Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska

Godina je počela vrlo uzbudljivo i dinamično, kako u zemlji, tako i u svijetu. Zbog događaja na Bliskom istoku porasla je značajno cijena brodskih vozarina (što zbog povećanja troška osiguranja, što zbog zaobilaznog pravca oko Afrike i Rta Dobre Nade). FMCG sektor je djelomično pogođen ovim događajima, odnosno u mjeri o kojoj ovisi o proizvodima iz Azije (npr. začini, suhe grožđice, orašasti plodovi, neki konzervirani i smrznuti proizvodi, itd). S obzirom na to da na geopolitiku ne možemo utjecati, pozabavit ćemo se uvijek aktualnim pitanjem rada, odnosno nerada nedjeljom. Ove godine po prvi put imamo punu primjenu Zakona o trgovini i ‘samo’ 16 radnih nedjelja te zabranu rada državnim praznikom. U ovom članku ćemo pokušati prikazati detaljnije zabranu i dosadašnju praksu te postoji li nada ili opasnost (ponovno ovisi o perspektivi gledanja) da se navedena ograničenja / zabrane ukinu od strane Ustavnog suda.

RADNO VRIJEME TRGOVINA

Radno vrijeme trgovina (prodavaonica) određuju sami trgovci i to od ponedjeljka do subote u ukupnom trajanju do 90 sati tjedno koje trgovac slobodno raspoređuje u okviru radnog tjedna. Dakle, ti radni sati nisu raspored radnog vremena radnika već radno vrijeme objekta / prodavaonice. Radno vrijeme radnika određeno je Zakonom o radu.

Radno vrijeme radnika drukčije je od radnog vremena prodavaonice, a s obzirom na to da radnici moraju doći ranije da bi prodavaonica mogla početi raditi i moraju ostati poslije radnog vremena prodavaonice zbog čišćenja, brojanja utrška, stavljanja robe na police, itd. Naravno da radnici rade u smjeni, a jedan radnik ne radi cijeli dan dok je prodavaonica otvorena, osim ako prodavaonica ima kraće radno vrijeme. Vezano uz radno vrijeme radnika, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje je nadležno za primjenu Zakona o trgovini, ističe da nisu dozvoljene zlouporabe i kršenje Zakona o trgovini na način da mimo predviđenih iznimki trgovac prisiljava radnike da rade nedjeljom te prijeti inspekcijama i kaznama.

RAD NEDJELJOM I BLAGDANOM

Osnovno pravilo jest da prodajni objekti (prodavaonice / trgovine) moraju biti zatvoreni nedjeljom. Kod zabrane rada treba pojasniti da, npr. ljekarne, nisu regulirane Zakonom o trgovini već drugim zakonom i podliježu zasebnim pravilima određivanja radnog vremena. Prodajni objekti moraju biti zatvoreni i u dane blagdana. Međutim, Vlada može odlukom odrediti prodajne objekte koji su dužni raditi u dane blagdana u Republici Hrvatskoj. Vlada je ovu ovlast, koja se različito tumačila, iskoristila vezano uz blagdan Svih svetih.

Prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Hrvatskoj, blagdani i neradni dani su:

– 1. siječnja – Nova godina
– 6. siječnja – Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
– Uskrs i Uskrsni ponedjeljak (ove godine 31. ožujka i 1. travnja)
– Tijelovo – ove godine poklapa se s 30. svibnjem tj. Danom državnosti
– 1. svibnja – Praznik rada
– 30. svibnja – Dan državnosti
– 22. lipnja – Dan antifašističke borbe
– 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
– 15. kolovoza – Velika Gospa
– 1. studenoga – Svi sveti
– 18. studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
– 25. prosinca – Božić
– 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

Međutim, ove zabrane rada imaju i određene iznimke koje možemo grupirati u četiri skupine.

Iznimka br. 1 / Dozvoljeni broj radnih nedjelja
Iznimka broj jedan od ograničenja / zabrane rada nedjeljom tiče se broja radnih nedjelja kada se ipak smije raditi. Trgovac može po svojoj želji / potrebi 16 nedjelja u godini odrediti kao radne, s time da se trajanju radnog vremena prodajnih objekata dodaje 15 sati koje trgovac raspoređuje od ponedjeljka do nedjelje. Ova iznimka ne vrijedi ako nedjelja pada na praznik, odnosno blagdan.

Iznimka br. 2 / Lokacija prodavaonica
Iznimka broj dva od ograničenja / zabrane rada nedjeljom, ali ovog puta i blagdanom, tiče se određenih vrsta prodavaonica koje po ‘logici stvari’ trebaju raditi nedjeljom (i blagdanom). Tako su od zabrane / ograničenja izuzete prodavaonice unutar:
• željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka, brodova, zrakoplova i trajekata;
• benzinskih postaja;
• bolnica;
• hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, OPG-a i
• zaštićenih područja prirode.

Iznimka br. 3 / Sajamski dani i tržnice
Nadalje, izuzeti od zabrane / ograničenja rada nedjeljom i blagdanom su otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko, prigodna prodaja na sajmovima i javnim manifestacijama, prodaja putem automata i prodaja na daljinu (prodaja na daljinu je u pravilu internetska prodaja, telefonska prodaja, itd.).

Prigodna prodaja i sajamski dani
Zakonom o trgovini je predviđena mogućnost prigodne prodaje na sajamskim manifestacijama, poput tradicionalnih vjerskih manifestacija, specifičnih lokalnih manifestacija (Ministarstvo kao primjer navodi Špancirfest u Varaždinu), te svih drugih manifestacija koje imaju značaj za stanovništvo, odnosno za koje postoji potreba na lokalnoj razini.

Prigodna, pak, prodaja definirana je Zakonom o trgovini kao prodaja organizirana u sklopu održavanja sajmova, priredaba i izložbi. Prigodnom prodajom dopuštena je prodaja samo proizvoda i robe koji su predmet i svrha organiziranja spomenutih manifestacija i može trajati najduže do 60 dana u tijeku jedne kalendarske godine, neovisno o vremenu održavanja manifestacije. Zakonom je predviđeno kako je prigodna prodaja na sajamskim manifestacijama od osobitog značaja za jedinice lokalne samouprave, kojima je ostavljena mogućnost da proglase sajamske dane.

S obzirom na ‘poplavu’ sajamskih dana u zadnje vrijeme, Ministarstvo navodi da proglašavanje sajamskih dana i javnih manifestacija nije nepoštivanje Zakona i odredbi o neradnoj nedjelji. Ne radi se o tzv. rupi u Zakonu, nego o vođenju računa o tradiciji, običajima i potrebama jedinica lokalne i regionalne samouprave i građana.

Što se tiče same prakse, na tržnicama je dozvoljena prodaja samo vlastitih proizvoda nedjeljom pa u praksi tržnice ne rade, odnosno proizvođači ne dolaze jer nema drugih sadržaja, pa posljedično nema niti kupaca.

Iznimka br. 4 / Novinski kiosci
Iznimka broj četiri odnosi se na distribuciju tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica (dakle ne u okviru shopping centra). Kiosk može biti otvoren nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 do 13:00 sati. Zanimljivo je da kiosci imaju zadano radno vrijeme za razliku od drugih trgovaca odnosno vrsta prodavaonica. Način kako je sročena ova iznimka može izazvati zabunu jer ispada da nedjeljom kiosk može prodavati samo tisak, ali ne i druge uobičajene proizvode.

OBVEZE TRGOVCA

Trgovac mora voditi evidenciju radnog vremena za svaku radnu nedjelju tijekom tekuće godine (elektronički ili u pisanom obliku). Trgovac mora nadležnom inspektoru tijekom nadzora omogućiti uvid u tu evidenciju. Radi provedbe inspekcijskog postupka, Porezna uprava dužna je nadležnom inspektoru dostaviti podatke iz sustava fiskalizacije o radnoj nedjelji trgovca. Porezna uprava uputila je obavijest u vezi s prijavom radnih nedjelja te je javila da prijavu radnog vremena za poslovni prostor u sustavu fiskalizacije trgovci obavljaju tako da na kartici redovnog radnog vremena odjavljuju nedjelje, a potom nedjelje prijavljuju kao iznimke, pri čemu se unose datumi radnih nedjelja i njihovo radno vrijeme.

KAZNE

Naravno, pravila, odnosno zabrane rada su začinjena daleko većim kaznama nego ranije. Kazna plaćena za trgovca nije porezno priznati trošak, a kazna plaćena u ime odgovorne osobe, odnosno direktora, predstavlja dohodak u naravi, dakle poskupljuje kaznu barem dva puta. Stoga su ove kazne i uz uobičajeni cassa sconto od 30% za plaćanje bez ulaženja u žalbeni postupak još uvijek ‘paprene’, tj. skupe.

USTAVNOST ZABRANE I ZAKLJUČAK

Vlada je istaknula da je ova promjena Zakona o trgovini, odnosno zabrana rada / ograničenje rada, rezultat uvida u praksu drugih država članica EU kao i rezultat želje za boljim položajem obitelji. Neke iznimke od zabrane rada opravdane su potrebama turizma, odnosno zaštite malih poljoprivrednih proizvođača. Protivnici ističu da pravo na zaštitu obitelji imaju i druge djelatnosti, a da iznimke najmanje pomažu malim proizvođačima i malim trgovcima, odnosno ne osiguravaju željene ciljeve.

Ustavni sud je u svojim ranijim presudama kada su bile uvedene zabrane rada nedjeljom potvrdio da postoji pravo zakonodavca da na drugačiji način uredi tjedno i dnevno vrijeme prodavaonica, ali uz uvažavanje odgovarajućih temeljnih ustavnih vrijednosti odnosno zaštićenih ustavnih dobara.

Istovremeno, Ustavni sud je u ranijim odlukama ukazao na diskriminaciju trgovaca koji smiju i onih koji ne smiju raditi nedjeljom. Stoga je Ustavni sud još ranije postavio pitanje: je li zakonodavac uspio postići ustavnopravno prihvatljivu ravnotežu između prava trgovaca kojima je dopušten rad nedjeljom i prava onih kojima je on zabranjen, do stupnja da se bez ikakve sumnje može otkloniti prigovor o pojavi nejednakosti druge skupine trgovaca u odnosu na onu prvu.

Činjenica jest da je broj iznimki od zabrane rada nedjeljom ovog puta sužen u odnosu na prošla zakonodavna rješenja i da je zakon, odnosno da su iznimke, bolje obrazložene (iako ne za sve iznimke). Također, dodatno je dan određeni broj nedjelja i fleksibilnost u određivanju radnog vremena koje raniji prijedlozi ograničenja rada nisu imali. Neki izuzeci od pravila, odnosno uvjetno rečeno, bolji položaj nekih trgovaca, su životno logični pod uvjetom da se kontroliraju i ne dovedu do zloporabe, npr. prodaja na tržnicama predviđena je isključivo za prodaju vlastitih proizvoda.

Ustavni sud je u međuvremenu odlučio o ustavnosti ove zadnje zabrane rada nedjeljom prema novom prijedlogu za ocjenu ustavnosti. U ovoj odluci sud je zauzeo stajalište da je u pravnom poretku nedjelja dan u tjednu koji se po tradiciji smatra danom tjednog odmora. Reguliranje tog rada ovisi o slobodnoj volji zakonodavca. Vlada je kao cilj navela postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života radnika, osiguranje kvalitete života i socijalno blagostanje što Ustavni sud smatra legitimnim ciljem. Sud je nadalje utvrdio da ‘nijedna od grupa – trgovci, radnici i potrošači – ovakvim rješenjem ne trpi prekomjeran teret te da je ovaj put zabrana rada nedjeljom razmjerna cilju koji se htio postići’,

Činjenica jest da zemlje članice EU imaju različit pristup uređenju rada nedjeljom i blagdanom. Tako npr. Njemačka i Austrija, ali i Slovenija, prakticiraju potpunu zabranu rada nedjeljom i blagdanom. Međutim, mediteranske zemlje koje su orijentirane turizmu, dakle sličnije Hrvatskoj, imaju vrlo fleksibilan pristup pitanju rada nedjeljom i blagdanom. Pretpostavljamo da je zakonodavac zato i dao 16 radnih nedjelja koje odgovaraju razdoblju od četiri mjeseca, a koje razdoblje koincidira s turističkom sezonom u Hrvatskoj.

U svakom slučaju, vidjet ćemo hoće li postojeće rješenje zabrane rada preživjeti vrući srpanj 2024. do kada je predviđena procjena učinaka zabrane rada od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

“U zakonu smo ostavili mogućnost da čelnici jedinica lokalne i područne samouprave proglase sajmene dane, prema tome, na njima je da odluče hoće li ići u tom smjeru. U svakom slučaju, kada govorimo o obrtnicima u kontekstu Zakona o trgovini i reguliranja rada nedjeljom, mi smo to napravili kako bi nedjeljom naši ljudi što više vremena mogli provoditi s obitelji. Obitelj je temelj hrvatskog društva, a u konačnici, više slobodnog vremena sa svojim najmilijima može se u perspektivi i pozitivno reflektirati na demografske izazove s kojima se susrećemo”, istaknuo je ministar Filipović, odgovarajući na pitanja novinara na marginama 35. Kongresa ugostitelja i turističkih djelatnika u Tuhelju.

Novinari su pitali Filipovića i o aferi gmail u HEP-u koju je najavio Most, međutim ministar je izjavio da nije upoznat s tom situacijom. “Kada vidim o čemu se točno radi, onda ću moći to precizno komentirati. Moj odnos s gospodinom Franom Barbarićem je redovan, kao i s predsjednicima svih drugih uprava poduzeća u državnom vlasništvu”, rekao je Filipović.

Na temu smanjivanja stope PDV-a na 13 posto ua ugostitelje, ministar Filipović je izbjegao odgovoriti, ističući da bi se njegov kolega ministar financija mogao naljutiti. Ipak, naglasio je važnost tema poput visine PDV-a i zahtjeva obrtnika i ugostitelja da se on snizi.

“Što i kako mijenjati, kakve stvari napraviti u budućnosti, to možemo čuti od naših gospodarstvenika i obrtnika. Zato sam došao ovdje čuti njihove poruke i prenijeti ih Vladi, da vidimo što još možemo učiniti da gospodarstvo i dalje raste u budućnosti, kao što raste sada”, rekao je Filipović. (Hina)