U Osijeku je 7. i 8. svibnja 2025. održana konferencija FOODCOOLTOUR, ključni događaj koji je okupio vodeće domaće i europske stručnjake iz područja sigurnosti hrane i održive proizvodnje. Izv. prof. dr. sc. Krunoslav Karalić, v.d. ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, koja je organizirala konferenciju, otkriva da su, između ostaloga, raspravljali o izazovima bacanja hrane i nužnosti izgradnje održivijeg prehrambenog sustava: „Svake godine u svijetu se baci oko 1,3 milijarde tona hrane, a procjenjuje se da i u Europskoj uniji otprilike 10% dostupne hrane završi kao otpad. Ovakvi gubici ne predstavljaju samo gospodarski problem, već i velik pritisak na okoliš i prirodne resurse.“

Razgovarala: Marija Sedlar

S kojim ste ciljem organizirali konferenciju o sigurnosti hrane i održivosti proizvodnje?

Nacionalni imperativ u sektoru poljoprivrede i hrane je povećati produktivnost i konkurentnost te provesti strukturnu transformaciju sektra poljoprivrede i hrane radi povećanja samodostatnosti osobito u proizvodnji voća i povrća te proizvodnji mesa i mlijeka. To znači kako je neophodno intenzivirati proizvodnju i proizvoditi više i učinkovitije. U isto vrijeme moramo održivo koristiti naše resurse i prilagođavati se klimatskim promjenama.

Nadalje, moramo slijediti ciljeve Zajedničke poljoprivredne politike i provoditi regulative u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje. Iz svega navedenog proizlazi značajna potreba izmjena tehnologija proizvodnje pri čemu je vrlo kompleksna zadaća pomiriti sve navedene zahtjeve koji su naizgled proturječni.

Na ove izazove, analize i odgovore može dati jedino znanost i struka prvenstveno na temelju interdisciplinarnog pristupa. Stoga smo ponosni što je HAPIH u Hrvatsku i Osijek doveo neke od najvećih europskih stručnjaka za budućnost proizvodnje i sigurnosti hrane; od Francuske agencije za sigurnost hrane, okoliša i zdravlje na radu (ANSES), Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) FAO, WHO, Europske komisije, Europskog parlamenta i brojnih drugih, a sve kako bi zajednički adresirali ključne izazove u području sigurnosti hrane i održivosti proizvodnje.

U kontekstu geopolitičkih izazova, klimatskih promjena i ubrzanih tržišnih trendova, sigurnost hrane i održiva proizvodnja postaju neizostavna tema država članica EU, a s FOODCOOLTOURom smo osigurali platformu i prostor za otvorenu raspravu, umrežavanje i transfer znanja i inovacija.

Jesu li potrošači svjesni važnosti sigurnosti hrane i koja je uloga HAPIH-a u edukaciji javnosti?

Sigurnost hrane zauzima visoko mjesto među prioritetima potrošača u Europi – odmah iza okusa, cijene i roka trajanja proizvoda. To pokazuje da, iako nije prvi čimbenik pri odabiru hrane, sigurnost je izuzetno važna za potrošače. Europsko istraživanje provedeno prilikom lansiranja ovogodišnje kampanje Safe2Eat, pokazalo je da 45% ispitanika prepoznaje ovu edukativnu kampanju te su ispitanici iskazali veću razinu interesa za teme sigurnosti hrane, više povjerenja u sustav i veću spremnost na kritičko promišljanje o prehrambenim navikama.

HAPIH ima ključnu ulogu u edukaciji potrošača jer je važno ukazati na činjenicu kako EU, pa tako i Hrvatska, ima visoko razvijen sustav sigurnosti hrane, zatim potaknuti kritičko razmišljanje o prehrambenim navikama, povećati razumijevanje građana o znanosti o hrani te ojačati povjerenje potrošača u spomenuti nacionalni i europski sustav kontrole sigurnosti hrane. Istraživanje nam je također pokazalo da potrošači često doživljavaju informacije o sigurnosti hrane kao previše tehničke, zbog čega je uloga HAPIH-a važna u jasnoj i pristupačnoj komunikaciji.

Kako se HAPIH priprema za potencijalne krize, poput onih izazvanih klimatskim promjenama ili globalnim poremećajima u opskrbi?

Ponosni smo što imamo izvrsnu suradnju i koordinaciju s međunarodnim tijelima što nam osigurava dostupnost pravovremenih informacija o aktualnostima na globalnoj razini. U Hrvatskoj, HAPIH je dionik protokola za brzu reakciju u slučaju kriza koji su jasno i detaljno propisani i uređeni zakonskim i podzakonskim aktima, uključujući nadležna tijela i procedure postupanja. Uloga HAPIH-a, temeljem Plana upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, jest članstvo u Nacionalnom kriznom stožeru te Agencija ima zadaću u kriznoj situaciji hitno izraditi znanstveno mišljenje i dostaviti stožeru. U situacijama poput pandemija ili klimatskih ekstrema, Agencija prilagođava svoje aktivnosti kako bi osigurala sigurnost prehrambenog lanca, uzimajući u obzir nove rizike i izazove.

Sve se više susrećemo s greenwashingom – kakav on problem predstavlja i kako se može spriječiti?

Greenwashing je danas ozbiljan izazov za cjelokupnu industriju. Potrošači sve više traže ‘zelene’ proizvode, a proizvođači nerijetko samo kroz marketing, bez stvarnih promjena u proizvodnji, nastoje prikazati proizvode kao ekološki prihvatljivije i održive dok u stvarnosti to najčešće nisu. Takva praksa je zavaravajuća prema potrošačima i najviše šteti kompanijama koje iskreno i sustavno ulažu u održivost. Pri tome napominjem kako je sustav ekološke proizvodnje u EU, pa tako i Hrvatskoj, na regulatornoj i provedbenoj razini visoko uređen i možemo imati povjerenje u proizvode koji su označeni znakom ekološkog proizvoda.

Međutim, za proizvode proizvedene ostalim praksama okolišno i klimatski održive proizvodnje, ne postoje sustavi označavanja niti jasni i mjerljivi standardi koji bi odvojili proizvode proizvedene temeljem stvarno održivih praksi od marketinških poruka bez pokrića. Na konferenciji smo se složili da je u određenim segmentima moguće pojačati regulaciju, potaknuti suradnju između industrije i nadzornih tijela i, što je jednako važno, kontinuirano educirati potrošače. Tek kad ljudi znaju što stvarno znači održiv proizvod, moći će prepoznati razliku između istinske održivosti i čistog greenwashinga.

Koliko je održiva poljoprivreda prisutna u hrvatskoj proizvodnji i kako je HAPIH podržava?

Održiva poljoprivreda, a posebice ekološka proizvodnja, proteklih je godina imala značajan trend rasta u Hrvatskoj, ali u recentno vrijeme bilježimo određenu stagnaciju. Međutim, bilježimo vrlo značajan interes proizvođača za primjenu održivih proizvodnih praksi poput konzervacijske obrade tla. HAPIH podržava ove prakse kroz stručne usluge u području laboratorijskih analiza, preporuka za optimizaciju gnojidbe, primjenu sredstava za zaštitu bilja, optimizaciju hranidbe u animalnoj proizvodnji, edukaciju i podršku u promidžbi sljedivosti i kakvoće domaćih proizvoda.

Na konferenciji FOODCOOLTOUR raspravljali smo o izazovima bacanja hrane i nužnosti izgradnje održivijeg prehrambenog sustava. Svake godine u svijetu se baci oko 1,3 milijarde tona hrane, a procjenjuje se da i u Europskoj uniji otprilike 10% dostupne hrane završi kao otpad. Ovakvi gubici ne predstavljaju samo gospodarski problem, već i velik pritisak na okoliš i prirodne resurse.

Pri tome lokalna i sezonska proizvodnja dobiva sve veću važnost jer je pretpostavka uspostave kratkih lanaca opskrbe te smanjuje potrebu za dugotrajnim skladištenjem i transportom i time izravno doprinosi smanjenju emisija i klimatskog otiska. Osim okolišnih prednosti, ona jača otpornost lokalnih zajednica i ima određeni potencijal povećanja samodostatnosti.

Koja je uloga digitalne tehnologije i inovacija u modernoj poljoprivredi?

U današnje vrijeme sve je prisutnija tzv. precizna poljoprivreda, gdje se uz pomoć tehnologije, konkretno GPS sustava, senzora pa i dronova točno može utvrditi koliko koja kultura i površina treba vode, gnojiva ili sredstava za zaštitu bilja. Primjerice, senzori u tlu mogu u stvarnom vremenu slati podatke o temperaturi, vlažnosti, pa čak i raspoloživosti hranjiva.

Dronovi se koriste za nadzor velikih površina snimanjem površina, mogu detektirati gdje su prvi znakovi pojave bolesti ili štetnika, a neki čak mogu precizno aplicirati sredstva za zaštitu bilja. Osim toga, sve je više automatiziranih strojeva i robota, primjerice sustavi koji automatski navodnjavaju ovisno o stvarnim potrebama biljaka. To je posebno važno u situaciji kad sve teže nalazimo radnu snagu u poljoprivredi.

Tu je i umjetna inteligencija – koja pomaže u analizi podataka i predstavlja potporu za donošenje odluka, odnosno može biti osnova za upravljanje proizvodnim procesima i rizicima. Primjerice AI može poslužiti za predviđanje potencijalnih rizika od bolesti ovisno o vremenskim uvjetima. Sve to predstavlja digitalnu tranziciju koja vodi prema održivoj i otpornijoj proizvodnji hrane. Tehnologija nam omogućuje da proizvodimo više, s manje resursa, i uz kontrolirani utjecaj na okoliš.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočava hrvatska poljoprivreda?

Klimatske promjene, geopolitičke napetosti, trgovinske barijere, poremećaji u opskrbnim lancima, rastuće cijene energije i inputa u proizvodnji te ograničenost prirodnih resursa izravno utječu na stabilnost prehrambenih sustava i sigurnost hrane diljem svijeta. Sve su to čimbenici koji značajno oblikuju i domaći poljoprivredni sektor.

Konkretno u Hrvatskoj, poljoprivreda se suočava s nizom vlastitih strukturnih izazova: fragmentiranim poljoprivrednim zemljištem, niskom produktivnošću, niskom razinom tehnološke opremljenosti, ograničenom dostupnošću investicijskog kapitala, izostankom interesa za organiziranje i udruživanje proizvođača, nepovoljnom obrazovnom strukturom, depopulacijom i starenjem ruralnog stanovništva, te nedovoljnom generacijskom obnovom u sektoru. U tom kontekstu, neophodna je strukturna transformacija sektora poljoprivrede i hrane pri čemu je potrebno ustrajno i sustavno otklanjati strukturne izazove. Prisutna je potreba za ubrzanom modernizacijom proizvodnih procesa i jačanjem otpornosti poljoprivrednih gospodarstava.

Na konferenciji je posebno istaknuta važnost postizanja veće samodostatnosti u ključnim prehrambenim sektorima poput stočarstva, voćarstva, povrćarstva i prerade primarnih proizvoda kao strateškog odgovora na globalne nestabilnosti. Naglašena je i potreba za jačanjem suradnje između znanosti, industrije i politike, kao i za integriranim pristupom koji uključuje sve dionike u lancu ‘od polja do stola’. Samo zajedničkim djelovanjem moguće je izgraditi otporniji, održiviji i sigurniji prehrambeni sustav u Hrvatskoj.

Surađujete li s drugim institucijama i organizacijama u području održive prehrambene politike?

HAPIH surađuje s nacionalnim i međunarodnim institucijama kao što su Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) te Europska komisija u razvoju i provedbi politika koje promiču sigurnost hrane, održivu proizvodnju i odgovornu potrošnju. Ta suradnja omogućuje razmjenu znanja, usklađivanje standarda i jačanje stručnih kapaciteta kako bi se učinkovitije odgovorilo na izazove poput klimatskih promjena, otpada od hrane i poremećaja u lancima opskrbe. Uz stručnu i institucionalnu suradnju, HAPIH kroz inicijative poput kampanje Safe2Eat i konferencije FOODCOOLTOUR aktivno povezuje dionike iz znanosti, industrije i javnog sektora, stvarajući platformu za dijalog i konkretne korake prema održivijem prehrambenom sustavu.

Koji su najveći izazovi u postizanju dugoročne sigurnosti i održivosti prehrambenog sustava u RH?

Ključan izazov je nedostatna produktivnost proizvodnje u odnosu na produktivnost koja se ostvaruje u razvijenim državama članicama EU. Vrlo značajan izazov je i nedostatna konkurentnost i samodostatnost, osobito u tehnološki zahtjevnim sektorima kao što je proizvodnja u stočarstvu, voćarstvu i povrćarstvu. Značajan izazov su klimatske promjene – ekstremne suše, učestale poplave i nestabilni vremenski uvjeti koji izravno utječu na prinose i sigurnost opskrbe hranom.

Kao i u drugim državama, i hrvatska poljoprivreda osjetljiva je na klimatske ekstreme, a sustavi prilagodbe još su nedovoljno razvijeni. Nadalje, značajan izazov je tehnološki jaz – iako su digitalne inovacije dostupne, njihova primjena u hrvatskoj poljoprivredi još je nedovoljna. Sljedeći veliki izazov je degradacija prirodnih resursa, prvenstveno tla, pri čemu je 40-50% našeg tla degradirano u smislu kiselosti i nedostatnog sadržaja organske tvari. U isto vrijeme, ruralna područja pogođena su iseljavanjem mladih, a sve više poljoprivrednika je starije dobi – što otežava generacijsku obnovu i prijenos znanja.

I konačno, još uvijek nedostaje snažna povezanost između znanosti i prakse. Imamo izvrsne znanstvene institucije, istraživanja postoje, rješenja postoje, ali ona često ne pronalaze put do polja i gospodarstava. Tu treba raditi na boljoj komunikaciji, edukaciji i sustavnoj podršci proizvođačima.

Što smatrate ključnim koracima za osiguranje zdrave, sigurne i održive hrane za buduće generacije?

Ključni koraci u Hrvatskoj uključuju investicije u suvremene tehnologije proizvodnje, distribucije i prerade proizvoda, diverzifikaciju proizvodnje, sve u cilju otklanjanja strukturnih izazova, povećanja produktivnosti i konkurentnosti te realizacije strukturne transformacije proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Potrebna postupanja uključuju podršku održivim poljoprivrednim praksama, ulaganja u provedbu mjera kondicioniranja tla, a osobito ulaganja u istraživanje i razvoj, kontinuiranu edukaciju proizvođača, ali i potrošača, što sve osigurava realizaciju ciljeva zelene i digitalne transformacije poljoprivredno-prehrambenih sustava.

Neophodna je suradnja između svih dionika prehrambenog sustava – od proizvođača i prerađivača kroz horizontalno i vertikalno udruživanje do zakonodavaca i potrošača – kako bi se stvorio sustav koji može odgovoriti na izazove budućnosti. Stoga će u svrhu osiguranja prehrambene sigurnosti za buduće generacije biti potrebne značajne promjene u načinu na koji se hrana proizvodi, prerađuje, distribuira i gospodari otpadom, s ciljem stvaranja održivijeg, otpornijeg i pravednijeg sustava.

Ključni ciljevi transformacije poljoprivredno-prehrambenih sustava uključuju održivost proizvodnje kroz smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, otpornost što podrazumijeva izgradnju sustava koji može odgovoriti na krizna stanja, a mogućnosti realizacije se temelje na primjeni digitalizacije i inovacija putem korištenja suvremenih tehnologija za poboljšanje učinkovitosti.

Konferencija FOODCOOLTOUR upravo je ponudila platformu za razmjenu znanja, iskustava i inovacija. Kroz panel-rasprave, interaktivne sadržaje i umrežavanje, sudionici su zajednički raspravljali o najvažnijim temama prehrambenog sektora i sudjelovali u oblikovanju rješenja koja će pridonijeti otpornijem i održivijem prehrambenom sustavu – u Hrvatskoj i šire.