Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Tijekom prošlih godina navikli smo na nekoliko snižavanja stopa poreza, uključivo poreza na dohodak. Za sad nisu najavljena veća porezna rasterećenja, što je i razumljivo s obzirom na trenutno stanje državnih financija. No svejedno, pitanje koje sve zanima za sljedeću godinu glasi: Je li moguće daljnje sniženje stopa poreza na dohodak? Da bismo odgovorili na to pitanje, prikazat ćemo trenutni trošak poreza na dohodak u odnosnu na neto plaću u nekoliko primjera.

Radi jednostavnosti prikaza, u donjim primjerima pretpostavili smo da se radi o osobi starijoj od 30 godina koja živi u Zagrebu gdje je prirez koji se plaća na porez na dohodak najviši, tj. 18%. Također, usporedili smo i udio doprinosa za zdravstveno osiguranje koji se plaća na bruto 1 plaću i čije smanjenje utječe na ukupni trošak plaće koji plaća poslodavac, ali ne izravno na neto primanje radnika.

Naravno, neizravan utjecaj postoji jer poslodavac, kada daje povišicu radniku ili zapošljava novog radnika, kalkulira s ukupnim troškom plaće koju će isplatiti radniku. Također, radi potpunosti informiranja, poslodavac je za određene kategorije radnika oslobođen plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Prihodi od doprinosa za zdravstveno osiguranje

Prema Obrazloženju financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2021. godinu i projekciji plana za 2022. i 2023. koje je javno dostupno, prihodi od doprinosa koji su prihod HZZO-a u ovoj bi godini trebali iznositi cca 22,6 milijardi kuna. Usporedbe radi, prihodi od poreza na dobit trebali bi iznositi cca 8 milijardi kuna.

Temeljem navedenog, mogu li se doprinosi smanjiti, odnosno njihova visina, akcijom jednostavnijih koraka?

Korak 1.
U prvom koraku postavlja se pitanje može li država stimulirati poslodavce kroz neoporezive isplate da poslodavci sami snose neke troškove, npr. troškovi određenih specifičnih pregleda, troškovi lijekova, ali i troškovi nekih sportskih i zdravstvenih aktivnosti koji bi smanjili bolovanja, odnosno općenito poboljšali zdravstvenu sliku radno sposobnog stanovništva (npr sportske aktivnosti, teretane, itd). Na taj bi način poslodavcu povećali radnu učinkovitost i smanjili izostanke s posla, radnici bi dobili aktivnosti koji bi inače financirali iz vlastitog džepa, a HZZO bi dobio manji pritisak na troškovnoj strani (isplate za bolovanja, liječenje, lijekove, itd.).

Korak 2.
Drugi korak bi trebao dati odgovor na pitanje treba li bolnica kao skup sustav treba služiti za obavljanje svih specijalističkih pregleda/pretraga ili za bolničko liječenje. Npr. zamislite režijske troškove i troškove održavanja stana od 50 m2 na godišnjoj razini i onda ih pomnožite s puno tisuća. Primjera radi, KB Dubrava koja se često spominje u javnosti u okolnostima virusa, prostire se na ukupnoj površini od 172.808 m² što uključuje i same zgrade, parking, prometnice i prostor za šetnju, što je i normalno i uobičajeno za bolnicu i omogućuje najviše standarde pacijentima. Treba vidjeti da li koristiti tako veliki i skupi pogon kao što je neka bolnica ili je, npr. bolje specijalističke preglede obavljati u specijaliziranim manjim poliklinikama te treba ustanoviti je li moguće izvršiti uštede u sustavima grijanja/hlađenja i potrošnje električne energije.

Korak 3.
Treći korak bila bi uspostava, odnosno profesionalizacija funkcije ravnatelja bolnica. Ravnatelj bolnice bi se morao moći posvetiti upravljanju bolnicom, a ne, nažalost, pacijentima. Stoga ta funkcija i ne mora nužno biti vezana uz medicinsku struku, a traži i bitna pravno-ekonomska znanja i upravljačke vještine.

Korak 4.
Četvrti korak bio bi definiranje onoga što se plaća za zdravstveno osiguranje i usluge koje se za to što je plaćeno mogu dobiti. Taj sustav se ponekad zove košarica usluga – to je zasigurno najteži korak, no on neizravno u praksi već postoji s obzirom na to da oni koji ne žele čekati preglede sami plaćaju privatne preglede.

Zaključak
Daljnja porezna reforma morat će voditi računa i o doprinosima (mirovinskim i zdravstvenim), ali će se kroz mehanizme dostupne u porezu na dohodak, kao što su neoporezivi tretman određenih izdataka, moći u relativno kratkom razdoblju postići željeni rezultati.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Bez obzira na PDV, postoje razni načini na koje netko može odgovarati za tuđi porezni dug, odnosno biti jamac za tuđi porezni dug.

Vlasnici i direktori

Kao jamci se javljaju vlasnici, direktori i povezane osobe u slučaju zlouporabe prava kao što je manipulacija vrijednošću imovine, odnosno njezina prodaja, te zaključivanja prividnih ugovora.

Knjigovođe i poslodavci

Također je moguće da onaj tko je zadužen za knjigovodstvo odgovara kao i osoba koja je dužna obračunavati, obustavljati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe. Za taj porez odgovara kao jamac platac. I knjigovođa, odnosno osoba koja sudjeluje u ispostavljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom, neistinitom i nepravodobnom vođenju poslovnih knjiga, jamči za iznos manje plaćenog poreza i pripadajućih kamata nastalog kao posljedica takva njegova djelovanja.

Kupci imovine/poduzeća

Pri prijenosu vlasništva gospodarske cjeline (poduzeća), kupac je porezni jamac za:
1. porez na dobit
2. porez na dohodak od nesamostalnog rada pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarske cjeline.

Jamstvo kupca ograničeno je vrijednošću stečene imovine, što znači da i ako jednog dana ne bude te imovine, postoji jamstvo u visini vrijednosti kupljene imovine. Iznimka od prijenosa jamstva za porezne obveze je kupnja u ovršnom, odnosno stečajnom postupku.

Utaja poreza

Tko zbog utaje poreza, pomaganja ili prikrivanja utaje umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate. Gornji slučajevi obuhvaćaju PDV, ali i druge poreze. Međutim, za PDV postoji posebna, odnosno specifična odgovornosti za tuđi neplaćeni PDV.

PDV

U gornjim primjerima za neplaćene poreze odgovaraju samo određene osobe, no daleko oštrija pravila postoje kod PDV-a i odgovornosti za neplaćeni PDV. Odgovorna osoba, odnosno jamac, može biti bilo tko u lancu isporuke robe, odnosno usluga. Kod PDV-a razlikujemo dvije odgovornosti za neplaćeni PDV, a to je ona vezana za prijevaru, odnosno sudjelovanje u prijevari, a druga je vezana uz neplaćanje računa dobavljača na vrijeme (što se može dogoditi bilo kome).

PREVARA

Porezni obveznik koji obavlja u Hrvatskoj djelatnost za koju ima pravo na odbitak pretporeza jest odgovoran ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao, ili morao znati, da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Ako se utvrdi odgovornost poreznog obveznika, Porezna uprava će osporiti pravo na pretporez.

Ukoliko Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o njegovoj odgovornosti. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava može smatrati da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u transakcijama kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a.

(NE)PLAĆANJE U ROKU

Porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u Hrvatskoj odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a kada poreznom obvezniku koji mu je obavio isporuku nije platio barem iznos PDV-a obračunatog u računu u roku propisanom zakonom. Dakle, ako niste platili račun dobavljaču, a on ga nije platio Poreznoj upravi, vi odgovarate za neplaćeni PDV.

PRIMJERI POREZNIH PREVARA

Porezna uprava je dala primjere nekih tipičnih poreznih prevara vezanih uz PDV i provjeru dobavljača. Stoga savjetuje da treba biti iznimno oprezan u sklapanju poslovnih odnosa iz rizičnih djelatnosti gdje je ponuda „predobra da bi bila istinita“ i da bi bila zakonita. Potrebno je voditi računa da vas se namjerno ne dovede u transakcije koje su organizirane jedino kako bi se počinila PDV prevara u području PDV-a. Potrudite se upoznati svojeg dobavljača, saznati povijest tvrtke, provjerite PDV ID broj, provjerite ima li vaš dobavljač „pravu“ adresu odnosno ured, jesu li cijene proizvoda iznenađujuće niske i slično.

Prevara sa šećerom

U nastavku su navedene prevare iz FMCG djelatnosti koje je otkrila Porezna uprava – jedna od poznatijih je u vezi sa šećerom. Primjer prvi je da na teritoriju Republike Hrvatske porezni prevaranti kupuju veće količine šećera te prijavljuju isporuku u drugu državu članicu. Do navedene isporuke zapravo ne dolazi, i šećer ostaje u RH čime je zlouporabljen sustav PDV-a. Zatim sudionici poreznih prevara iz drugih država članica prepakiraju šećer nabavljen izvan EU, pogrešno ga deklariraju kao proizvod iz države članice i isporučuju šećer na tržište RH po znatno nižim cijenama.

Prevara s automobilima

Također jedna od popularnijih prevara je prevara s automobilima. Porezni obveznik nabavlja rabljene luksuzne automobile iz Europske unije – automobile prodaje povezanom hrvatskom društvu uz veliku maržu – na ispostavljenim računima iskazuje PDV po stopi od 25% -povezano društvo primatelj računa za automobile koristi pravo odbitka pretporeza, traži povrat PDV-a i prodaje automobile drugom povezanom društvu u EU. U prijavi PDV-a iskazuje oslobođenu isporuku unutar EU – ovo povezano društvo iz druge države članice isti ili sljedeći dan prodaje automobile u Republiku Hrvatsku povezanim društvima.

Društva stjecatelji u RH iskazuju u svojim prijavama stjecanje iz EU – prilikom prodaje krajnjim kupcima u RH ispostavljaju račune u vrijednosti koja je približno jednaka ili neznatno veća od stvarne nabavne cijene iskazane na ulaznim računima povezanog društva, prvog stjecatelja automobila iz EU – u ovim prijevarnim transakcijama sva društva su povezana putem osnivača i odgovornih osoba.

Sve radnje nakon prvog stjecanja se odvijaju bez stvarne isporuke automobila, automobili ostaju u RH te se ne može koristiti oslobođenje PDV-a prilikom ispostavljanja računa povezanom društvu u drugu državu članicu EU. Porezni obveznik koji je zaprimio ulazni račun sa cijenom automobila formiranom uz veliku maržu je u pravilu uredan porezni obveznik koji podmiruje svoje obveze prema drugim dobavljačima. Također, u stvarnim ili fiktivnim isporukama robe i usluga poduzetnici traže povrat PDV-a, a u slučaju plaćanja PDV namjerno ne plate ili završe u stečaju. O poreznim prevarama postoje brojni primjeri, ali i odluke Europskog suda pravde koje tumače je li pojedini slučaj prevara ili nije.

ŠTO NAPRAVITI?

Da se ne biste ni krivi ni dužni našli u problemu, dobro je poduzeti određene korake i dokumentirati te korake pri nabavi, kao i kasnijim fazama isporuke.

Neki od signala za prevaru bi bili sljedeći:
• Dobavljač je novoosnovan bez poslovne ili financijske prošlosti
• Dobavljač ne poznaje ponuđenu robu ili specifično tržište te robe
• Dobavljač nudi brzu zaradu bez rizika
• Upute za plaćanje su plaćanje nekom trećem ili u porezne oaze
• Roba je visoke vrijednosti i malog volumena
• Stalne promjene vlasništva dobavljača ili adrese poslovanja dobavljača
• Dobavljače nema pravi ured, itd.

Nadalje bi se, primjerice, trebalo voditi računa o porijeklu robe, ugledu i referencama dobavljača, komercijalnoj opravdanosti transakcije, je li transakcija uopće uobičajena u odnosu na tu vrstu robe ili usluga.

ZAKLJUČAK

Za sve navedeno će vas u slučaju problema Porezna uprava tražiti dokaz da ste postupili kako smo ovdje naveli. Većinu tih dokaza može pribaviti sam dobavljač, a vaša je dužnost da ih arhivirate. Nažalost, ispada da neki od kriterija zapravo isključuju ili onemogućavaju „ulazak“ malih ili novih dobavljača pa bi ih trebalo uzimati u obzire cum grano salis, odnosno s dozom zdravog razuma, a ne doslovno i ne u svakoj situaciji.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Iako se kaže da nije dobro počinjati negativnom definicijom, no na početku se zapitajmo: Što nije porezni nadzor? Naime, postoji poprilična zabuna oko toga kada je Porezna uprava započela nadzor, a kada nije. Primjerice, traženje poslovnih knjiga, odgovaranje na pitanja vezano za obradu prijave poreza na dobit ili ispitivanje pojedinih činjenica jer se kod nekog drugog vodi nadzor nisu porezni nadzor nego prikupljanje podatka vezano za rutinske, svakodnevne zadatke Porezne uprave.

ZAŠTO I KOME NADZOR DOLAZI?

Ovo pitanje svi postavljaju i kod ovog pitanja postoje razni mitovi i legende. Porezna uprava odlučuje kod kojeg će poreznog obveznika provoditi porezni nadzor, vodeći računa o poreznoj snazi obveznika i procjeni rizika, pri čemu prioritet imaju veliki poduzetnici te porezni obveznici koji koriste razne porezne pogodnosti. Ostali razlozi koji vode nadzoru, a nisu posebno navedeni, su neuredna predaja poreznih prijava ili neispunjavanje poreznih obveza, veći povrat PDV-a, duži period poslovanja s gubicima, vezani nadzor (npr. kod jednog poduzetnika se utvrdi porezna prijevara i tada je moguć nadzor dobavljača i kupaca tog poduzetnika). Nadzor ne dolazi u slučaju zastare poreznog nadzora ili dodjeljivanja tzv. posebnog statusa.

PRIPREMA NA NADZOR

Iako se za neke stvari u životu ne možete pripremiti, poput potresa koji su nažalost pogodili našu zemlju, za porezni nadzor možete se pripremiti. Porezni propisi često se mijenjaju i teško ih je pratiti pa je time i rizik nenamjerne pogreške veći. Stoga barem jednom godišnje napravite porezni pregled kritičnih točki vašeg poslovanja. Kao što automobili jednom godišnje moraju na servis, odnosno tehnički pregled, tako i vaše poslovanje zaslužuje pregled. Tu je također važno napomenuti da revizija financijskih izvješća ne znači da su porezi dobro obračunati ili porezni propisi dobro primijenjeni. Porezi nisu primarni fokus niti zadaća revizije.

KAKO ZAPOČINJE NADZOR?

Nadzor započinje tako da dobijete obavijest o poreznom nadzoru. Obavijest o poreznom nadzoru mora biti dostavljena poreznom obvezniku najkasnije osam dana prije njegovog početka. Obavijest o poreznom nadzoru dostavlja se poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane poreznog obveznika. Iznimno nema dostave obavijesti o poreznom nadzoru ako bi se time ugrozila svrha poreznog nadzora (u pravilu kod sumnje na porezne prijevare, odnosno utaju poreza).

ŠTO KADA NADZOR DOĐE?

Najbitniji je dojam. Pri tome ne mislimo na činjenicu kako se oblačite ili kako izgledate, već na to vodite li uredno računovodstvene evidencije te na brzinu kojom dostavljate podatke nadzoru, jer time ostavljate dojam urednog poreznog obveznika što može utjecati na daljnji tijek nadzora kao i na ocjenu dokumentacije koju ste dostavili.

Nadalje, svakako treba provjeriti je li dokumentacija koja će biti dostavljena uredna i nije kontradiktorna proknjiženim transakcijama ili zbog pogrešnog naziva može dovesti do krivog zaključka, odnosno tumačenja dostavljene dokumentacije.

Također, u tijeku nadzora inspektori postavljaju brojna pitanja – ukoliko ste laik i ne razumijete što nadzor pita, to može dovesti do krivih zaključaka i posljedica, npr. pitanje je li xy boravio u nekom mjestu, gdje je preuzeto osobno vozilo, tko njime upravlja, itd. Sva ta pitanja nisu nasumična niti small talk, nego proizlaze iz predane dokumentacije, a pomoću njih nadzor pokušava utvrditi ispravni porezni tretman ili činjenicu je li neka usluga pružena ili ne, kao i ostale bitne činjenice u nadzoru.

KAKO NADZOR ZAVRŠAVA?

O ishodu poreznog nadzora, prije sastavljanja zapisnika, treba se obaviti zaključni razgovor s poreznim obveznikom ili s osobom koju je on imenovao. Na tom razgovoru porezni nadzor mora raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke i njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze te o tome sačiniti zabilješku. Na tom sastanku mogu se raspraviti svi dokumenti i dokazi te Porezna uprava može predlažiti poreznu nagodbu.

SKLAPANJE NAGODBE

Porezna uprava i porezni obveznik mogu za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora sve do uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru sklopiti poreznu nagodbu. Predmet porezne nagodbe može biti: novoutvrđena porezna obveza u postupcima u kojima je porezna osnovica utvrđena procjenom, rok plaćanja novoutvrđenih obveza i smanjenje obveze po osnovi zatezne kamate. Uvjet za sklapanje porezne nagodbe je prihvaćanje novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora od strane poreznog obveznika i njegovo odricanje od prava na korištenje pravnih lijekova. Kada je novoutvrđena obveza utvrđena procjenom, ista se može smanjiti za ukupno 5 %.

Što se tiče smanjenja obveze plaćanja zateznih kamata, primjenjuju se sljedeći kriteriji:

• Ako se obveza plaća na dan zaključenja nagodbe, kamate se smanjuju razmjerno iznosu uplaćenih novoutvrđenih poreznih obveza od 10 do 100%.
• Za plaćanje cijeloga iznosa novoutvrđenih poreznih obveza ili ostatka iznosa novoutvrđenih obveza u roku od 90 dana od dana sklapanja porezne nagodbe kamate se smanjuju za 50%.
• Obveze po osnovi utvrđenih zateznih kamata u postupku poreznog nadzora koje proizlaze iz obveze uplate na temelju individualizirane kapitalizirane štednje (tzv. drugi stup) ne mogu se smanjivati.

Porezna nagodba ne može se sklopiti ako je u tijeku poreznog nadzora utvrđeno postojanje sumnje o počinjenju kaznenog djela. Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u postupku poreznog nadzora, a ako se odnosi samo na dio novoutvrđene porezne obveze, porezni postupak će se nastaviti u odnosu na preostali dio novoutvrđene porezne obveze, a u izreci poreznog rješenja naznačit će se postojanje porezne nagodbe.

ROK ZA PLAĆANJE

Nakon završnog sastanka i ako odbijete nagodbu, slijedi zapisnik na koji se možete žaliti. Nakon toga dolazi prvostupanjsko rješenje na koje se također možete žaliti, a nakon drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje morate platiti. Želite li se i dalje žaliti, morate podnijeti upravnu tužbu, no ona u pravilu ne odgađa izvršenje, odnosno naplatu.

ŠTO JE UPRAVNA TUŽBA?

Upravna tužba podnosi se jednom od četiri upravna suda protiv drugostupanjskog rješenja. Upravni sud može odlučiti da tužba ima odgojni učinak (tj. da porezni obveznik ne mora odmah platiti poreznu obvezu) ako bi se izvršenjem poreznom obvezniku nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. U praksi, sudovi većinom odbijaju prijedloge za odgode. Međutim, u pojedinim slučajevima pogrešne primjene zakona to je jedini način da se spor riješi u korist poreznog obveznika. Nezadovoljna strana može podnijeti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Zaključno, porezni nadzor može biti dug i posljedično skup postupak. Stoga je kvalitetna priprema i kontrola izuzetno bitna jednako kao i stručna komunikacija tijekom nadzora jer značajno štedi vrijeme i novac.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Godina 2020. protutnjala je brže nego i jedna dosad i čini se da je svi jednako brzo žele zaboraviti. Počela je kao divno dijete koje puno obećava i ima puno potencijala, a na kraju završi u popravnom domu. U moru negativnih vijesti, odlučili smo dati kratki pregled onih pozitivnih, a koje će se prije svega ogledati u povećanju osobnih primanja što je rezultat izmjena stopa poreza na dohodak.

Porez na dohodak je svakako najzanimljiviji tzv. direktni porez jer sve radnike udara po džepu iako ga radnici izravno ne vide, s obzirom na to da su poslodavci ti koja ga moraju oduzeti od plaće i uplatiti u državni proračun. Kako se prema zakonu o radu plaća ugovara u bruto iznosu, svako smanjenje poreznih stopa povećava neto plaće radnika (što osim osobne sreće u teoriji povećava i potrošnju u FMCG sektoru).

Stope poreza na dohodak su smanjene kako slijedi:

• sa 24% na 20%
• sa 36% na 30%
• sa 12% na 10% (to se prije svega tiče dividende).

U tablici smo naveli primjer godišnjeg obračuna plaće u 2020. i 2021. na primjeru osobe koja živi u Zagrebu.

Prema navedenom izračunu, trošak poslodavca ostaje isti dok radnik na godišnjoj razini dobiva cca 7.100 kuna više. Također, uvedena je tzv. nacionalna naknada u iznosu od 800 kuna mjesečno za osobe starije od 65 godina koje nisu skupile (minimalnih) 15 godina radnog staža (a što je uvjet za stjecanje prava na mirovinu). Ono što je za fizičke osobe porez na dohodak to je za pravne porez na dobit gdje su također uvedena smanjenja.

POREZ NA DOBIT (PD)

Smanjena je stopa PD-a s 12% na 10% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna. Smanjena je također i stopa poreza po odbitku na isplate dividendi s 12% na 10%. Nadalje, kako bi pomogla ovršenima i smanjila količinu prodanih potraživanja agencijama za naplatu potraživanja, država je uvela pravilo da su porezno priznati rashodi kreditnih institucija otpisi potraživanja po nenaplativim kreditnim plasmanima odobrenim građanima i poduzetnicima, a koji su prethodno bili vrijednosno umanjeni / rezervirani.

Do sada su za te otpise vrijedila kompleksna pravila koja nisu bankama omogućava jednostavne otpise te su zbog toga banke imale i poticaj da što više potraživanja, po bilo kojoj cijeni, prodaju agencijama za naplatu potraživanja. I zadnji porezni zakon koji je mijenjan jest Zakon o porezu na dodanu vrijednost, a koje izmjene se tiču i FMCG sektora.

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST (PDV)

Porez na dodanu vrijednost je prije svega usklađen s izmjenama PDV Direktiva Europske unije. Primjena posebnog postupka oporezivanja koji se primjenjuje za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge (tzv. Mini One Stop Shop (MOSS) sustav) proširuje se na obavljanje svih usluga unutar EU osobama koje nisu porezni obveznici.

Primjena navedenog posebnog postupka oporezivanja proširuje se i na prodaju robe na daljinu unutar EU osobama koje nisu porezni obveznici. Ukida se obveza izdavanja računa za te isporuke. Ukinuto je oslobođenje od plaćanja PDV-a za male pošiljke uvezene (npr. iz SAD-a, Kine, itd.) u EU čija je vrijednost manja od 22 eura (160 kuna).

Od ostalih izmjena najbitnije je uvođenje obračunskog plaćanje PDV-a pri uvozu dobara s obzirom na to da se PDV na uvoz do sada plaćao u novcu (ponovno je riječ je uvozu iz Kine, SAD-a, itd.). Nadalje, povećan je prag za primjenu postupka oporezivanja po naplati s 7,5 milijuna kuna na 15 milijuna kuna.

STUPANJE PROMJENA NA SNAGU

Sve prethodno navedene izmjene stupaju na snagu 1. siječnja 2021. godine, osim izmjena vezano za usklađene s izmjenama PDV Direktiva Europske unije koje stupaju na snagu 1. srpnja 2021. godine.

AUTOMOBILI

Zbog pooštrenja načina mjerenja C02 na razini EU od 1. siječnja 2021. trebalo je doći do povećanja trošarina na osobna vozila (jer Hrvatska kao način izračuna trošarine koristi ekološku i vrijednosnu komponentu). Takvo poskupljenje dovelo bi do jače inicijative za uvoz rabljenih automobila što ima utjecaj na državni proračun, ekologiju i sigurnost prometa, a što se opet reflektira na sve nas (kroz razna porezna opterećenja). Kako stvari stoje, način izračuna odnosno njegova vrijednosna komponenta bi se trebala mijenjati, pa čak i potencijalno dovesti do manjeg pojeftinjenja novih osobnih vozila.

ZAKLJUČAK

Zaključno, u danom trenutku ove promjene su vjerojatno najbolje što se može. Treba biti optimist i vjerovati da će 2021. donijeti pozitivne promjene i bolju kvalitetu života. I najvažnija pouka 2020. jest da je Darwin rekao da ne preživljavaju najjači (jer bi onda dinosauri i danas hodali po zemlji, a ne bi davali naftu) nego oni koji se najbrže mogu prilagoditi promjenama. A promjene su sve brže i brže.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Korona kriza je stvorila problem, odnosno stanje za koje nisu krivi niti poslodavci niti radnici. To stanje jest zastoj rada, a zatim i pad prihoda i/ili gubitak poslova. Iako su turistički i ugostiteljski sektor bili najviše pogođeni, navedeno stanje ima multiplikator efekt. Primjera radi, dobavljač nekog hotela je isporučivao/prodavao manje robe/ usluga hotelu jer je hotel imao manje gostiju.

Dobavljač tog dobavljača je, pak, manje isporučivao/prodavao, itd. Radnici u cijelom lancu su manje trošili zbog neizvjesnosti ili su izgubili posao, što je opet imalo utjecaj na druge sektore, uključujući trgovinu i FMCG sektor. S druge strane, neki sektori su se pokazali imunima na probleme, kao što je to IT sektor ili npr. proizvodnja medicinske opreme ili pakiranja za dostave/web-shopove.

Ono što je zajedničko svima jest da su svi sektori do nedavno možda imali problem s kvalificiranom radnom snagom, ali su uspjeli stvoriti uspješne timove i ne žele ih izgubiti, tim više jer se svi nadaju da je „korona stanje“ privremene naravi. Naravno, otkazivanje ugovora o radu, osim psihološkog efekta, ima i financijski jer treba plaćati otkazni rok, otpremninu te eventualne neiskorištene dane godišnjeg odmora. Stoga, postoji li alternativa otkazivanju ugovora o radu?

KORAK 1.: ISKORIŠTAVANJE GODIŠNJEG ODMORA / SLOBODNIH DANA – S obzirom na to da je ljeto odavno prošlo, pretpostavka je da su radnici iskoristili većinu dana godišnjeg odmora, odnosno slobodnih dana. Ako eventualno nisu, trebali bi te dane iskoristi u periodu dok nema posla / ne rade. To su ionako dani koje bi poslodavac morao platiti u slučaju otkaza.

KORAK 2.: NEPLAĆENI DOPUST – Neplaćeni dopust je zapravo tehnika po kojoj radnik ne radi i ne prima plaću, ali ima zdravstveno i mirovinsko osiguranje (na minimalnu osnovicu). Radniku je to određena sigurnost da će biti vraćen na posao, a poslodavcu da će zadržati radnika.

KORAK 3.: SMANJENJE PLAĆE – Smanjenje plaće, ovisno o njezinoj definiciji u ugovoru o radu/pravilniku o radu zahtijeva i izmjene, odnosno aneks ugovora o radu, odnosno dogovor poslodavca/sindikata. Iako smanjenje plaće može utjecati na neka druga prava radnika (npr. iznos otpremnine) zasigurno je bolja opcija nego otkaz.

KORAK 4.: “SKRAĆENO RADNO VRIJEME” – Ova opcija znači da radnik radi tjedno koliko treba raditi u okviru nekog tjedno zadanog radnog vremena, npr. 10 sati tjedno. Sukladno tome je i plaća radnika proporcionalno manja. S druge strane, to skraćeno radno vrijeme ne utječe na izračun trajanja otkaznog roka, odnosno otpremnine, no utječe na izračun staža potrebnog za mirovinsko osiguranje. Kao što smo već ranije pisali, za ovu opciju postoji i državna subvencija/potpora koja iznosi do 2.000 kuna po radniku.

KORIŠTENJE DRŽAVNIH POTPORA
Zamisao državnih subvencija, odnosno mjera pomoći, bilo je sprečavanje otkazivanja ugovora o radu i svih posljedica vezanih za takvo stanje. Uz mjere vezane za skraćeno radno vrijeme postoje tri vrste mjera, od kojih neke ovise o sektoru u kojem djeluje pojedini poslodavac, a neke o broju radnika (te su mjere vezane uz tzv. mikropoduzetnike). Kratki okvirni pregled tih mjera i obveza koje imaju korisnici mjera (najvažnija je zabrana isplate dividende) donosimo u Tablici 1. Važna napomena je da te mjere, odnosno potpore, HZZ „updejta“ na mjesečnoj razini i da se ne mogu kombinirati, odnosno koristiti istovremeno.

Zaključak
Svi se nadamo i na privatnoj i na poslovnoj razini da će stanje uzrokovano pandemijom SARS-CoV 2 uskoro završiti. Tim više je važno znati da postoji i alternativni put smanjenju radne snage, odnosno kako to Amerikanci katkad zovu – alternativni put od „making avaliable to the market“. Na državnoj razini važno je znati da smanjenje radne snage u jednom sektoru može imati efekt na potražnju robe i usluga u drugom sektoru, i tako se taj ciklus kao hranidbeni lanac nastavlja. Stoga i zajednička akcija Vlade i poslodavaca može značajno ublažiti dugoročne efekte trenutne krize.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Možda naslov zvuči kao izlizana reklama za jesensko sezonsko sniženje, no Vlada doista promišlja o sljedećem krugu porezne reforme. Ta reforma nije drastična kako bismo se nadali, no svejedno veseli. Što se tiče mjera, odnosno poticaja za održanje radnih mjesta, na snazi je i dalje mjera, odnosno potpora za skraćivanje radnog vremena. Ta potpora vrijedi do 31.12.2020., a cilj joj je da radnik dobiva plaću kao da radi puno radno vrijeme (iako ne radi), a razliku doplaćuje država. Vezano za državu, odnosno Vladu, vratimo se na poreznu reformu koja obuhvaća tri glavna poreza i neke administrativne olakšice vezane uz blagajnički maksimum.

ZAKON O POREZU NA DOBIT

U prethodnim godinama došlo je do poreznih rasterećenja i to snižavanjem porezne stope poreza na dobit s 20% na 18% za poduzetnike koji ostvaruju prihode iznad 3 milijuna kuna, a za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna stopa poreza snižena je na 12%. U četvrtom krugu poreznog rasterećenja, dakle od 2020. godine, podignut je prag za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna.

Prema prijedlogu porezne reforme koja bi stupila na snagu 1.1.2021. predviđena je mogućnost daljnjeg poreznog rasterećenja za male i srednje porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna i to smanjenja porezne stope poreza na dobit s 12% na 10%.

Nadalje, s obzirom na izmjene propisa o oporezivanju dohotka (tu temu obrađujemo u poglavlju niže) koji predviđa smanjenje porezne stope za dohodak od kapitala ostvaren po osnovi dividendi i udjela u dobiti s 12% na 10%, radi izjednačavanja poreznog položaja inozemnih dioničara i članova društva koji nisu fizičke osobe, prijedlog je smanjiti stopu poreza po odbitku s 12% na 10%. Međutim, treba podsjetiti da je do 29.2.2012. ta stopa bila nula, odnosno nije postojalo oporezivanje dividendi/udjela u dobiti.

BLAGAJNIČKI MAKSIMUM

Problem, odnosno pitanje blagajničkog maksimuma je nešto s čime se suočavaju svi u maloprodaji. Od uvođenja fiskalizacije 2013. godine Porezna uprava smatra da su vidljivi pozitivni pomaci fiskalizacije u gotovo svim djelatnostima, što je opravdalo potrebu donošenja Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Jedan od ciljeva Zakona bio je propisati kada i pod kojim uvjetima obveznici fiskalizacije, odnosno poduzetnici, prikupljenu gotovinu moraju polagati na račune u bankama pa su tako propisani kriteriji o visini blagajničkog maksimuma. Zakonom je propisano da se visina blagajničkog maksimuma određuje u skladu s veličinom poduzetnika.

Visinu blagajničkog maksimuma određenu Zakonom obveznik fiskalizacije dodatno propisuje pravilnikom, pri čemu vodi računa o potrebama za gotovim novcem u svom redovnom poslovanju te o svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca. Tijekom godina primjene fiskalizacije pokazalo se da zakonski propisana visina blagajničkog maksimuma utječe na rezultate poslovanja poduzetnika. Naime, sukladno Zakonu, poduzetnici su obvezni položili utržak gotovog novca iznad propisanog iznosa blagajničkog maksimuma na bankovni račun, pri čemu mogu imati povećane troškove.

Budući da je visina blagajničkog maksimuma propisana Zakonom, pri čemu nije moguće pratiti eventualne promjene nastale kod poslovanja poduzetnika, posljedično se ni ne može brzo reagirati na donošenje drugačijih visina blagajničkog maksimuma koje su prilagođene poduzetnicima. S obzirom da nije moguće predvidjeti sve djelatnosti, odnosno njihove specifičnosti vezane uz potrebe za gotovim novcem, prijedlog je iznaći način da se što fleksibilnije i što brže reagira na promjene koje prate poslovanje poduzetnika. Stoga će blagajnički maksimum biti propisan pravilnikom koji se lakše i brže može mijenjati nego zakon.

PDV

Cilj Zakona je usklađivanje s nizom direktiva Vijeća EU-a, a radi proširenja primjene posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge na sve usluge i na prodaju dobara na daljinu unutar EU-a, ukidanja oslobođenja od plaćanja PDV-a za male pošiljke uvezene u EU čija je vrijednost manja od 22 eura te izjednačena primjenom oslobođenja od PDV-a u pogledu obrambenih mjera u okviru NATO-a. Također, cilj je olakšavanje poslovanja poreznim obveznicima kroz proširenje mogućnosti primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu jer porezni obveznici neće trebati angažirati financijska sredstva za plaćanje PDV-a pri uvozu. Podsjećamo da termin uvoz znači uvoz iz tzv. trećih zemalja (npr. SAD, Kina, Koreja). I najbitnija novost je olakšavanja poslovanja poduzetnicima povećanjem praga za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama sa 7,5 na 15 milijuna kuna.

POREZ NA DOHODAK

Tema poreza na dohodak sve veseli jer se tiče osobnih financija. Za sada, nažalost, nije predviđeno dizanje visine osobnog odbitka. Provođenjem prethodna četiri kruga porezne reforme u proteklim godinama ostvareno je određeno porezno rasterećenje dohotka za sve građane i poduzetnike. Među ostalim, to se odnosi na povećanje osnovnog osobnog odbitka s 2.600,00 kn na 4.000,00 kn mjesečno, ukidanje porezne stope od 40% te širenje raspona za oporezivanje poreznom stopom od 24% do 360.000,00 kuna godišnje. Smanjeno je porezno opterećenje rada mladih osoba po osnovi dohotka od nesamostalnog rada za 100% za mlade do 25 godina života i za 50% za mlade od 26 do 30 godina života, a doneseno je i nekoliko mjera vezanih uz smanjenje administrativnog opterećenja poduzetnika.

Tema poreza na dohodak sve veseli jer se tiče osobnih financija. Za sada, nažalost, nije predviđeno dizanje visine osobnog odbitka

Novim krugom reforme predloženo je snižavanje poreznih stopa s 24% na 20%, odnosno s 36% na 30%, te s 12% na 10% koje se primjenjuju pri oporezivanju godišnjih i konačnih dohodaka (stopa od 12% tiče se u pravilu dividende, kamata i kapitalnih dobitaka) te paušalnog oporezivanja djelatnosti. Umanjenjem obveze poreza na dohodak direktno bi se utjecalo na povećanje raspoloživog novca u džepovima građanja i na potrošnju osobito u FMCG sektoru. Uvođenjem nacionalne naknade za starije osobe te uređivanjem ostvarivanja prava trebat će i definirati porezni tretman te naknade.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe

Ljeto nam se vratilo naslov je hita grupe Animatori iz 1983. godine u doba gramofonskih ploča i kaseta Jugotona. Ljeto nam se doista vratilo, no ne i turisti. Izbori su završili i rezultat se zna. Ne znaju se, nažalost, sve mjere koje bi FMCG sektor mogao koristit niti koji će točno biti utjecaj nesretnog virusa na gospodarstvo, a što će izravno ili neizravno pogoditi FMCG sektor. No vratimo se na nove mjere koje može koristiti FMCG sektor, a koje više nisu ograničene vrstom djelatnosti.

POTPORA ZA SKRAĆIVANJE RADNOG VREMENA

Ova potpora je bila dugo najavljivanja. Ta potpora, odnosno mjera, postojala je u nešto izmijenjenom izdanju i prije krize, a sada je poboljšana po uzoru na neke strane modele. Potpora se dodjeljuje za privremeno uvođenje punog radnog vremena u trajanju kraćem od mjesečnog fonda sati (zvuči kontradiktorno), ali ne kraćem od 50% mjesečnog fonda sati. U prijevodu, radnik dobiva plaću kao da radi puno radno vrijeme (iako ne radi), a razliku doplaćuje država. Ova mjera se primjenjuje od 1. lipnja do kraja 2020. godine.

Iznos potpore

Potpora iznosi do 2.000 kuna mjesečno neto po radniku. Poslodavac je dužan obračunati i isplatiti doprinose ‘iz’ i ‘na’ iznos potpore koje mu HZZ vraća kada isplati i potporu. Isplata se radi do 30. u mjesecu za prethodni mjesec.

Osnovni uvjeti za dobivanje potpore

Osnovni uvjet za dobivanje potpore je pad prometa u mjesecu za koji se traži potpora od najmanje 20% u odnosu na isti mjesec protekle godine, a na temelju predanih PDV obrazaca.

Poslodavac također mora dokazati poteškoće u poslovanju kao što su:
• pad narudžbi: putem raskida ili izmjene ugovora s kupcem/kupcima, pismenim očitovanjem kupaca o padu narudžbi za mjesec za koji se traži potpora;
• nemogućnost ugovaranja novih poslova za vrijeme epidemije Covid-19;
• nemogućnost isporuke gotovih proizvoda ili ugovorenih i plaćenih sirovina, repromaterijala, strojeva, alata;
• nemogućnost novih narudžbi sirovina, repromaterijala, alata i strojeva neophodnih za rad.

Ciljane skupine poslodavaca

Poslodavci koji mogu koristiti mjeru su oni koji zapošljavaju 10 i više radnika. Oni koji zapošljavaju od 10 do 50 radnika mogu koristit potporu ako je zahtjev za potporom podnesen za najmanje 20% radnika te oni koji zapošljavaju od 51 i više radnika, ako je zahtjev za potporom podnesen za najmanje 10% radnika. Potpore ne mogu dobiti poslodavci koji nisu isplatili plaću za prethodne mjesece, udruge i ustanove koje nisu u sustavu poreza na dobit.

Ciljane skupine radnika

Radnici zaposleni kod poslodavca na puno radno vrijeme, određeno ili neodređeno, prema evidenciji radnika na dan 31. svibnja 2020. godine su radnici za koje se može koristiti potpora. Potporu ne mogu koristiti sljedeće kategorije radnika:

• vlasnici i suvlasnici s više od 25% udjela u kapitalu društva, osnivači, članovi uprave, direktori, prokuristi;
• radnici kojima teče otkazni rok;
• radnici koji rade na daljinu (tzv. Home office).

Tko mora vratiti potporu

Poslodavac koji je tražio potporu mora istu vratiti ako od trenutka dobivanja potpore do 31. prosinca 2021. godine:

• isplati dividendu ili udjel u dobiti ili druge istovjetne primitke koji se smatraju raspodjelom dobiti bilo kojega poreznog razdoblja;
• ako dodijeli opcije ili vlastite dionice, odnosno vlastite poslovne udjele članovima uprave, izvršnim direktorima, prokuristima;
• isplati članovima uprave, izvršnim direktorima i prokuristima bonuse, nagrade za radne rezultate iznad neoporezivog iznosa (5.000 kn);
• stekne vlastite dionice, odnosno vlastite udjele.

Dodatna ograničenja

Ova mjera nije primjenjiva za poslodavce koji primaju neke druge potpore za očuvanje radnih mjesta od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

POTPORE ZA SRPANJ

Kao i sve mjere, radi poticanja očuvanja radnih mjesta u sektorima pogođenima epidemijom koronavirusa, za mjesec srpanj 2020. donesena je nova „Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (Covid–19) Hrvatskog zavoda za zapošljavanje“.

Tip poslodavaca

Za potporu se mogu prijaviti poslodavci koji zapošljavaju do 10 radnika i imaju pad prihoda u lipnju 2020. u odnosu na lipanj 2019. godine od najmanje 50%.

Iznos potpora

Potpora se može ostvariti u maksimalnom iznosu od 2.000 HRK po radniku.

Tko može koristiti ovu potporu?

Poslodavci koji obavljaju gospodarsku djelatnost te zapošljavaju do 10 radnika, neovisno o aktivnostima koje obavljaju.

Kako se prijaviti?

Poslodavci moraju dokazati da su u lipnju 2020. godine imali pad prihoda za najmanje 50% u odnosu na lipanj 2019. godine:

• poslodavci koji su u sustavu PDV-a dokazuju pad prihoda na temelju predanih PDV obrasca za lipanj 2020. i lipanj 2019. godine;
• poslodavci koji nisu u sustavu PDV-a dokazuju pad prihoda na temelju tablice pada prihoda (predložak tablice dostupan je na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje).

Tko ne može koristiti potporu?

Poslodavci koji ne mogu koristiti ovu potporu su sljedeći:
• poslodavci koji nisu isplaćivali plaću u prethodnim mjesecima;
• iznajmljivači privatnog smještaja;
• obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja nisu u sustavu poreza na dobit ili dohodak.

Otkad se poslodavac može prijaviti?

Poslodavci mogu podnijeti zahtjev Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za dobivanje ove potpore od 7. do 31. srpnja 2020. godine.

PLAĆANJE PDV-a NA UVOZ

Zbog trenutne složene situacije, produženo je razdoblje za mogućnost obračunskog plaćanja PDV-a pri uvozu robe iz trećih zemalja (zemlje ili područja koja nisu članice odnosno dio EU, npr. Srbija, Kina, SAD, itd.). Svaki poduzetnik upisan u registar obveznika PDV-a može za uvoz svih vrsta dobara obavljen do 20. rujna 2020. obračunski plaćati PDV pri uvozu.

Poduzetnik ne mora biti pogođen padom prometa da bi iskoristio ovu mogućnost. Ukoliko ju želi koristiti, poduzetnik to mora zatražiti od svog carinskog zastupnika. Zahtjev se podnosi tako da se popuni polje 44/2 Priloženi dokumenti/potvrde i odobrenja uvozne carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet i da se navede šifra 4PDV i jedinstvena oznaka R91/11002/ 000007/2020/44444444444. Poduzetnik takav PDV prikazuje u PDV obrascu kao „obveza za PDV“ (pozicija II.15.) i „pretporez“ (pozicija III.14.) i ne plaća PDV u novcu nego obračunski.

ZAKLJUČAK

Ljeto je vrijeme opuštanja i godišnjih odmora, vrijeme kada sezonski raste prodaja zbog turističke sezone. No ovo današnje vrijeme u nekim je aspektima sličnije ratnim devedesetima prošlog stoljeća. Ipak treba gledati pozitivno jer poslije oblaka (kiše) dolazi sunce (nisu to rekli Animatori, nego stari Rimljani – Post nubila Phoebus), a sunce neće vidjeti najjači, nego oni koji mogu svoje procese, organizaciju, ljudske resurse i financije bolje prilagoditi novonastaloj situaciji.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe

Ljeto je došlo, ali ne onako kako smo se nadali. Vremenski uvjeti su više proljetni ili jesenski, a turista nema u onoj ‘količini’ kojoj smo se nadali. Nažalost, mjere Vlade za potporu gospodarstvu, odnosno ljetne mjere, nisu predviđene za FMCG sektor nego za sektore kao što su hotelsko-uslužni, poljoprivreda, prijevoz putnika, umjetnost, kulture i servisne djelatnosti. Stoga se FMCG sektor mora fokusirati na ono što je možda propustio ili nije bilo prioritet tijekom djelomičnog prekida rada, odnosno otežanog rada. Počet ćemo od fiskalizacije, kao i nekih drugih, manje poznatih, ali bitnih tema.

FISKALIZACIJA PRATEĆIH DOKUMENATA

Primjer vezan za fiskalizaciju jest treba li fiskalizirati ponudu koju će kupac platiti transakcijski ili je potrebno fiskalizirati samo ponude koje će biti plaćene gotovinom te kada uopće treba fiskalizirati ponudu, odnosno tzv. prateće dokumente (narudžbenice). Sukladno Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, ukoliko obveznik fiskalizacije iz bilo kojeg poslovnog razloga prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, na takvom dokumentu mora vidno pisati: Ovo nije fiskalizirani račun. Od 1. travnja 2020. propisano je da je obveznik fiskalizacije dužan provoditi fiskalizaciju pratećeg dokumenta (ponuda, narudžba i slično) na kojem navodi podatke o plaćanju, a koji se izdaje kada je isporuka proizvoda ili obavljanje usluge već započelo ili je sasvim izvjesno da će do toga doći.

Nadalje, obveznik fiskalizacije koji odluči ili koji ima poslovnu potrebu izdavanja pratećih dokumenata dužan je, za poslovni prostor u kojem bez propisane zakonske obveze koristi takav način poslovanja, dostaviti oznaku o izdavanju pratećeg dokumenta. Ako obveznik fiskalizacije izdaje prateći dokument na kojem su navedeni podaci o plaćanju i napomena Ovo nije fiskalizirani račun pri čemu isporuka proizvoda ili obavljanje usluge nije započelo ili nije sasvim izvjesno da će do toga doći, nije dužan provesti fiskalizaciju pratećeg dokumenta. U suprotnom, npr. kod web shopa, ukoliko su ispunjena prethodno navedena dva uvjeta, obveznik fiskalizacije dužan je provoditi fiskalizaciju pratećeg dokumenta.

Što se tiče fiskalizacije ponude kada se račun na temelju ponude naplaćuje transakcijskim putem, ponudu odnosno prateći dokument, poduzetnik mora fiskalizirati kada su ispunjeni prethodno navedeni uvjeti neovisno o načinu plaćanja računa koji se izdaje na temelju pratećeg dokumenta, primjerice kada obveznik fiskalizacije u svom poslovanju izdaje i naplaćuje račune i gotovinskim i transakcijskim putem.

Isto tako, pitanje je kako poduzetnik dobiva “oznaku” koju mora proslijediti proizvođaču programa kako bi Porezna uprava dobila točnu informaciju kod fiskalizacije popratnih dokumenata. Podatak o navedenoj oznaci dostavlja se elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave ePorezna. Podatak o navedenoj oznaci dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu.

ISPLATA PRIGODNIH NAGRADA

Porez na dohodak ne plaća se na tzv. primitke radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac do propisanih iznosa te primitke bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.

Člankom 7. stavkom 2. Pravilnika o porezu na dohodak propisane su, između ostalog, visine neoporezivih iznosa što ih poslodavac isplaćuje svojim radnicima. Naglašavamo da propisima o porezu na dohodak nije propisano pravo radnika, odnosno obveza poslodavca, da isplati radniku naknade, potpore i nagrade i druge primitke neovisno o tome jesu li oporezivi ili nisu. Također, poreznim propisima nije propisano da poslodavac mora izvršiti isplatu raznih nagrada svim svojim radnicima niti da moraju biti isplaćene u jednakim iznosima.

Pravo na navedene isplate proizlazi iz izvora radnog prava (kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, ugovora o radu i dr.) odnosno propisa kojima se uređuje radni odnos. Dakle, Porezna uprava se ne bavi diskriminacijom radnika niti je to njezina nadležnost. Jedino je bitno da iznos i prateći dokumenti kod isplate odgovaraju onome što je propisala Porezna uprava. Zanimljivo je da je Porezna uprava odstupila od ovog načela vezano za potpore za zagrebački potres, gdje je kao uvjet neoporezivosti odredila isplatu svim radnicima pogođenim potresom.

Završno valja reći da se nadamo da će ljeto ipak biti sunčano i uspješno i omogućiti svima da zaborave tužno proljeće i da usmjere sve napore na poboljšanje procesa u svom poslovanju i na eliminaciju poreznih rizika ili problema!

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe

Porezni propisi su apstraktni, što znači da se ne pišu za određenu situaciju, nego su zamišljeni da pokriju što više mogućih situacija i pitanja. Ako se propisi mijenjaju, ne može se dovoljno brzo stvoriti praksa koja bi pomogla u tumačenju propisa. S druge strane, postoji niz zabluda samih poreznih obveznika o značenju i načinu primjene propisa za koje nije kriva Porezna uprava.

MILK SHAKE

Da se vratimo na pitanje iz naslova: je li milk shake desert ili piće? Ako je desert, na njega se primjenjuje stopa PDV-a od 13%, a ako je piće, onda se primjenjuje stopa od 25%. Zaključak Porezne uprave jest da je milk shake piće, stoga na njega treba primijeniti stopu od 25%. Slična zavrzlama pojavila se prošle godine s osušenim ananasom i primjenom niže stope PDV-a. Takva pitanja će se uvijek javiti u praksi i zato je važno da Porezna uprava na njih na vrijeme reagira.

DNEVNICE

Većina poreznih obveznika smatra da je ono što je propisala Porezna uprava kao dnevnicu ono što moraju dobiti kao dnevnicu, odnosno da se dnevnica mora isplatiti. Porezna uprava se oglasila i rekla da pitanje isplate i visine dnevnice nije problem Porezne uprave, odnosno da pravo na dnevnicu reguliraju ugovor o radu, pravilnik o radu i kolektivni ugovor, a Porezna uprava samo regulira činjenicu je li isplata oporeziva ili nije.

BOŽIĆNICA

Ove godine povišen je iznos tzv. prigodne nagrade, odnosno popularne božićnice s 2.500 kuna na 3.000 kuna. Radnici pak smatraju da svi moraju dobiti božićnicu, i to u jednakom iznosu. Porezna uprava i tu se oglasila i rekla da Poreznu upravu ne interesira je li netko dobio ili nije božićnicu i je li bilo diskriminacije. Ponovno je istaknuto da je pitanje isplate i diskriminacije pitanje kolektivnih ugovora, ugovora o radu, itd., a da porezni propisi reguliraju samo kada je božićnica neoporeziva, ako se isplaćuje.

POREZNI POTICAJI

Porezne poticaje je relativno jednostavno ostvariti pod uvjetom da ste odgovarajuća djelatnost (trgovina je načelno isključena) i, naravno, da ostvarujete preduvjete za to dobivanje poticaja i da je zahtjev za ostvarenje poticaja predan prije samog početka projekta. Od trenutka predaje zahtjeva se, u slučaju odobrenja poticaja, računa rok za njihovo korištenje.

RAČUNOVODSTVENI PROPISI

Oko računovodstvenih propisa vlada poprilična zabluda, to jest misli se da nitko ne kontrolira njihovu primjenu osim revizora. Računovodstveni propisi, odnosno računovodstveni rezultat, predstavlja osnovicu za izračun poreza na dobit. Stoga je zakon, pored revizora, dao Poreznoj upravi ovlast da kontrolira ispravnu primjenu računovodstvenih propisa kod poduzetnika. Sankcije za neispravni porezni tretman su prekršajne za samo trgovačko društvo i odgovornu osobu.

PLAĆANJE POREZA PO ODBITKU

Porez po odbitku plaća se na većinu usluga koje se plaćaju nerezidentnima (povezanim i nepovezanim). Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i neki drugi aranžmani omogućuju umanjenje stope poreza ili isključenje plaćanja poreza. No to pravilo o isključenju, odnosno umanjenju, a to je česta zabluda, ne primjenjuje se automatski nego tek kada se zadovolji administrativna procedura. Postoje još brojni primjeri i zablude, ali i propisi koje je teško tumačiti, pa ćemo se u jednom od sljedećih brojeva pozabaviti takvim primjerima iz svakodnevne prakse.

Porezna ne kontrolira transakcije između domaćih povezanih osoba

Termin povezana osoba u poreznom smislu jako je širok i obuhvaća veliki broj osoba te uključuje sve one koji mogu utjecati na odluke poduzetnika, odnosno na porezni rezultat. S druge strane, zadnjim izmjenama Općeg poreznog zakona transakcije između domaćih povezanih osoba jesu u fokusu Porezne uprave zbog mogućeg prelijevanja dobiti. Nevezano za Poreznu upravu, Zakon o trgovačkim društvima traži da direktori posluju sukladno načelima dužne pažnje te ne smiju u transakcijama s povezanim društvima pričiniti štetu samom društvu ili vjerovnicima.

Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe

Privremeni ili dugotrajni život Hrvata u inozemstvu, nažalost, nije novost. Prvi veliki val odlaska zabilježen je prilikom Osmanlijskih osvajanja i nastavio se stoljećima kasnije zbog ratova, gladi, gospodarskog i političkog stanja. Zanimljiv je podatak da se zahvaljujući iseljenim Hrvatima na privremenom radu u Francuskoj, u službi Luja XIV, popularizirala kravata. Zadnji val iseljavanja krenuo je ulaskom Hrvatske u EU točnije dvije godine nakon ulaska kada su pojedine države članice ukinule radne dozvole za hrvatske državljane.

U javnosti se barata brojkom od oko 200 tisuća onih koji su napustili RH. Većina iseljenika je, prema tim podacima, otišla u Njemačku kao novu obećanu zemlju, a pri vrhu popularnih destinacija je i Irska. Ni FMCG sektor nije imun na ove promjene, a i sve više ljudi u tom sektoru odlazi na privremeni ili stalni rad u oba smjera. Bez obzira gdje su otišli, odnosno ‘ma gdje bili’, ključno pitanje jest gdje Hrvati plaćaju porez, to jest porez na dohodak. Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, trebamo odgovoriti gdje u poreznom smislu oni žive, odnosno stručnim jezikom rečeno – čiji su oni porezni rezidenti.

ŠTO ZNAČI BITI POREZNI REZIDENT?

Činjenica da je netko hrvatski porezni rezident znači da ta osoba plaća porez na dohodak u Hrvatskoj bez obzira na to gdje je taj dohodak zaradila (tj. na sav svoj svjetski dohodak). Je li netko porezni rezident u Hrvatskoj ovisi o puno okolnosti i često je to teško utvrditi jer o tome odlučuju važna pitanja, ali i niz naoko nebitnih sitnica koje zajedno daju veliku sliku (od izbora liječnika, zdravstvenog osiguranja, članstva u klubovima, bankovnih računa, itd.).

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Vjerojatno najvažnije pitanje glasi je li Hrvatska s državom u kojoj boravi ili radi neki Hrvat sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Navedeno možemo prikazati na primjerima Njemačke, Irske i SAD-a. Dok su s Irskom i Njemačkom u primjeni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, sa SAD-om smo postigli određeni napredak i razumijevanje, ali nisu započeli pregovori oko ugovora.

ŠTO AKO NE POSTOJI UGOVOR O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA?

Ukoliko Hrvatska nije sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom (kao npr. sa SAD-om), Hrvatska će procijeniti je li netko hrvatski porezni rezident, odnosno mora li plaćati porez na dohodak u Hrvatskoj prema hrvatskim unutarnjim propisima, točnije prema Zakonu o porezu na dohodak i Općem poreznom zakonu. Prema tim propisima, hrvatski porezni rezident je osoba koja u RH ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Prebivalište je mjesto gdje neka osoba ima stan u vlasništvu ili posjede neprekidno 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, a boravak u stanu nije obvezan.

Međutim, ako bi imao prebivalište i u Hrvatskoj i u inozemstvu, onda se gleda gdje prebivalište ima obitelj, a ako se za samca prebivalište obitelji ne može utvrditi, tada je prebivalište u onoj državi iz koje odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti, odnosno gdje se pretežito zadržava.

Ukoliko druga država takvu osobu ne bi smatrala svojim rezidentom, tada se smatra da ima prebivalište u Hrvatskoj. Uobičajeno boravište porezni obveznik ima u onome mjestu u kojem se zadržava (ali ne privremeno – npr. kao turist). Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine. Dakle, kada ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Hrvatska vrlo lako može Hrvata koji živi, odnosno radi u inozemstvu, proglasiti svojim poreznim rezidentom.

IRSKA

POREZNI REZIDENT

Kada bi i Hrvatska i Irska tvrdile da je neka osoba njihov porezni rezident, taj bi se problem rješavao na sljedeći način: a) Prvo se gleda prebivalište, a ako neka osoba ima prebivalište u obje države, tada će se gledati uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa – npr. obitelj, posao, itd), b) ako se ne može odrediti u kojoj državi neka osoba ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište, c) ako osoba ima uobičajeno boravište u obje države ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će to pitanje dogovorno.

POPULARNA PRIMANJA

Pojasnit ćemo kako se oporezuju popularna primanja prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Irskom; i to plaće, prodaja dionica, najam nekretnina, prodaja istih te dividende.

Dohodak od nekretnina – dohodak koji hrvatski porezni rezident ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u Irskoj, može se oporezivati i u Hrvatskoj (npr. najam ili zakup nekretnina).

Dividende – ako Hrvat postane porezni rezident u Irskoj, tada se dividenda koju prima iz Hrvatske može oporezivati u Irskoj. Hrvatska će, pak, pod određenim administrativnim uvjetima umjesto stope od 12 posto poreza na dohodak na isplatu dividende primijeniti povoljniju stopu od 10%.

Kamate – kamate koje isplaćuje hrvatski porezni rezident, a isplaćene rezidentu Irske oporezuju se samo u Irskoj (pod određenim administrativnim uvjetima te kamate se izuzimaju od oporezivanja poreza na dohodak u Hrvatskoj).

Dobit od otuđenja imovine – dobit koju hrvatski porezni rezident ostvari od otuđenja nekretnina u Irskoj mogu se oporezivati u Irskoj (i Hrvatskoj). To uključuje dohodak od dionica (uključujući udjele i ostale vrijednosnice), osim dionica koje kotiraju na burzi, čiji veći dio vrijednosti izravno ili neizravno proizlazi od nekretnina koje se nalaze u Irskoj. Dobit od prodaje/prijenosa ostalih vrsta dionica, odnosno udjele, oporezuje se samo u državi u kojoj je prodavatelj/ onaj koji prenosi rezident (za Hrvate koji su irski porezni rezidenti isključivo u Irskoj).

Način izbjegavanja dvostrukog oporezivanja – činjenica da se neke vrste dohotka mogu oporezovati u obje države ne znači da će porez biti plaćen dva puta. Kad rezident Hrvatske ostvari dohodak koji se može oporezivati u Irskoj, Hrvatska će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Irskoj. Ako je porez koji treba platiti u Hrvatskoj manji, tada Hrvat neće platiti porez, ali neće dobiti povrat.

NJEMAČKA

Pitanje porezne rezidentnosti s Njemačkom na sličan je način riješeno kao i s Irskom.

Dohodak od nekretnina – zakup i najam nekretnina na sličan je način riješen kao i s Irskom.

Dividende – dividende su nepovoljnije riješene nego u ugovoru s Irskom. Npr. ako njemački porezni rezident koji je fizička osoba primi dividendu iz Hrvatske, tada će platiti porez na dohodak od 12% u Hrvatskoj, a taj će plaćeni porez moći koristiti za umanjenje svoje porezne obveze u Njemačkoj.

Kamate – za razliku od dividende, kamate se kao i u slučaju Irske, oporezuju samo tamo gdje je porezni obveznik rezident.

Dobit od otuđenja imovine – dobit koji hrvatski rezident ostvari od prodaje nekretnine u Njemačkoj može se oporezovati i u Njemačkoj. Dobit od otuđenja dionica i ostalih udjela u društvu, čija se aktivna imovina izravno ili neizravno sastoji uglavnom od nekretnina koje se nalaze u državi ugovornici, može se oporezivati u toj državi ugovornici. Ostala imovina oporezuje se samo u državi porezne rezidentnosti (npr. dionice).

Plaće – se uvijek mogu oporezovati tamo gdje su ostvarene. Neovisno o tome, primanje koje hrvatski porezni rezident ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici, oporezuje se samo u Hrvatskoj pod određenim slučajevima te ako boravak ne traje duže od ukupno 183 dana u razdoblju od 12 mjeseci u jednoj poreznoj godini.

Imovina – nekretnine se oporezuju kao kod Irske, uz iznimku dionica, odnosno udjela nekretninskih društava. Dionice, odnosno njihova prodaja, oporezuje se samo u državi porezne rezidentnosti prodavatelja/onog koji prenosi udjele dionice. Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u državi prebivališta – za razliku od Irske, u slučaju rezidenata Hrvatske, porez će se utvrđivati kako slijedi: Prihod koji potječe iz Njemačke, tj. plaća, izuzet će se iz oporezivanja u Hrvatskoj. Prihodi ili imovina rezidenta koji se prema Ugovoru izuzimaju od oporezivanja mogu se unatoč tomu uračunati pri utvrđivanju poreza na preostali dohodak ili imovinu te osobe.

ZAKLJUČAK

Da bismo znali gdje neka osoba koja formalno ne živi u Hrvatskoj plaća porez, treba vidjeti gdje ta osoba živi u poreznom smislu. Pitanje porezne rezidentnosti nije lako utvrditi. Najveći rizik, odnosno problem je za one građane koji žive ili rade u zemljama s kojima Hrvatska nema ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Činjenica jest da neke sitnice mogu pomoći utvrditi rezidentnost, ali i krupnije stvari (npr. gdje živi obitelj). Tamo gdje postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, život je lakši. Međutim, postojanje tog ugovora ne znači da će primanja uvijek biti oporezovana samo u jednoj zemlji.

Tako, za razliku od Irske, ugovor s Njemačkom izuzima plaću od oporezivanja u Hrvatskoj, ali omogućava uvećanje porezne osnovice za iznos ostalih sličnih primanja u Hrvatskoj. Svaki slučaj oporezivanja treba razmotriti sam za sebe jer iako naoko slični, ne moraju imati iste porezne posljedice (npr. netko tko je otišao s obitelji ili bez obitelji, samac, netko tko od početka zna da će ostati duže od 183 dana, netko tko je dobio otkaz ili sam otišao nakon tri mjeseca, itd.).

S obzirom na globalnu mobilnost i stanje kretanja stanovništva u Hrvatskoj, bilo bi dobro da zakonodavac razmotri i detaljnije regulira takve porezne situacije.