoditi, pripremite se na vrijeme i obratite se na pravo mjesto!

Inflacija bi iduće godine trebala pasti na dva posto jer će se problemi zastoja u opskrbi stišati a pad cijena energije popustiti, izjavila je Schnabel za televiziju ZDF.

Njezina sadašnja vrijednost odražava zastoje u opskrbi, ali i nisku razinu cijena u prošloj godini, u jeku pandemije, objasnila je dužnosnica ECB-a. „Većina prognoza temelji se zapravo na pretpostavci da će inflacija pasti ispod dva posto, što znači da zaista nema naznaka da rast cijena izmiče kontroli”, dodala je.

“Kada bismo očekivali da će se inflacija trajno zadržati iznad razine od dva posto, sigurno bismo reagirali. Međutim, trenutno ne vidimo naznaka da bi se to moglo dogoditi”, naglasila je dužnosnica ECB-a u razgovoru za ZDF. (Hina/Reuters)

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dane su velike ovlasti (gotovo policijske) u provođenju novih pravila pa je tim važnije da se ona u potpunosti i provedu ‘u život’. Osim određivanja cijena, novosti uključuju i način izdavanja računa i način sklapanja ugovora. Novost je definiranje cijena, a njihove definicije su bitne jer o njima ovisi i kada je određena praksa zabranjena. U Tablici 1 prikazali smo sažetak glavnih razlika u tipovima cijena.

ZNAČAJNA PREGOVARAČKA SNAGA

Povećan je obuhvat trgovaca na koje se odnosi zabrana nepoštenih praksi, a to su sada svi oni koji su ostvarili ukupni godišnji prihod od najmanje 15.000.000,00 kuna što uključuje i promet povezanih društva. Takvi trgovci (kupci) imaju značajnu pregovaračku snagu i ne smiju je iskorištavati, odnosno nametati tzv. nepoštene trgovačke prakse.

NEPOŠTENE TRGOVAČKE PRAKSE

Postoji nekoliko setova zabranjenih trgovačkih praksi, a one od kojih nema iznimki su:

1. Nepostojanje pisanog ugovora, kao i pisani ugovor između kupca i dobavljača koji nije u skladu sa zakonom ili postoje obveze nametnute dobavljaču koje nisu predviđene u pisanom ugovoru. (Koje elemente takav ugovor mora imati definirali smo niže.)
2. Plaćanja koja nisu jasno istaknuta i specificirana na računu ili otkupnom bloku.
3. Opći uvjeti poslovanja kupca koji nisu u skladu s odredbama zakona.
4. Jednostrani raskid ugovora s dobavljačem od strane kupca u nepisanom obliku ili bez navođenja osnovanih razloga za raskid ugovora ili mogućnost otkaza ugovora s dobavljačem bez primjerenog otkaznog roka ili mogućnost jednostrane izmjene ugovora od strane kupca (trgovca).
5. Nerazmjerno visoke ugovorne kazne. 6. Ostale nepoštene trgovačke prakse.

PISANI UGOVOR

Ugovor između kupca i dobavljača mora biti uvijek u pisanom obliku. U Tablici 2 smo saželi glavne elemente koje pisani ugovor mora imati i njihova pojašnjenja.

Iznimno, pisani ugovor nije potreban ako dobavljač prihvati ponudu koja sadržava javno objavljene i obvezujuće uvjete kupca koji kupuje na otkupni blok primarni poljoprivredni proizvod radi njegove daljnje prodaje ili prerade, a ponuda sadržava odredbe navedene u Tablici 2, odnosno ako dobavljač i kupac imaju sklopljen ugovor o zajedničkoj proizvodnji koji sadržava navedena pravila.

Kupac je dužan javno objavljene obvezujuće uvjete čuvati, odnosno arhivirati u slučaju svake izmjene radi osiguranja dokaza prilikom nadzora. Također, pisani ugovor nije potreban ako dobavljač isporučuje proizvod kupcu koji je zadruga i/ili proizvođačka organizacija čiji je član dobavljač, i ako statut zadruge, odnosno osnivački akt proizvođačke organizacije, sadržava propisane odredbe.

Pravila izdavanja računa i otkupnog bloka

Uz uobičajena porezna pravila, odnosno pravila fiskalizacije prilikom izdavanja računa, račun koji dobavljač izdaje kupcu mora sadržavati jasno navedeni iznos ugovorenih popusta/ rabata i specifikaciju na što se ti iznosi odnose. U ovom slučaju je dobavljač taj koji odgovara za sadržaj računa. Otkupni blok koji kupac uslužno izdaje umjesto dobavljača mora najmanje sadržavati elemente vezane uz obračun vrijednosti, i to količinu preuzete robe, kakvoću i utvrđenu cijenu te jasno navedeni iznos ugovorenih popusta ili rabata i točnu specifikaciju na što se iznosi odnose u skladu s javno objavljenim i obvezujućim uvjetima kupca.

Međutim, ovdje kupac odgovara za sadržaj otkupnog bloka. Naknade za usluge kupca prema dobavljaču čije ostvarenje ovisi o stvarnom i mjerljivom učinku kupca, a ne smatraju se nametanjem nepoštene trgovačke prakse ne smiju biti izražene na računu dobavljača, već za te usluge kupac mora izdati račun dobavljaču na kojem mora jasno specificirati svaku pojedinu uslugu. (Tablica 3 – Ostale nepoštene prakse)