Vladin prijedlog izmjena Zakona o trgovini mogao bi promijeniti način na koji se alkohol kupuje u večernjim i noćnim satima, s time da država ne bi propisala nacionalnu zabranu prodaje, nego gradovima i općinama dala ovlast da, ako žele, ograniče prodaju alkohola na svom području
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Naslov članka zvuči kao početak američke prohibicije od prije stotinjak godina – one koja je, umjesto ‘moralnog preporoda’, donijela procvat gangstera, tajne barove iza lažnih vrata, švercere sa i bez brkova i čitavu galeriju likova koje je Hollywood poslije pretvorio u novi žanr.
U našoj verziji priče nema ni Al Caponea ni tajnih barova, ali ima nešto jednako zanimljivo: kako jedna naizgled ‘tehnička’ odluka o alkoholu može promijeniti navike, ekonomiju kvartova i svakodnevne rituale. A usput je ostavila i tragove u popularnoj kulturi – pa čak i jedan lijepi neboder na Jadranskom trgu u Rijeci, no to je priča za poseban članak. Ovdje, pak, nije riječ o klasičnoj zabrani alkohola kao takvog.
Ključna razlika – i razlog zašto ova tema često sklizne u krivu stranu – jest što zabrana prodaje nije isto što i zabrana točenja. Prodaja znači trgovinu: police, blagajne, benzinske, kioske, dostavne aplikacije, “još samo jednu” usput na putu kući… Točenje znači ugostiteljstvo: kafiće, restorane, klubove, konobare i onaj trenutak kad piće nije samo proizvod nego dio izlaska. U praksi ta razlika mijenja sve. Jedno pravilo cilja naviku kupovanja i ‘kućne zalihe’, drugo udara na društveni život i noćne izlaske.
OVO NIJE PROHIBICIJA
Drugim riječima: ovo nije prohibicija. Ali jest ogledalo našeg odnosa prema alkoholu – i prema ideji da se navike mogu regulirati satnicom, blagajnom i natpisom na vratima. U ovom slučaju radi se o tome da Vlada razmatra zabranu prodaje alkohola nakon osam sati navečer u trgovinama, no pravo na prodaju i točenje ostaje restoranima, barovima i ostalim ugostiteljskim objektima.
No jedna vrsta zabrane već postoji. Ono što postoji su ciljane zabrane (maloljetnici, sportski objekti, ‘pijane osobe’…), a od veljače 2026. je aktualan i prijedlog kojim bi se gradovima/općinama dalo pravo da lokalno uvedu zabranu večernje/noćne prodaje u trgovinama.
ŠTO JE VEĆ SADA ZABRANJENO
1. Prodaja alkohola maloljetnicima u trgovinama (do 18 godina)
U trgovini na malo zabranjena je prodaja alkohola osobama mlađima od 18. Na prodajnim mjestima mora biti istaknuta oznaka o zabrani prodaje maloljetnicima. Prodavač smije / treba tražiti osobnu iskaznicu ako procijeni da je kupac mlađi od 18. Za prodaju alkohola mlađima od 18 predviđene su novčane kazne, npr. za pravnu osobu od 660 do 39.810 €, a za odgovornu osobu / fizičku osobu od 530 do 9.290 €. Ponovno je važno istaknuti da plaćena kazna nije porezno priznati trošak, a plaćena kazna u ime odgovorne osobe predstavlja dohodak u naravi i oporezuje se na taj način, što sve dodatno poskupljuje nepoštivanje zabrane.
2. Usluživanje / dopuštanje konzumiranja alkohola maloljetnicima u ugostiteljstvu (do 18 godina)
U ugostiteljskim objektima zabranjeno je uslužiti ili dopustiti konzumiranje alkohola osobama mlađima od 18. Također mora biti istaknuta oznaka zabrane, a ugostitelj može tražiti dokaz dobi. Dodatno, bitno je istaknuti da lokalna samouprava već sada može zabraniti usluživanje alkohola u ugostiteljskim objektima u određenom dijelu dana.
3. ‘Davanje’ alkohola pijanoj osobi (i maloljetniku ispod 16)
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da se kažnjava onaj tko daje alkoholna pića pijanoj osobi ili maloljetniku ispod 16 godina (novčana kazna 200 – 1000 €). Ovo u praksi može zahvatiti i prodaju / posluživanje ako je osoba očito pijana.
4. Sportski objekti
Na prostoru sportskog objekta nije dozvoljena prodaja i distribucija alkoholnih pića (po Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima).
5. Lokalne odluke (često se miješa s ‘prodajom’)
Mnogi gradovi / općine imaju odluke o zabrani konzumiranja / nošenja / posjedovanja alkohola na javnim površinama (to nije isto što i zabrana prodaje u dućanima). Na primjer, grad Vis zabranjuje konzumiranje / nošenje / posjedovanje alkohola na javnim površinama (uz neke iznimke).
ZABRANA PRODAJE NAKON 20 SATI
Država ne uvodi nacionalnu mjeru, nego daje lokalnoj samoupravi autonomiju donošenja odluke
U javnost je dospio aktualan Vladin prijedlog izmjena Zakona o trgovini koji bi mogao promijeniti način na koji se alkohol kupuje u večernjim i noćnim satima, ali ne tako da se uvede jedinstvena zabrana za cijelu Hrvatsku. Najvažnija novost u prijedlogu jest da država ne propisuje nacionalnu zabranu prodaje alkohola, nego gradovima i općinama daje ovlast da, ako žele, same ograniče prodaju alkohola na svom području.
Drugim riječima, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek ili bilo koji drugi grad / općina ne bi automatski dobili zabranu ‘po sili zakona’, nego bi lokalna samouprava mogla odlučiti želi li i na koji način uvesti ograničenje. Time se odgovornost i politička odluka prebacuju na lokalnu razinu, uz argument da različite sredine imaju različite probleme – negdje se radi o noćnom neredu i javnom redu, negdje o pritužbama stanara, a negdje, možda, problema nema.
Okvir koji se spominje: 20:00 – 06:00
U medijskim i službenim objašnjenjima najčešće se spominje vremenski okvir od 20:00 do 06:00 sati. To je okvir unutar kojeg bi gradovi i općine mogli zabraniti prodaju alkohola u večernjim i noćnim satima, odnosno ograničiti ga na način koji smatraju primjerenim. Važno je, međutim, naglasiti na što bi se takva zabrana odnosila: prema dosad dostupnim informacijama, ograničenje bi se primjenjivalo na trgovine i kioske, dakle na maloprodaju. Ne bi se odnosilo na ugostiteljske objekte poput kafića i restorana, gdje se alkohol toči u sklopu usluge i pod postojećim pravilima rada.
Moguća zabrana i za online prodaju i dostavu
Prema nekim prijedlozima i interpretacijama, zabrana ne bi obuhvatila samo fizičku kupnju u trgovinama i kioscima, nego i internetsku prodaju, odnosno dostavu alkohola u razdoblju zabrane. To bi moglo uključivati i dostavne aplikacije te online narudžbe, čime bi se pokušalo spriječiti da mjera bude zaobiđena jednostavnim ‘klikom’ nakon 20 sati. Ako bi se takva odredba doista ugradila u konačni tekst, to bi značilo da bi lokalna odluka potencijalno utjecala i na dostavne servise, ali i na trgovce koji alkohol prodaju putem interneta. U praksi bi to otvorilo dodatna pitanja provedbe i nadzora, ali i jasnog definiranja što se sve smatra internetskom prodajom i kada se transakcija smatra dovršenom.
Zašto se mjera predlaže: zdravlje, mladi i javni red
Ministarstvo gospodarstva kao razloge uvođenja ovakve mogućnosti navodi zaštitu zdravlja, osobito mladih, te javni red. U priopćenju se spominje i tvrdnja da je Hrvatska među državama Europske unije s visokom potrošnjom alkohola, uz podatke o opijanju mladih kao dodatni argument za pooštravanje dostupnosti u noćnim satima.
Istodobno, dio izvještaja i trendova posljednjih godina ide u smjeru da generacija Z pije manje od generacija prije, što ovu raspravu čini složenijom: je li problem doista u ‘mladima općenito’, ili je fokus na određenim rizičnim skupinama i specifičnim obrascima ponašanja u kasnim satima? U tom smislu, lokalni model odlučivanja može se tumačiti i kao pokušaj da se mjera prilagodi stvarnim okolnostima na terenu, umjesto da bude jednaka za sve.
Nema automatske zabrane: potrebna su dva koraka
Važno je primijetiti da se zabrana prodaje alkohola nakon 20 sati ne bi počela primjenjivati sama od sebe ni u jednom gradu ili mjestu. Da bi se u nekoj sredini doista uvela, moraju postojati dva preduvjeta.
• Prvo, moraju se usvojiti zakonske pretpostavke, odnosno izmjene Zakona o trgovini koje uopće daju ovlast gradovima i općinama da uvedu ograničenje prodaje u određenim satima.
• Drugo, čak i nakon što zakon stupi na snagu, nužna je konkretna odluka grada ili općine. Ta odluka mora jasno definirati što se zabranjuje ili ograničava, na kojem području vrijedi (npr. cijeli grad ili određene zone) i od kada se počinje primjenjivati.
Tek kombinacija ta dva elementa – zakonskog okvira i lokalne odluke – znači da bi zabrana u nekom mjestu postala stvarnost. Do tada, sve ostaje na razini prijedloga i mogućnosti, a ne obveze.
Lokalna mjera s lokalnim posljedicama
Upravo zato ova tema izaziva interes: ne govori se samo o alkoholu, nego o tome tko i kako donosi odluke koje mijenjaju svakodnevicu. Ako prijedlog prođe, gradovi i općine dobit će alat koji mogu, ali ne moraju koristiti. Hoće li ga primjenjivati široko ili selektivno, hoće li obuhvatiti i online prodaju te kako će se sve skupa nadzirati u praksi – o tome će, barem formalno, odlučivati lokalna politika i lokalne okolnosti.
KAD EUROPA ‘SPUŠTA ROLETU’ NA ALKOHOL
U nekim zemljama nema kupnje nakon 20 sati, u drugima ni nedjeljom
Dok se u Hrvatskoj ovih tjedana vodi rasprava treba li i kako ograničiti večernju / noćnu prodaju alkohola u trgovinama, neke zemlje u Europi već godinama imaju jasna pravila: negdje je alkohol u dućanu dostupan samo do 20:00, negdje do 21:00, a negdje je kupnja jačih pića prepuštena državnim monopolima s ograničenim radnim vremenom.
BALTIK: SATNICA SE POŠTUJE I VRIJEDI ZA ONLINE KUPNJU
U Litvi su pravila među najstrožima u EU: alkohol se u trgovinama smije prodavati od ponedjeljka do subote 10:00 – 20:00, a nedjeljom 10:00 – 15:00. To u praksi znači da ‘brza kupnja vina’ kasno navečer jednostavno ne postoji. Latvija je od 1. kolovoza 2025. skratila vrijeme prodaje od ponedjeljka do subote od 10:00 – 20:00 i nedjeljom 10:00 – 18:00, a ograničenje se odnosi i na web-stranice i mobilne aplikacije. U Estoniji je maloprodaja alkohola u trgovinama dopuštena u razdoblju 10:00 – 22:00, s iznimkama poput međunarodnih zračnih luka i međunarodnog prometa.
SJEVER: ‘NE NAKON POSLA’ I (često) kROZ DRŽAVNI MONOPOL
U Finskoj je opće pravilo za maloprodaju: alkohol s više od 2,8% može se prodavati najranije od 9:00 i najkasnije do 21:00, neovisno o tome radi li trgovina dulje. Norveška ima posebno strogi model: za alkohol ‘grupe 1’ (do 4,7%) zakon navodi normalno vrijeme (npr. do 18:00, odnosno do 15:00 uoči nedjelja / blagdana), ali ključno je da prodaja ne smije ići kasnije od 20:00 radnim danom i 18:00 uoči nedjelja / blagdana, a nedjeljom i blagdanom se ne prodaje.
U Švedskoj i Islandu ‘večernja zabrana’ često je posljedica toga što se vino i žestoka pića kupuju u državnim trgovinama s ograničenim radnim vremenom. Švedska dopušta prodaju jačih pića praktički isključivo kroz Systembolaget dok su obične trgovine ograničene na pića do 3,5% alkohola. Na Islandu, prema navodima javnog servisa, zakon propisuje da državne trgovine moraju biti zatvorene nedjeljom, a općenito rade kraće nego klasični supermarketi. (RÚV)
OSTALI
U Turskoj je uvedena izričita zabrana maloprodaje alkohola u trgovinama od 22:00 do 06:00 (ugostiteljstvo ima druga pravila). Prema dostupnim podacima, u Rusiji se u izvorima o nacionalnoj politici spominje federalno ograničenje koje zabranjuje prodaju alkohola od 23:00 do 08:00, uz napomenu da regije mogu uvoditi i stroža pravila.
RAZLOZI OGRANIČENJA PRODAJE
Nordijske i baltičke zemlje nisu uvele stroga pravila zbog jednog razloga, nego zbog kombinacije povijesnog iskustva s velikim štetama od alkohola i pristupa javnog zdravlja koji naglasak stavlja na kontrolu dostupnosti alkohola. U Nordijskim zemljama tome je prethodila duga tradicija pokreta umjerenosti pa su razvili sustav u kojem alkohol nije ‘obična roba’: državni monopoli, ograničeni sati prodaje, visoke trošarine i stroga pravila reklamiranja – s ciljem smanjenja impulzivne kupnje i težih posljedica poput nasilja, nesreća i hospitalizacija.
Baltičke zemlje su u novije vrijeme pooštravale mjere jer su imale izražene probleme s potrošnjom i alkoholno povezanim mortalitetom i ozljedama, pa su posegnule za paketom mjera: kraćenje radnog vremena prodaje, ograničenja oglašavanja, podizanje dobnih granica i veće trošarine. S druge strane, zimska vječna noć i duga razdoblje bez svjetla mogu biti važan kontekst jer kod dijela ljudi pogoršavaju raspoloženje i potiču ‘samoliječenje’ alkoholom, ali to nije jedino objašnjenje. Ključna logika restrikcija je praktična: što je alkohol teže dostupan, posebno navečer i noću, to je manje štete.
ZAKLJUČAK
Zabrane, osobito one koje zadiru u svakodnevne navike poput kupnje alkohola nakon 20 sati, ako nisu jasno i uvjerljivo obrazložene te ako se njihova provedba ne nadzire sustavno i pravedno, u pravilu ne donose korist društvu. Umjesto toga često proizvode suprotan učinak: stvaraju dojam proizvoljnosti, potiču ‘snalaženje’, sele potrošnju u druge kanale (ranije gomilanje zaliha, kupnju ‘na crno’, prekograničnu kupnju), a istovremeno opterećuju one koji se pravila drže. Kada se zabrana doživljava kao kazna bez jasnog smisla, ona ne gradi odgovorno ponašanje nego otpor i nepovjerenje.
Zato bi svaka ovakva mjera morala imati tri čvrsta uporišta:
• transparentan cilj (što se točno želi smanjiti – maloljetničko opijanje, noćne incidente, prometne nesreće, obiteljsko nasilje ili nešto drugo);
• mjerljive pokazatelje uspjeha (npr. broj intervencija hitne pomoći, prekršaja, prijava narušavanja javnog reda, prometnih nesreća u noćnim satima);
• jednaku i dosljednu provedbu bez selektivnog nadzora. Bez toga zabrana ostaje samo simbolična gesta – dobra za naslove, ali slaba kao javna politika.
Stoga se učinak svake zabrane treba procjenjivati redovno i sustavno: kroz podatke, ne dojam; kroz usporedbe prije i poslije, ne kroz pojedinačne anegdote; i uz spremnost da se mjera prilagodi ili ukine ako ne daje rezultate ili stvara štetu veću od koristi. Jer smisao regulacije nije ‘zabraniti radi zabrane’, nego postići stvarni javni interes – uz minimalne ‘nuspojave’ i maksimalno povjerenje građana.
