Ispod mirne površine mora, potoka, rijeka i jezera skriva se pravo blago zdravlja – riba! No koliko zapravo znamo o toj skromnoj, a izuzetno vrijednoj namirnici koja je dio naše tradicije?

Piše: dr. sc. Ana Ilić, Laboratorij za znanost o prehrani, Sveučilište u Zagrebu Prehrambeno-biotehnološki fakultet

Riba ima duboko ukorijenjeno mjesto u mediteranskoj kulturi i to ne samo kao svakodnevna tradicionalna hrana, već i kao simbol i dio ritual. Naime, još su stari Grci i Rimljani razvijali metode soljenja i fermentacije ribe, stvarajući delicije poput Garuma (fermentirani riblji umak) dok su duž jadranske obale nastajali prvi recepti za brudet, lešo ribu i srdelu na gradelama kao jednostavna i nutritivno bogata jela.

U hrvatskim primorskim krajevima riba je stoljećima bila osnovna prehrambena namirnica dostupna svima. Posebno mjesto imaju tradicionalni ribarski običaji poput ‘spize na punti’, zajedničkih večera nakon ribarenja, kao i kulinarski specijaliteti koji se prenose generacijama, a neki od poznatijih su bakalara na bijelo za Badnjak. Međutim, izuzev na Mediteranu, riba ima značajno mjesto i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, osobito u selima uz rijeke i ribnjake.

Šaran, smuđ, som i pastrva tradicionalno se pripremaju prženi, pečeni u pećnici s krumpirom ili u obliku fiš paprikaša koji je nezaobilazan na druženjima, sajmovima i obiteljskim okupljanjima. Zanimljivo je da uloga ribe nije bila samo gastronomska, već u religijama simbolizira duhovnu čistoću i skromnost. Tako se često petkom, a posebno u korizmenom razdoblju, nalazi na stolovima vjernika kršćanske vjeroispovijesti. Također, riba je dozvoljena i smatra se hala hranom u islamu, dok je u židovstvu košer riba koja je imala peraje i ljuske.

STVARNOST VS RIBARSKE BAJKE

Danas postoje uvriježeni mitovi poput onog da je riba „zdrava samo ako je svježa“, međutim, istraživanja su pokazala da i zamrznuta riba zadržava hranjive tvari. Drugi česti mit odnosi se na ‘masnu ribu’ te ju pojedinci izbjegavaju iako je upravo ona dobar izvor omega-3-masnih kiselina korisnih za pravilan rad srca i mozga.

Neki smatraju slatkovodne ribe „manje vrijednima“ u usporedbi s morskim, iako vrste poput smuđa, soma i pastrve imaju visok udio proteina, vitamina B skupine te nisku razinu žive. Sve češće spominjani mit je i onaj o uzgojenoj ribi, tj. mnogi vjeruju da je ona „lošije kvalitete“ ili „puna antibiotika“.

No zakonski je strogo regulirano koliko se i kada mogu koristiti lijekovi, a kvaliteta mesa ribe može biti vrlo visoka, osobito kad je riječ o lokalnom uzgoju.

Postoje i strahovi od zagađenja ribe teškim metalima, prvenstveno živom. Istina je da neke vrste velikih grabežljivaca poput sabljarke, tune ili morskog psa mogu sadržavati više žive, no većina često konzumiranih vrsta, uključujući sardinu, skušu, pastrvu i oslića, sigurna je i preporučena za redovitu konzumaciju. Zanimljivo je i da mnogi ljudi vjeruju kako ne vole ribu zbog njenog „mirisa“ ili „teksture“, ali često se radi o tome da nisu imali prilike kušati pravilno pripremljeno jelo.

STRUČNJACI O UNOSU RIBE

Krovne institucije diljem svijeta, poput Svjetske zdravstvene organizacije, Europske agencije za sigurnost hrane te Agencije za hranu i lijekove, suglasne su oko jedne stvari – riba bi trebala imati važno mjesto u prehrani svi dobnih skupina. Stoga se preporučuje konzumacija ribe od jednog do dva serviranja tjedno, od čega jedno serviranje treba biti plava riba, tj. riba koja je dobar izvor omega-3-masnih kiselina.

Kada bi to prenijeli u stvarne brojke, to bi bilo oko 200 – 360 g ribe tjedno. Tijekom trudnoće i dojenja preporučuje se unos i do četiri serviranja tjedno jer je konzumacija ribe povezana s boljim ishodima neurološkog razvoja djece. Svakako, potrebno je odabrati sitniju plavu ribu i bijelu ribu te oprezno konzumirati ribu poput skuše, tune, morskog psa, sabljare i drugih velikih grabežljivaca radi potencijalne izloženosti živi. Riba se može uvesti u prehranu od ranog djetinjstva, iako je potrebno obratit pozornost na potencijalne alergijske reakcije prilikom uvođenja.

POGLED U RIBLJU PLATU HRVATA

Hrvatska, unatoč svom mediteranskom položaju, zaostaje u konzumaciji ribe. Naime, prema nacionalni studijama objavljenim u sveobuhvatnoj europskoj bazi podataka o unosu hrane Europske agencije za sigurnost hrane u 2021. godini, svega je 0,8% odraslih osoba (18 – 65 godina) obuhvaćenih istraživanje konzumiralo slatkovodnu ribu i 7,7% morsku ribu.

Osobe koje su bile konzumenti ribe u prosjeku su konzumirale oko 109,82 g slatkovodne ribe tj. 101,45 g morske ribe. Zanimljivo je i da je svega 7,0% adolescenata konzumiralo morsku ribu s prosječnim unosom od 75,02 g dok niti jedan nije konzumirao slatkovodnu ribu.

Nešto ranije istraživanje iz 2019. godine, koje uključuju dojenčad i djecu, ukazuje na to da se u Hrvatskoj riba uvodi u prehranu djece još od dojenačke dobi. Naime, 1,2% dojenčadi (do jedne godine) konzumira slatkovodnu ribu te 14,6% morsku ribu s prosjekom od 15,10 g, odnosno 29,28 g. Zanimljivo je da nešto više djece u dobi od 1. do 3. godine konzumira morsku ribu (22,1%) od djece u dobi od 3. do 9. godina (14,8%). Razlika u konzumaciji slatkovodne ribe ovih skupina djece nije uočena.

RIBLJI TANJUR

Do sada je mnogo puta spomenuto kako je riba visokovrijedna namirnica u ljudskoj prehrani, a njezin nutritivni sastav varira ovisno o vrsti. Ribu u grubo možemo podijeliti na morsku (bijelu i plavu ribu) i slatkovodnu ribu.

Bijela riba, poput oslića, zubaca, lista, orade i brancina, poznata je po niskom udjelu masti i lako probavljivim bjelančevinama. Sadrži visok udio joda, selena, vitamina B12 i vitamina D. Zbog svoje lagane teksture i neutralnijeg okusa često je prvi izbor u prehrani djece.

Plava riba uključuje vrste poput sardine, inćuna, skuše, tune i palamide, bogatija je mastima koje su izvor omega-3 masnih kiselina, posebice EPA i DHA. Naime, omega-3-masne kiseline imaju snažan protuupalni učinak i dokazano doprinose zdravlju kardiovaskularnog sustava, mozga, vida te smanjenju rizika od depresije i kognitivnog propadanja. Također, naspram bijele ribe, plava riba sadrži i više vitamina D, koji je posebno važan za imunitet i zdravlje kostiju. Zanimljivo je i da se odraslim osobama s adekvatnim dentalnim statusom sugerira jesti mala plava riba s kostima koje se lako sažvaču radi dodatnog unosa kalcija.

Slatkovodne ribe, poput pastrve, šarana, smuđa, soma i linjaka, također imaju niz nutritivnih prednosti. Pastrva je primjerice dobar izvor omega- 3-masnih kiselina dok šaran i som sadrže visokovrijedne bjelančevine i minerale poput fosfora i kalija. U usporedbi s morskom ribom, slatkovodne vrste često imaju blaži okus, što ih čini pristupačnijima onima koji nisu skloni izraženim ‘morskim’ aromama.

Bez obzira na vrstu, konzumacija ribe kao dio prehrane doprinosi održavanju adekvatnog krvnog tlaka, regulaciji masnoća u krvi, očuvanju moždanih funkcija i smanjenju rizika od kroničnih nezaraznih bolesti. Raznolikost ribljih vrsta omogućuje svakome da pronađe nešto za sebe.

MALE STRATEGIJE ZA VEĆI UNOS RIBE

Iako je riba nutritivno iznimno vrijedna, mnogima i dalje ‘zaobiđe’ tanjur. Neki od razloga koji mogu izazvati odbojnost su specifičan miris, tekstura, okus i izgled, što je češće u osoba koje nemaju naviku konzumaciju ribe od ranog djetinjstva. Kada se opisuje točno karakteristike koje smetaju neki se žale na „morski“ / „muljavi“ miris ili okus, „mekanu“ strukturu mesa, dok drugima smetaju kosti, koža ili način pripreme.

Takva senzorska osjetljivost nije rijetka, ali često može biti povezana i s negativnim iskustvom iz prošlosti, primjerice s prekuhanom ribom, prženjem u ustajalom ulju ili mirisima u kuhinji koji su se zadržali satima nakon kuhanja.

KAKO POVEĆATI KONZUMACIJU RIBE UNATOČ BARIJERAMA

• Ključ je u prilagodbi pristupa i postupnom uvođenju. Za početak, dobro je krenuti s ribama blažeg okusa i čvršće teksture, poput oslića, pastrve, orade ili brancina.

• Fileti bez kostiju, pripremljeni pečenjem u pećnici s limunom i začinskim biljem često su prihvatljiviji osobama.

• Djeci i osjetljivijima pojedincima mogu pomoći riblji popečci, riblje okruglice, domaće riblje paštete, riblje tortille ili jela poput brodeta i rižota u kojima se riblji okus stapa s drugim sastojcima.

• Korištenje svježih namirnica, začinskog i aromatskog bilja te maslinovog ulja može ublažiti miris, a termička obrada adekvatnog trajanja spriječiti nepoželjnu teksturu.

• Važno je i postupno uključivati ribu u prehranu. Za početak barem jednom tjedno u obroke, kao redovitu naviku, a ne iznimku.

• Ponekad pomaže i konzumacija ribe izvan doma kao što su poslovne kantine, restorani ili obiteljska okupljanja, gdje je priprema možda drugačija nego kod kuće.

• Konačno, edukacija o dobrobitima ribe i pozitivno obiteljsko iskustvo oko ribljeg jela mogu dugoročno promijeniti percepciju – jer kad znamo koliko dobroga riba donosi našem zdravlju, lakše ćemo joj dati novu priliku na tanjuru.

Za kraj, ne zaboravite na snagu domaće kuhinje jer nekad su stari recepti i najbolji. Upravo kroz tradiciju i pažljivo odabrane namirnice, poput svježe ribe, njegujemo zdravlje i uživamo u pravim okusima života.

Od ribarnice do tanjura – kako sačuvati ono najbolje iz ribe?

Kupnja i priprema ribe nisu samo kulinarske vještine, već i ključni koraci u očuvanju njezine nutritivne vrijednosti. Prvi znak kvalitete počinje već na ribarnici. Stoga obratite pozornost da riba ima bistre i ispupčene oči, vlažnu i sjajnu kožu, čvrsto i elastično meso, a škrge da su joj intenzivno crvene i bez neugodnog mirisa.

Riba ne smije mirisati ‘na amonijak’ već mora imati karakterističan blagi miris mora ili jezera. Prilikom kupnje filetirane ribe obratite pozornost da površina ribe nije sluzava, a meso ne smije biti sivo, razdvojeno i niti se presijavati.

Međutim, i najbolja riba može izgubiti dio svojih hranjivih tvari ako se nepravilno priprema. Pečenje na visokoj temperaturi, prženje i roštiljanje mogu smanjiti udio omega-3-masnih kiselina i povećati količinu štetnih spojeva ako se koriste pregrijana ulja ili ponavlja njihova upotreba.

S druge strane, kuhanje, pečenje u pećnici, kuhanje na pari ili lagano pirjanje može doprinijeti očuvanju hranjivih tvari, a istovremeno omogućuju da riba zadrži prirodan okus i sočnost.

Zanimljivo je da neka tradicionalna jela kao što su brodet, gregada ili fiš paprikaš, osim što imaju gastronomske vrijednosti, nude i nutritivnu prednost. S obzirom na to da se riba u tim jelima kuha polako u bogatom umaku, neke hranjive tvari poput omega-3-masnih kiselina, minerala i vitamina zaostaju u umaku koji se kasnije konzumira zajedno s ribom kao cjeloviti obrok. Time se zapravo dodatno iskorištava hranjiva vrijednost ribe.

Osim toga, ovakva jela često uključuju i povrće, maslinovo ulje i aromatično bilje, što dodatno doprinosi cjelokupnoj zdravstvenoj dobiti ovih obroka.

Vodeća tri proizvođača drže 65% prodaje

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2024. godine, vodeća tri proizvođača nose 65% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka

Analizira: Sandra Seferagić, Customer Success Executive, NielsenIQ

Kategorija ribljih konzervi uključuje svu konzerviranu dugotrajnu ribu uključujući inćune, srdele, losos, sardine, tunjevinu, sitnu ribu. Proizvodi se mogu naći u različitoj formi od cijelih komada ribe, komada, komadića i slično. Proizvodi mogu biti pakirani u različitim umacima/dresinzima: npr. slana voda, maslinovo ulje, biljno ulje, umak od rajčice, ukiseljeni umak, majoneza, itd. Međutim, delikatesni proizvodi poput bakalara na bijelo, slanih inćuna i slično nisu uključeni u ovu analizu.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2024. godine, kategorija ribljih konzervi je na tržištu Hrvatske, bez diskontera, zabilježila rast vrijednosne i količinske prodaje. Segment konzervirane ribe nosi 71% prodaje kategorije dok konzervirane riblje salate nose preostalih 29% prodaje.

Promatrajući aspekt mjesta prodaje, čak 73% kategorije ribljih konzervi pronalazi svoje kupce u modernim kanalima trgovine (hipermarketima i supermarketima) dok se kroz trgovine mješovitom robom ostvaruje preostalih 27% vrijednosne prodaje cjelokupne kategorije ribljih konzervi.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2024. godine, vodeća tri proizvođača nose 65% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka.

Riba je izuzetno hranjiv izvor hrane, bogat proteinima, esencijalnim masnim kiselinama i drugim ključnim hranjivim tvarima. Kada se pravilno uključe u prehranu, ribe mogu donijeti mnoge zdravstvene koristi: koristan su izvor visokokvalitetnih proteina koji sadrže sve esencijalne aminokiseline potrebne za normalan rast i razvoj tijela. Osim toga, riba je bogata omega-3 masnim kiselinama, posebno eikozapentaenskom kiselinom (EPA) i dokozahexaenskom kiselinom (DHA).

Ove masne kiseline igraju ključnu ulogu u zdravlju mozga, srca i krvnih žila. Riba također sadrži minerale poput željeza, cinka, selena i joda te vitamine poput vitamina D i vitamina B12.

Konzumiranje ribe organizmu može donijeti brojne zdravstvene prednosti. Omega-3 masne kiseline prisutne u ribi imaju protuupalna svojstva i mogu smanjiti rizik od srčanih bolesti, sniziti krvni tlak i poboljšati cjelokupno zdravlje srca. Također se smatra da redovito konzumiranje ribe može smanjiti rizik od moždanog udara, poboljšati kognitivne funkcije, smanjiti rizik od depresije i poboljšati opću dobrobit.

Preporučuje se konzumacija ribe najmanje dva puta tjedno. Ovo uključuje jedan obrok masne ribe poput lososa, tune ili skuše, i jedan obrok manje masne ribe poput sardina ili haringe što će osigurati adekvatan unos omega- 3 masnih kiselina i drugih hranjivih tvari.

PRIPREMA RIBE

Priprema ribe može biti jednostavna i raznolika. Evo nekoliko načina kako pripremiti ribu na zdrav način:

Pečenje u pećnici: Premažite ribu maslinovim uljem, začinite po želji i pecite u prethodno zagrijanoj pećnici. Ovo je jednostavan način pripreme koji zadržava hranjive tvari ribe.

Grilanje: Ribu možete pripremiti na rešetki ili roštilju kako biste dobili lagano hrskavu koru. Ovo je zdrav način pripreme jer ne zahtijeva dodavanje velike količine masnoće.

Pirjanje ili kuhanje na pari: Možete pirjati ribu s povrćem i začinima kako biste dobili ukusno i zdravo jelo. Kuhanje na pari također je dobar način za zadržavanje hranjivih tvari.

Sushi ili sirova riba: Preferirate li sirovu ribu, možete je koristiti za pripremu sushija ili drugih jela koja uključuju sirovu ribu. Obratite pažnju na kvalitet i svježinu ribe kako biste izbjegli potencijalne probleme s higijenom.

Važno je napomenuti da priprema ribe ne uključuje prženje u dubokom ulju ili dodavanje velike količine masnoće, jer to može poništiti zdravstvene prednosti ribe. Riba je izuzetno hranjiv izvor hrane s brojnim zdravstvenim prednostima. Uključivanje raznovrsnih riba u prehranu može pružiti visokokvalitetne proteine, omega-3 masne kiseline i druge hranjive tvari koje podržavaju zdravlje srca, mozga i cjelokupnog organizma.

OD UKUSNIH SRDELA DO EGZOTIČNE TUNE

U današnjem svijetu brzog tempa i ubrzanog načina života, riblje konzerve su postale popularan izbor za brzi i hranjiv obrok. Ove konzerve pružaju praktično rješenje za konzumaciju ribe s dugim rokom trajanja, bez potrebe za hlađenjem ili posebnom pripremom. Osim toga, riblje konzerve pružaju zdrave hranjive tvari koje su važne za održavanje uravnotežene prehrane.

Postoji veliki broj vrsta ribljih konzervi dostupnih na tržištu, a svaka od njih nudi jedinstvenu kombinaciju okusa i tekstura. Evo nekoliko popularnih ribljih konzervi i koje ribe se često konzerviraju:

Srdela
Srdela je jedna od najčešće konzerviranih riba. Bogata je omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i mineralima. Konzervirana srdela obično se nalazi u maslinovom ulju ili umaku od rajčice i može se koristiti u salatama, sendvičima ili kao dio raznih jela.

Tuna
Tuna je još jedna popularna riba koja se često konzervira. Tuna je izvor proteina niske masnoće i također je bogata omega-3 masnim kiselinama. Postoje različite vrste tune koje se koriste za konzerviranje, kao što su bijela tuna, žuta tuna i skipjack tuna. Tuna konzerve mogu biti u obliku komada ili mrvica tune te se često koriste u sendvičima, tjesteninama ili rižotima.

Losos
Konzervirani losos je još jedan popularan izbor među ljubiteljima ribe. Losos je poznat po visokom udjelu omega-3 masnih kiselina i vitaminu D. Konzervirani losos često se nalazi u obliku komada ili može biti usitnjen i zamotan u limenku. Može se koristiti u salatama, sendvičima ili kao sastojak umaka.

Srdelica
Srdelica je manja vrsta ribe slična srdeli, ali ima delikatniji okus. Konzervirana srdelica često se nalazi u maslinovom ulju ili umaku od limuna. Može se konzumirati na sličan način kao i sardela, dodajući okus salatama, sendvičima ili pitama.

Inćuni
Inćuni su male ribe koje se konzerviraju u slanoj otopini. Imaju karakterističan intenzivan okus i često se koriste kao sastojak umaka, namaza ili pizza.

VISOK UDIO RIBE

Pri odabiru ribljih konzervi važno je obratiti pažnju na kvalitetu proizvoda i način konzerviranja. Kvalitetne riblje konzerve sadrže visok udio ribe i koriste prirodne sastojke kao što su maslinovo ulje ili umaci bez nepotrebnih aditiva ili konzervansa. One pružaju praktičan način da se ti nutrijenti unesu u prehranu, posebno u situacijama kada svježa riba nije lako dostupna ili nije praktična opcija.

Pri kupovini ribljih konzervi preporučuje se čitanje deklaracija kako bi se provjerilo podrijetlo ribe, način ulova ili uzgoja te ostale informacije o proizvodu. Ukratko, riblje konzerve pružaju praktičan i hranjiv izbor za sve ljubitelje ribe. Raznovrsnost vrsta riba koje se konzerviraju omogućuje svakome da pronađe svoj omiljeni okus i dodatak prehrani bogat zdravim hranjivim tvarima koje riba pruža.

Vrijednosna prodaja bilježi blagi rast

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2022., vodeća tri proizvođača nose 66% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka

Analizira: Mateja Jurasović, Senior Customer Service Executive, NielsenIQ

Kategorija ribljih konzervi uključuje svu konzerviranu dugotrajnu ribu uključujući inćune, srdele, losos, sardine, tunjevinu i sitnu ribu. Proizvodi se mogu naći u različitoj formi od cijelih komada ribe, komada, komadića i slično. Proizvodi mogu biti pakirani u različitim umacima / dresinzima, npr. slana voda, maslinovo ulje, biljno ulje, umak od rajčice, ukiseljeni umak, majoneza, itd.

Međutim, delikatesni proizvodi poput bakalara na bijelo, slanih inćuna i slično nisu uključeni u ovu analizu.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2022. godine, kategorija ribljih konzervi je na tržištu Hrvatske, bez diskontera, zabilježila pad količinske prodaje dok vrijednosna prodaja bilježi blagi rast. Segment konzervirane ribe nosi 76% prodaje kategorije dok konzervirane riblje salate nose preostalih 24% prodaje.

Promatrajući aspekt mjesta prodaje, čak 70% kategorije ribljih konzervi pronalazi svoje kupce u modernim kanalima trgovine (hipermarketima i supermarketima) dok se kroz trgovine mješovitom robom ostvaruje preostalih 30% vrijednosne prodaje cjelokupne kategorije ribljih konzervi.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2022., vodeća tri proizvođača nose 66% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka.

Pišu: Laura Horvatuš i Elma Garibović, Junior istraživači, Valicon

Dobrobiti ribe gotovo sigurno ne treba posebno naglašavati niti navoditi jer smo svi upoznati da ih je na pretek. Poznato je da riba sadrži važne omega-3 masne kiseline – EPA i DHA koje dokazano doprinose uravnoteženoj funkciji srca. Te tvari je potrebno unositi u organizam na dnevnoj razini zbog čega nije rijetkost da će si neki od nas u tome, uz redovnu konzumaciju ribe, pomoći i unosom raznih dodataka prehrani u nekom obliku.

Benefiti unosa masnih kiselina očituju se u smanjenju povišenog krvnog tlaka, a također igraju ulogu u smanjenju srčanih bolesti te imaju protuupalni učinak. Osim omega-3 masnim kiselinama riba obiluje i proteinima na kojima je danas veliki naglasak, odnosno sve uvrježenije je mišljenje da bismo ih trebali konzumirati u svakom obroku.

Kako bismo saznali konzumiraju li građani Hrvatske ribu, riblje konzerve i morske plodove, koliko često, koja riba im je omiljena i još poneko zanimljivo pitanje, proveli smo kratko istraživanje među općom populacijom od 18-75 godina da bismo dobili odgovore na navedena pitanja.

Kada je riječ o konzumaciji ribe i morskih plodova iz Grafa 1. možemo vidjeti da gotovo svi konzumiraju neki oblik, bilo da se radi o svježoj (smrznutoj) ribi, ribljim konzervama ili morskim plodovima. Svega 4% ispitanika uopće ne konzumira ribu. Najviše se konzumira svježa ili smrznuta riba (83%) te riblje konzerve (73%).

PLAVA I BIJELA RIBA

Možemo vidjeti da se svježa riba u najvećoj mjeri konzumira jednom ili nekoliko puta mjesečno (46%) te jednom ili nekoliko puta tjedno (41%) te je samo 6% onih ispitanika koji ribu konzumiraju nekoliko puta godišnje što bismo mogli nazvati prigodnom konzumacijom, primjerice za blagdane poput Badnjaka ili Velikog petka uoči Uskrsa. Riblje konzerve se nešto manje konzumiraju na tjednoj bazi (29%), a nešto više na mjesečnoj (56%) od svježe ribe.

U odnosu na svježu ribu, duplo je manje i onih ispitanika koji riblje konzerve konzumiraju nekoliko puta godišnje (3%). Riba se prema sadržaju i raspodjeli masti dijeli na plavu i bijelu. Bijela riba ima nizak udio masti, posebno u mesu, što je čini manje kaloričnom, no i nešto siromašnijom omega-3 masnim kiselinama za razliku od plave ribe.

Što se tiče preferirane vrste ribe kod naših ispitanika, ona je gotovo jednaka. Za 40% njih je plava riba prvi izbor, a za njih 39% bijela riba. Predstavnici plave ribe su tuna, srdela, skuša, papalina, losos, inćun, palamida. Predstavnici bijele ribe, koja je i nešto cjenovno skuplja nego plava, su orada, brancin, kovač zubatac, list, oslić…

S obzirom na to da svaka skupina ima svoje dobrobiti, preporučljivo bi bilo da od dva serviranja ribe tjedno barem jedno bude plava riba. Odnosno, iako se čini da je plava riba nešto masnija, ne treba je izbjegavati već, dapače, truditi se uvrstiti je u svoj tjedni jelovnik.

Također, vidimo da 21% ispitanika najčešće konzumira riječnu ribu. Iako se čini da su možda u sjeni morske ribe, kontinentalni krajevi (Slavonija, Središnja Hrvatska i Sjeverna Hrvatska) značajno više konzumiraju slatkovodnu ribu u odnosu na Dalmaciju ili Primorje. Šaran, štuka, som, smuđ i jegulja najpoznatiji su predstavnici ove vrste riba.

KATEGORIJA U FOKUSU TRŽNICE I TRGOVINE IZJEDNAČENE

Zanimljiv podatak je da se svježa riba kupuje gotovo podjednako na tržnicama (51%) kao i u trgovinama (49%). Regije koje značajno više kupuju svježu ribu u trgovinama su Slavonija, Sjeverna Hrvatska, Središnja Hrvatska i Zagreb u odnosu na Istru i Primorje sa zaleđem i Dalmaciju. Taj podatak nas nimalo ne čudi s obzirom na to da se navika kupovine održava prema ponudi, transportu i općenito lakšoj dostupnosti.

Ono što je svakako pozitivno jest da je razvoj trgovina široke potrošnje i njihove ponude omogućio veću dostupnost, time i češću konzumaciju svježe ribe, a zasigurno i kontinentalnim krajevima približio morsku ribu.

Lidl je trgovački lanac u kojem najčešće svježu ribu kupuje svaki drugi ispitanik (51%). Lidl slijedi Konzum s 45% ispitanika kojima je to trgovina u kojoj najčešće kupuju svježu ribu te se nalazi na drugom mjestu preferiranih trgovina za kupovinu svježe ribe kod ispitanika. Kaufland je na trećem mjestu za kojeg se odlučuje trećina ispitanika kada je riječ o kupovini svježe ribe u trgovinama.

SMRZNUTA RIBA

Iz provedenog istraživanja saznajemo da oko ¾ konzumenata ribe kupuje i smrznutu ribu. Smrznuta riba također ima svoje prednosti, kao što su brz postupak zamrzavanja kako bi se očuvale hranjive vrijednosti, zatim njezina dostupnost kroz cijelu godinu, brza priprema te je još jedna prednost u tome što je u većini slučajeva već očišćena.

Konzumenti smrznute ribe najčešće se odlučuju za Ledo marku, čak 62% njih, čime je Ledo daleko najpopularnija i najčešće konzumirana marka. Slijedi Frozy s 13% te Okusi zavičaja sa 7% ispitanika kojima su one prvi izbor prilikom kupovine smrznute ribe.

RIBLJE KONZERVE

Kada je riječ o ribljim konzervama, tunjevina je vrsta koja se najčešće konzumira. Nešto manje od ¾ ispitanika (71%) najradije konzumira upravo nju. Slijedi srdela koju najčešće konzumira (19%) ispitanika, a oko 10% zauzima nekoliko vrsta poput lokarde, haringe, lososa ili inćuna.

Rio Mare je marka koju najčešće kupuje 37% konzumenata ribljih konzerva, a zatim slijedi marka Eva (21%), hrvatske kompanije Podravka koja ima, mogli bismo reći, široki asortiman raznih ribljih konzervi. Na trećem i četvrtom mjestu su Lidlove marke Okusi zavičaja i Nixe, 11 i 9%.

Na Grafu 10. koji nam govori u kojim prigodama se najčešće konzumiraju riblje konzerve, primjećujemo da gotovo nema situacije (osim nakon fizičke aktivnosti) kada ih ne konzumiramo. Pa tako saznajemo da su riblje konzerve najčešće obrok koji se jede za večeru (28%), nakon toga za ručak (24%) te za doručak (15%), čime je ova namirnica pokrila tri najvažnija obroka u danu.

ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog i opisanog u analizi možemo zaključiti da su izneseni podaci ohrabrujući te da velika većina građana na neki način uključuje ribu i riblje konzerve u svoju prehranu. Bilo bi mudro kada bismo svi iskoristili blagodati geografskog položaja Hrvatske i pokušali što češće konzumirati ovu plemenitu namirnicu. Ne smatra se bez razloga da je i dalje možda najpoželjniji oblik prehrane upravo mediteranski u kojem uz, naravno, ribu – posebice plavu, dominiraju žitarice, mnogo voća i povrća, nezasićene masti iz maslinovog ulja te mliječni proizvodi s manje masnoće. Vjerujem kako ćemo u idućoj kupovini namirnica pronaći upravo onaj oblik ribe koji nam najviše odgovara – jer izbora je mnogo.

Izvor: VALICON, online anketa na nacionalno reprezentativnom uzorku n=425, 18-75, u razdoblju od 29. listopada – 06. studenog 2022., stat. pogreška uzorka: +/- 4,70%. Istraživanje je provedenu u okviru Valicon online panela jaZnam.hr.

Segment konzervirane ribe drži 75%

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2021. godine, vodeća tri proizvođača nose 69% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka.

Kategorija ribljih konzervi prema klasifikaciji istraživačke agencije NielsenIQ uključuje svu konzerviranu dugotrajnu ribu među kojima su inćuni, srdele, losos, sardine, tunjevina i sitna riba. Proizvodi se mogu naći u različitoj formi od cijelih komada ribe, komada, komadića…

Ribe u konzervi mogu biti pakirane u različitim umacima / dresinzima, npr. slanoj vodi, maslinovom ulju, biljnom ulju, umaku od rajčice, ukiseljenom umaku, majonezi itd. Treba napomenuti da delikatesni proizvodi poput bakalara na bijelo, slanih inćuna i sličnih nisu uključeni u ovu analizu.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2021. godine, kategorija ribljih konzervi je na tržištu Hrvatske bez diskontera zabilježila pad vrijednosne i količinske prodaje. Segment konzervirane ribe nosi 75% prodaje kategorije dok konzervirane riblje salate drže preostalih 25% prodaje.

Promatrajući aspekt mjesta prodaje, čak 73% kategorije ribljih konzervi pronalazi svoje kupce u modernim kanalima trgovine (hipermarketima i supermarketima) dok se kroz trgovine mješovitom robom ostvaruje preostalih 27% vrijednosne prodaje cjelokupne kategorije ribljih konzervi.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2021. godine, vodeća tri proizvođača nose 69% ukupne vrijednosne prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka.

Polovina ispitanika kupuje riblje konzerve u maslinovom ulju

Kada je u pitanju svježa riba, najviše ispitanika (33%) konzumira je jednom tjedno, dva puta mjesečno njih 19% dok jednom mjesečno i nekoliko puta godišnje ribu jede jednak postotak ispitanika – njih 15%

Piše: Mihaela Gulin, mag.nutr.

Riba je visokovrijedna namirnica koja se po mnogočemu ističe te bi trebala imati svoje mjesto u prehrani svakog pojedinca. Iako se ponekad čini da je ulov ribe u ribarnici nemoguć, zbog čega i sama ponekad odustajem od potrage, zaista ne bi bilo loše steći naviku konzumacije ribe i ribljih proizvoda. Osim nutritivne vrijednosti, ribu odlikuje i vrlo jednostavan i brz način pripreme.

Danas na tržištu, osim divlje, imamo i uzgojenu ribu te razne riblje proizvode poput svježe ribe, očišćenih fileta ribe, ribe u konzervi, dimljene i marinirane ribe i tako dalje. Poznato je kako je riba jedan od glavnih aduta mediteranske prehrane koja je zlatni standard pravilne prehane, slika i prilika onoga kako bi trebali postupati u prehrani. No poslijednjih godina tome baš i nije tako.

Konzumacija ribe se znatno smanjila u svijetu, a ona je posebice nedovoljno zastupljena na tanjurima stanovništva Hrvatske. Konzumacija ribe u Hrvatskoj je oko dva puta manja od konzumacije ribe na svjetskoj razini po glavi stanovnika.

Preporuka za unos ribe jest dva puta tjedno, pri čemu bi jedna porcija trebala sadržavati oko 140-170 g mesa ribe. Mjera za jednu porciju može biti slikovito i komad mesa ribe veličine dlana. Preporuka je da u barem jednom serviranju bude zastupljena plava riba, bogatija omega 3 masnim kiselinama.

OMEGA 3 MASNE KISELINE

Riba u svome sastavu sadrži esencijalne omega 3 masne kiseline s brojnim blagotvornim učincima na zdravlje te visokovrijedne proteine koji su lakše probavljivi od, primjerice, proteina mesa toplokrvnih životinja, vitamin D, selen, cink i mnoge druge vitamine i mineralne tvari u manjim količinama.

Omega 3 masne kiseline posebno ću izdvojiti jer su one esencijalne masne kiseline što znači da ih ne možemo sintetizirati unutar organizma nego ih trebamo unositi putem hrane. One doprinse normalnoj funkciji krvožilnog sustava i srca. Također, omega 3 masne kiseline su potpora tijekom razvoja mozga i oka tijekom djetinjstva te potpomažu normalno funkcioniranje mozga čija funkcija tijekom starenja opada, a neka istraživanja su pokazala kako osobe koje konzumiraju ribu imaju bolje pamćenje tijekom starosti.

Unatoč tome što ih možemo unositi putem dodataka prehrani, prednost dajemo cjelovitoj namirnici poput ribe, koja u svome sastavu, osim omega 3 masnih kiselina, sadrži i ostale nutrijente i tako omogućuje njihovo sinergističko djelovanje unutar organizma.

ŽIVA NE TREBA ZABRINJAVATI

Kontroverzno pitanje kada se spomene riba jest njena kontaminacija živom, odnosno metilživom. Živa je element prirodno prisutan u okolišu, ali i produkt mnogih industrija. Nakupljana u moru ili tlu može stvoriti spoj koji se naziva metilživa koji ostavlja negativne posljedice na živčani sustav ukoliko je osoba izložena kontinuirano u visokim dozama tijekom duljeg vremena.

Gotovo sva riba sadrži metilživu u svome sastavu, makar u malim količinama jer je unosi kroz hranu koju jede. Također, nije moguće načinom pripreme ribe smanjiti količinu žive u ribi. Povoljno je birati ribu koja sadrži živu u manjim količinama, primjerice oradu, srdele i losos dok svježa tuna i konzervirana tuna sadrže veće količine žive u svome sastavu.

Iako sve ovo zvuči demotivirajuće za konzumaciju ribe, istraživanja su pokazala kako su benefiti konzumacije ribe puno veći kroz omega 3 masne kiseline i druge nutrijente no što ćemo unijeti metilžive te ju treba konzumirati u količinama danim prema preporukama. Ograničiti unos žive trebale bi trudnice, dojilje i djeca.

Međutim, treba uzeti u obzir da prosječna osoba trenutačno ne konzumira dovoljno ribe niti na na tjednoj razini. Primjerice, trudnice SAD-a prosječno konzumiraju polovinu preporučenog unosa ribe na tjednoj razini. Spomenutim skupinama se ne preporučuje konzumirati sirovu ribu, a konzerviranu ribu prema preporukama FDA bi trebalo konzumirati jednom tjedno.

KONZERVIRANA TUNA

Svoje mjesto u prehrani mnogih ljudi našla je konzervirana tuna, što zbog praktičnosti što zbog dobrog okusa. Potrebno ju je posebno spomenuti jer je to širokoprihvaćen proizvod. Unatoč tome što svaka termička obrada namirnice utječe na njenu nutritivnu vrijednost, količina omega 3 masnih kiselina u konzerviranoj tuni ostaje jednaka te se i drugi nutrijenti gube u maloj mjeri pa je također izvor selena, vitamina A, vitamina B skupine i proteina.

Uz metilživu, u konzerviranoj tuni može se naći i bisfenol A koji djeluje slično kao hormon te može utjecati na naš endokrini sustav. Bisfenol A se zbog nekvalitetne ambalaže može otpuštati u proizvod i tako dospjeti u naš organizam. Jedan od najčešćih uzroka trovanja je neadekvatno rukovanje ribom nakon izlova, pri čemu se stvaraju velike količine histamina koji se kasnije kuhanjem ili pečenjem ne može odstraniti iz proizvoda te uzrokuje nelagodne simptome.

PRIPREMA NA ISPRAVAN NAČIN

Konzumacija ribe je itekako poželjna, no prema principima pravilne prehrane ona treba biti dio naše raznolike prehrane zbog svih svojih nutritivnih benefita, ali i ponekih mana. Kako bi izbjegli neželjene spojeve u ribi valja birati pouzdane proizvođače ribe i ribljih proizvoda koji poštivaju načela dobre higijenske prakse.

Dio odgovornosti je i na nama samima pa ribu valja pripremiti na ispravan način – svježu ribu odmah odložiti u hladnjak te konzumirati u kratkom vremenskom roku. Ne zaboravimo da je riba dragocjen dio naše prehrane, koja zbog nas nakon mora, pliva u ulju i vinu – potrudimo se ne potratiti je!

Riba na tanjuru za zdravlje organizma

Omega-3 masne kiseline, koje se nalaze i u ribljem ulju, djeluju protuupalno, štite od srčanih bolesti i srčanog udara te imaju pozitivan utjecaj na neurološki razvoj dojenčadi te preveniraju kognitivna oštećenja, neurodegeneracije i moždani udar. Ribu je najbolje pripremiti u pećnici u masnom papiru, bez dodavanja masti, da se peče u vlastitom soku.

Odličan izbor su i kuhane juhe, a termičku obradu koju svakako treba izbjegavati i svesti je na minimum je pohanje, prženje te prženje u dubokom ulju na tavici ili u fritezi. Svaki glavni obrok treba biti koncipiran tako da su na tanjuru zastupljene sve hranjive tvari u predviđenim omjerima.

Važno je različite oblike priloga poput krumpira, tjestenine, riže i sličnog zamijeniti mahunastim povrćem koje je izvor ugljikohidrata, ali i vlakana te biljnih bjelančevina, uz to komad ribe te maslinovo ili bučino ulje za začinjavanje jela. Takav je obrok lakoprobavljiv i glatko prolazi kroz probavni sustav. Teže probavljiva kombinacija hrane neće odmah naštetiti našem organizmu, no malo po malo može doći do različitih simptoma poput gubitka energije i napuhnutosti.

Riblje konzerve: Tuna ostvaruje 60% prodaje

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2020., vodeća tri proizvođača nose 55% ukupne količinske prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka

Analizirala: Majda Babić, NielsenIQ

Kategorija ribljih konzervi obuhvaća svu konzerviranu dugotrajnu ribu, uključujući inćune, srdele, losos, sardine, tunjevinu, sitnu ribu… Proizvodi se mogu naći u različitoj formi – od cijelih komada ribe, komada, komadića i slično. Proizvodi mogu biti pakirani u različitim umacima/ dresinzima, npr. slanoj vodi, maslinovom ulju, biljnom ulju, umaku od rajčice, ukiseljenom umaku, majonezi, itd.

Međutim, delikatesni proizvodi poput bakalara na bijelo, slanih inćuna i slično nisu uključeni u ovu analizu. U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2020. godine, kategorija ribljih konzervi je na tržištu Hrvatske (bez diskontera) zabilježila rast količinske prodaje.

Segment koji ostvaruje najveću prodaju je tuna sa 60%. Slijedi je sardina sa 28%, skuša sa 9% i ostala konzervirana riba (haringa, losos, inćuni,…) 2% količinske prodaje.

Promatrajući aspekt mjesta prodaje, čak 72% kategorije ribljih konzervi pronalazi svoje kupce u modernim kanalima trgovine (hipermarketima i supermarketima) dok se kroz trgovine mješovitom robom ostvaruje preostalih 28% količinske prodaje cjelokupne kategorije ribljih konzervi.

U posljednjih godinu dana, zaključno s prosincem 2020., vodeća tri proizvođača nose 55% ukupne količinske prodaje kategorije ribljih konzervi, a oni su abecednim redom Bolton Group, Gaston i Podravka.

Na meniju većine Hrvata barem jednom mjesečno

Osobe koje najmanje jednom mjesečno konzumiraju svježu ribu i plodove mora su češće od prosjeka populacije u dobi od 40 do 49 godina, višeg obrazovanja te, očekivano, češće dolaze iz priobalnih regija Dalmacije te Istre i Primorja

Piše: Matko Jurković, Research Assistant, Ipsos

Svježa riba i plodovi mora su namirnica koju većina Hrvata jede barem jednom mjesečno (njih 57%), a oko trećine ih jede najmanje jednom tjedno, pokazuju podaci agencije Ipsos prikupljeni putem alata BRANDpuls u prvoj polovini 2021. godine na području Hrvatske, na reprezentativnom uzorku potrošača u dobi od 16 do 64 godine.

Osobe koje najmanje jednom mjesečno konzumiraju svježu ribu i plodove mora su češće od prosjeka populacije u dobi od 40 do 49 godina, višeg obrazovanja te, očekivano, češće dolaze iz priobalnih regija Dalmacije te Istre i Primorja.

Po životnim stilovima vidljivo je kako su oni više od prosjeka osviješteni individualci (žive urbanim stilom života, mnogo važnosti polažu na osobno zdravlje, skloni su hraniti se zdravo i ekološki su osviješteni) i pratitelji trendova (brinu o svom izgledu i skloni su dijetnoj prehrani kako bi održali formu i ljepotu).

Oni se češće bave sportom i općenito su skloniji kupovini sportskih prehrambenih proizvoda i sportskih dodataka prehrani kao što su proteinski shakeovi, aminokiseline, sportske čokoladice i slično.

Kod potrošača koji ribu jedu i češće, odnosno barem jednom tjedno, ističe se značajno češća kupovina luksuznih, odnosno premium proizvoda, nego što je to slučaj kod ostalih, što je u skladu sa činjenicom da imaju viša primanja od ostatka populacije.