Zakonodavstvo se stalno mijenja, a kompleksnost propisa povećava rizik pogrešaka – zato savjetujemo da barem jednom godišnje napravite interni porezni pregled kritičnih dijelova poslovanja
Živimo u vremenu koje sve češće podsjeća na stanje trajne krize – gospodarske nestabilnosti, inflacije, geopolitičkih napetosti i pritisaka na javne financije. U takvim uvjetima, države intenzivnije nadziru i naplaćuju poreze, pokušavajući ojačati proračun i spriječiti porezne prevare. Hrvatska pritom nije iznimka. U takvom okruženju, porezni nadzor postaje realnost s kojom se sve više poduzetnika mora suočiti. No kako se pripremiti za takvu situaciju i što konkretno učiniti kada inspektori pokucaju na vrata? U ovom članku donosimo praktičan vodič za preživljavanje poreznog nadzora.
ŠTO POREZNI NADZOR NIJE?
Na početku je korisno razjasniti jednu čestu zabludu. Mnogi poduzetnici misle da je svaki kontakt s Poreznom upravom porezni nadzor – no to nije točno. Primjerice, ako vam Porezna uprava zatraži uvid u poslovne knjige, postavi dodatna pitanja u vezi s prijavom poreza na dobit ili provjerava podatke zbog postupanja prema trećim osobama – to ne znači da je nadzor pokrenut. Takve aktivnosti spadaju pod redovno prikupljanje informacija i svakodnevni rad Porezne uprave, a ne pod formalni nadzor. Dakle, to sve znači da niste imali nadzor i da ga porezna uprava može otvoriti.
ZAŠTO DOLAZI POREZNI NADZOR – I TKO JE NA UDARU?
Porezni nadzor se ne događa slučajno, iako to ponekad tako izgleda. Porezna uprava primjenjuje alate procjene rizika i selekcije kako bi odlučila koje porezne obveznike nadzirati. Veliki poduzetnici i oni koji koriste različite porezne olakšice češće su pod povećalom.
No to nije sve – rizik raste i ako:
• redovito kasnite s predajom poreznih prijava,
• iskazujete neobično visoke povrate PDV-a,
• godinama poslujete s gubicima,
• imate visoke prihode, a imate malo ili uopće nemate zaposlenih,
• imate neusklađenost prometa po računu i prijavljenih prometa u PDV prijavama,
• postoje sumnje na vezane prevare (npr. nadzor kod vašeg poslovnog partnera).
Važno je znati i da nadzor nije moguć u slučaju zastare ili ako obveznik ima tzv. poseban status (npr. međunarodne institucije, diplomatska predstavništva i sl.).
PRIPREMA – TEMELJ ZA OBRANU
Za razliku od prirodnih katastrofa, poput potresa, rata ili krize, porezni nadzor nije nepredvidiv – i za njega se možete pripremiti. Zakonodavstvo se stalno mijenja, a kompleksnost propisa povećava rizik pogrešaka. Zato savjetujemo da barem jednom godišnje napravite interni porezni pregled kritičnih dijelova poslovanja.
Takav pregled može uključivati:
• ispravnost PDV prijava,
• klasifikaciju primitaka i izdataka,
• evidentiranje poslovnih putovanja i reprezentacije,
• pravilnu primjenu olakšica i potpora.
Imajte na umu da revizija financijskih izvještaja nije zamjena za porezni pregled – revizori primarno ocjenjuju točnost financijskih izvještaja, a ne pravilnost poreznog tretmana.
KAKO ZAPOČINJE POREZNI NADZOR?
Porezni nadzor službeno započinje dostavom obavijesti o nadzoru. Prema zakonu, obavijest mora biti uručena najmanje osam dana prije početka nadzora, i to osobi ovlaštenoj za zastupanje poreznog obveznika. Izuzeci postoje – ako bi prethodno obavještavanje ugrozilo svrhu nadzora, primjerice kod sumnji na utaju poreza, obavijest se ne dostavlja unaprijed.
ŠTO KADA NADZOR DOĐE?
Ključan faktor je dojam koji ostavljate. Ne govorimo o izgledu, već o:
• urednosti i ažurnosti računovodstva,
• brzini i točnosti dostave traženih podataka,
• logičnosti i dosljednosti dokumentacije.
Prije predaje dokumentacije, provjerite da podaci nisu kontradiktorni, da su potpuni i da ne dovode u zabludu. Ako se, primjerice, ime klijenta ne poklapa s računom, inspektor to može interpretirati kao nepravilnost. Inspektori će postavljati pitanja – od naizgled bezazlenih (npr. tko upravlja vozilom, gdje se boravi) do vrlo konkretnih. Svi ti podaci im služe kako bi provjerili stvarni tijek poslovnih događaja. Ako niste sigurni u odgovor, tražite savjet stručnjaka – jer pogrešan ili neprecizan odgovor može imati ozbiljne posljedice.
KAKO ZAVRŠAVA POREZNI NADZOR?
Prije sastavljanja zapisnika, Porezna uprava mora održati zaključni razgovor s poreznim obveznikom. Na tom sastanku raspravljaju se:
• sporne činjenice,
• pravne ocjene,
• mogući učinci na visinu porezne obveze.
Nakon tog razgovora sastavlja se zabilješka, a u ovoj fazi moguće je predložiti poreznu nagodbu – ako postoji osnova i volja obiju strana.
POREZNA NAGODBA – PRILIKA ZA KOMPROMIS
Nagodba se može sklopiti sve dok nije uručen zapisnik. Predmet nagodbe mogu biti:
• iznos obveze (ako je porezna osnovica procijenjena),
• rokovi plaćanja,
• iznos zateznih kamata.
Uvjeti za nagodbu koji moraju biti ispunjeni su sljedeći:
• porezni obveznik prihvaća obvezu,
• odriče se prava na pravne lijekove.
Kamate na poreznu obvezu se mogu smanjiti i to je bitna prednost nagodbe. Kamate se mogu smanjiti:
• do 100% ako platite odmah,
• 50% ako platite u roku 90 dana,
• 0% ako se radi o doprinosima za tzv. drugi mirovinski stup – tu nema olakšica.
U slučaju da je utvrđena sumnja na kazneno djelo, nagodba nije moguća. Ako se sklopi, nagodba ima snagu izvršnog rješenja.
ROK ZA PLAĆANJE I PRAVNI LIJEKOVI
Ako odbijete nagodbu, slijedi zapisnik, zatim prvostupanjsko porezno rješenje pa potencijalna žalba. Nakon što drugostupanjsko rješenje postane pravomoćno, obvezu morate podmiriti – ili riskirate ovrhu.
UPRAVNA TUŽBA – POSLJEDNJA INSTANCA
Ako i dalje smatrate da ste oštećeni, možete podnijeti upravnu tužbu nadležnom sudu. Sud u iznimnim slučajevima može odgoditi izvršenje (ako bi naplata izazvala nenadoknadivu štetu i nije protivna javnom interesu), no u praksi se to rijetko događa. Ako ne uspijete na prvostupanjskom upravnom sudu, ostaje mogućnost žalbe Visokom upravnom sudu RH.
ZAKLJUČNO: BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI
Porezni nadzor može biti dugotrajan, zahtjevan i financijski iscrpljujući. No kvalitetna priprema, pravovremeni porezni pregled, uredno vođenje poslovanja i stručno vođena komunikacija s inspektorima značajno smanjuju rizik od ozbiljnih posljedica. U konačnici, cilj nije samo ‘preživjeti’ porezni nadzor, već ga proći uz minimalne poremećaje za poslovanje.
