Na razini Europske unije već dulje vrijeme postoji mehanizam za provjeru stranih ulaganja, uspostavljen s ciljem zaštite strateških interesa država članica. Taj mehanizam se primarno odnosi na sektore od posebne važnosti za sigurnost i javni poredak, a FMCG sektor se smatra takvim osobito u kontekstu proizvodnje i distribucije hrane te proizvodnje i distribucije kemikalija.
Piše: Krešimir Lipovšćak, Partner, Crowe Hrvatska
Hrvatska je nedavno napravila dodatni iskorak donošenjem detaljnijeg nacionalnog okvira za provedbu pravila o provjeri stranih ulaganja. Time su jasnije definirani kriteriji, postupci i vrste ulaganja — kako buduća, tako i već provedena — koja mogu biti podložna nadzoru. U ovom članku pokušat ćemo razjasniti kada i zašto ulaganja u FMCG sektor mogu potpasti pod režim provjere, koje su obveze ulagatelja te kakve praktične posljedice taj nadzor može imati za poslovanje.
TKO SU OBVEZNICI
Riječ je o bilo kojem stranom ulaganju koje je neizravno povezano s osobom bilo fizičkom bilo pravnom koja ima sjedište u tzv. trećoj zemlji, što uključuju npr. Švicarsku ili SAD, no isključuje Island, Norvešku i Lihtenštajn. U pravilu se kontrolira stjecanje tzv. kvalificiranog udjela, odnosno kontrolnog udjela. Međutim, pod kontrolom mogu biti i ‘uspostave ili održavanja privremenih ili trajnih veza s postojećim obveznikom ili obveznikom koji će se osnovati’, što bi značilo i bilo kakvi dugoročni ugovori o suradnji.
ŠTO JE KVALIFICIRANI UDIO
Kvalificirani udio je udio vlasništva kojim strani ulagatelj, samostalno ili zajedno s povezanim osobama ili kroz zajedničko djelovanje, izravnim ili neizravnim ulaganjem u imovinu obveznika, stječe kontrolu nad najmanje 10% dionica i/ili glasačkih prava, ili imovinskih prava, ili ukupnih udjela ili poslovnih udjela.
ŠTO JE DOBAR UGLED
Sastavni dio kontrole stranog ulaganja je i dobar ugled. Strani ulagatelj i njegove odgovorne osobe imaju u pravilu dobar ugled ako ispunjavaju sljedeće uvjete:
• Protiv njih se ne vodi kazneni postupak niti su pravomoćno osuđeni za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, a koja su propisana kaznenim zakonodavstvom RH ili druge države članice EU, te
• Protiv njih se ne vodi kazneni postupak niti su pravomoćno osuđeni za kaznena djela iz zakonodavstva trećih država koja po svojoj naravi i opisu odgovaraju kaznenim djelima propisanim kaznenim zakonodavstvom RH ili države članice EU.
Važno je napomenuti da se pojam odgovornih osoba stranog ulagatelja tumači vrlo široko. On obuhvaća, među ostalim, stvarne vlasnike te fizičke i pravne osobe osnivače i njihove odgovorne osobe, predsjednika i članove uprave, predsjednika i članove nadzornog ili upravnog odbora, izvršne direktore, osobe ovlaštene za zastupanje (uključujući prokuriste), kao i sve druge osobe koje – samostalno ili zajedničkim djelovanjem – imaju kontrolni položaj ili ostvaruju izravan ili neizravan utjecaj na poslovanje, putem vlasničke strukture, upravljačkih prava, znatnog utjecaja ili na drugi odgovarajući način od važnosti za cjelokupno poslovanje.
ŠTO JE IMOVINA?
Kao što smo već napomenuli, kontrolira se odnosno nadzire ulaganje u imovinu. Međutim, riječ je o imovini kako je definirana Zakonom, a ne kako je možda mi definiramo u svakodnevnom govoru. Zakonska definicija je puno šira: imovina je imovina bilo koje vrste, bez obzira na to kako je stečena, pokretna ili nepokretna, materijalna ili nematerijalna, uključujući, ali ne ograničavajući se na financijsku imovinu, gospodarske resurse, uključujući naftu i druge prirodne resurse, te pravne dokumente ili instrumente u bilo kojem obliku, uključujući elektronički ili digitalni, kojima se dokazuje vlasništvo nad takvim sredstvima ili drugom imovinom ili udio u njima, uključujući, ali ne ograničavajući se na bankovne kredite, putničke čekove, bankovne čekove, platne naloge, dionice, vrijednosne papire, obveznice, mjenice ili akreditive, kao i sve kamate, dividende ili druge prihode od tih sredstava ili druge imovine ili vrijednosti koje proizlaze iz tih sredstava ili druge imovine ili koje oni stvaraju, kao i bilo koju drugu imovinu koja se može upotrijebiti za stjecanje sredstava, robe ili usluga.
KADA STRANI ULAGATELJ IMA KONTROLNI POLOŽAJ?
Kontrolni položaj je stvarna kontrola obveznika od strane stranog ulagatelja kroz izravnu ili neizravnu kontrolu obveznika ili imatelja udjela u obvezniku putem vlasničkog udjela ili drugim sredstvima, uključujući, ali ne ograničavajući se, većinom prava glasova u obvezniku, bez obzira na to dijele li ih osobe koje djeluju zajedno ili ne, pravom imenovanja ili smjenjivanja većine članova upravnog ili nadzornog odbora ili članova uprave obveznika, relevantnim pravima veta ili pravima odlučivanja povezanima s udjelima u obvezniku, ostvarivanjem znatnog utjecaja i nametanja relevantnih odluka u obvezniku, odlučivanjem o raspodjeli dobiti obveznika ili odlučivanjem koje dovodi do promjene imovine obveznika, sklapanjem formalnih ili neformalnih sporazuma ili dogovora s obveznikom ili drugim imateljima udjela u obvezniku ili članovima upravnog ili nadzornog odbora ili članovima uprave obveznika ili drugim odgovornim osobama obveznika.
OBVEZNIK PROVJERE
Obveznik je trgovac ili trgovačko društvo bez obzira na pravni oblik sa sjedištem ili poslovnim nastanom u Hrvatskoj, koje posluje ili će biti osnovano u vezi sa stranim ulaganjem, u odnosu na kojeg strano ulaganje utječe ili može utjecati na sigurnost ili javni poredak.
KADA STRANO ULAGANJE PREDSTAVLJA RIZIK?
Rizik negativnog utjecaja stranog ulaganja je svaki potencijalni negativni učinak, sumnja i/ili vjerojatnost da strano ulaganje, neovisno radi li se o postupku odlučivanja o podnesenom zahtjevu za odobravanje ili o postupku kontrole stranih ulaganja, predstavlja prijetnju za sigurnost i/ili javni poredak.
TKO KONTROLIRA?
Povjerenstvo za provjeru stranih ulaganja
Vlada će osnovati Povjerenstvo za provjeru stranih ulaganja, čiji rad koordinira Ministarstvo financija. Zadaća Povjerenstva je povezivanje i koordinacija suradnje između svih tijela javne vlasti uključenih u provjeru stranih ulaganja, kao i osiguravanje učinkovitog protoka informacija. Povjerenstvo analizira i procjenjuje sigurnosne rizike stranih ulaganja, usklađuje stajališta nadležnih tijela i daje mišljenje na temelju kojeg Ministarstvo financija donosi odluku u postupku provjere. Također prati i koordinira mjere i aktivnosti u području kontrole stranih ulaganja.
Nacionalna kontaktna točka
Nacionalna kontaktna točka djeluje pri ministarstvu nadležnom za gospodarstvo. Uspostavljena je radi provedbe Uredbe (EU) 2019/452 o provjeri stranih ulaganja te nastavlja s radom u skladu s ovim Zakonom.
Njezina je uloga koordinirati suradnju s Europskom komisijom i kontaktnim točkama drugih država članica u svim pitanjima vezanima uz provedbu Uredbe, a osobito:
• pripremati godišnje izvješće o provedenim aktivnostima, prema obrascu Europske komisije
• razmjenjivati informacije, dostavljati primjedbe i zahtjeve za mišljenja te postupati po zaprimljenim mišljenjima i zahtjevima.
Sve primjedbe, informacije, zahtjeve i mišljenja zaprimljene na temelju EU Uredbe Nacionalna kontaktna točka bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana, prosljeđuje Povjerenstvu. Za potrebe prikupljanja podataka Nacionalna kontaktna točka može pisanim putem zatražiti dodatne informacije od stranog ulagatelja ili društva u koje se ulaže, bez obzira na to je li ulaganje tek planirano ili je već provedeno. Zatražene informacije moraju se dostaviti u roku od sedam dana od zaprimanja zahtjeva. Nacionalna kontaktna točka također obavlja administrativne i tehničke poslove za Povjerenstvo.
Nadležna tijela za utvrđivanje obveznika i evidencija obveznika
Nadležna tijela za utvrđivanje obveznika i evidentiranje obveznika su u pravilu Ministarstva i Agencije pod čiji djelokrug pripada određeni sektor. Konkretno za FMCG sektor, ukoliko je u pitanju hrana, nadležno je Ministarstvo poljoprivrede te u određenim slučajevima Ministarstvo zdravstva. Nadležno tijelo za utvrđivanje obveznika dužno je identificirati sve obveznike iz područja svoje nadležnosti, voditi i redovito pri svakoj promjeni ažurirati evidenciju identificiranih obveznika te je redovito dostavljati Ministarstvu financija.
Nadležno tijelo za utvrđivanje obveznika dužno je sve obveznike, koji se nakon ažuriranja evidencije identificiranih obveznika više ne smatraju obveznicima, obavijestiti o toj činjenici te činjenici da od datuma primitka te obavijesti više ne podliježu obvezama provjere stranih ulaganja. Objedinjeni popis identificiranih obveznika Ministarstvo financija dostavlja Povjerenstvu radi potvrđivanja identificiranih obveznika. Kriterij za utvrđivanje obveznika jest djelatnost koju obveznik obavlja, utvrđena prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti.
Kontrolna tijela su:
• nadležni trgovački sud
• SKDD
• davatelj koncesije i
• tijelo javne vlasti nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja.
Ministarstvo financija dostavlja svim kontrolnim tijelima potvrđeni objedinjeni popis identificiranih obveznika. Kontrolna tijela iz stavka po službenoj dužnosti obavljaju funkciju kontrolnog mehanizma kojom se sprječava dovršetak stranih ulaganja bez prethodno provedenog postupka provjere stranih ulaganja i ishođenja rješenja Ministarstva financija kojim se usvaja zahtjev podnositelja zahtjeva za odobrenje stranog ulaganja.
Drugim riječima, npr. trgovački sud može odbiti upis promjene vlasništva ili ga ‘blokirati’ do dobivanja daljnjih uputa Ministarstva Financija. Pokretanje postupka za provjeru stranog ulaganja Postupak za provjeru stranog ulaganja pokreće se na zahtjev za odobrenje stranog ulaganja od strane podnositelja zahtjeva ili po službenoj dužnosti. Zahtjev se podnosi Ministarstvu financija poštom preporučeno ili elektroničkim putem.
Podnositelj zahtjeva dužan je, prije stjecanja, povećanja ili smanjenja kvalificiranog udjela ili stjecanja kontrolnog položaja, a najkasnije prije podnošenja prijave za upis te svih kasnijih prijava za upis obveznika u sudski registar, ili prije donošenja odluke o davanju koncesije, ili najkasnije prije sklapanja ugovora o koncesiji, ili prije sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu, te svih kasnijih dodataka tih ugovora koji se upisuju u registar koncesija, ili prije svakog upisa u depozitorij SKDD-a Ministarstvu financija podnijeti zahtjev za odobrenje stranog ulaganja u tog obveznika. Ministar financija pravilnikom će detaljnije urediti sadržaj zahtjeva te informacije i dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz zahtjev.
Postupanje po zahtjevu za odobrenje stranog ulaganja
Nakon što zaprimi zahtjev za odobrenje stranog ulaganja, Ministarstvo financija provodi administrativnu provjeru kako bi utvrdilo je li zahtjev dopušten, pravilno podnesen i sadrži li svu potrebnu dokumentaciju. Ta provjera traje najviše 30 dana, odnosno do 60 dana u posebnim slučajevima. Ako je zahtjev nepotpun, Ministarstvo poziva podnositelja da ga dopuni u roku od 8 do 15 dana. Ako se nedostatci ne otklone, zahtjev se odbacuje. Kada je zahtjev uredan, Ministarstvo ga u roku od tri dana prosljeđuje Povjerenstvu i Nacionalnoj kontaktnoj točki, koja o tome obavještava Europsku komisiju i države članice. Ministarstvo financija može odmah odbiti zahtjev ako utvrdi da su na stranog ulagatelja ili povezane osobe primijenjene sankcije ili postoji sumnja da bi se sankcije trebale primijeniti.
Mišljenje Povjerenstva
Na prijedlog Povjerenstva, Ministarstvo financija može od stranog ulagatelja ili društva u koje se ulaže zatražiti dodatne podatke i dokumentaciju potrebne za ocjenu ulaganja. Rok za dostavu dodatnih informacija ne može biti duži od 15 dana. Ako traženi podaci ne budu dostavljeni u roku, Povjerenstvo donosi mišljenje na temelju raspoloživih informacija, uz napomenu da je izostanak suradnje utjecao na procjenu.
Pri izradi mišljenja Povjerenstvo procjenjuje sigurnosne rizike stranog ulaganja, osobito:
• je li ulagatelj pod izravnom ili neizravnom kontrolom treće države
• je li već bio uključen u aktivnosti koje ugrožavaju sigurnost ili javni poredak
• postoji li rizik nezakonitih aktivnosti
Uz to uzima u obzir mišljenja Europske komisije i drugih država članica, provjerava postojanje sankcija, dobar ugled ulagatelja i njegovih odgovornih osoba te relevantne strateške i sigurnosne dokumente Republike Hrvatske.
Povjerenstvo mora donijeti mišljenje u roku od 90 dana od urednog zahtjeva i dostaviti ga Ministarstvu financija u roku od tri dana. U složenijim slučajevima rok se može produžiti za dodatnih 30 dana.
Odlučivanje o zahtjevu za odobrenje stranog ulaganja
O zahtjevu za odobrenje stranog ulaganja odlučuje se rješenjem koje donosi Ministarstvo financija najkasnije u roku od 120 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za odobrenje stranog ulaganja odnosno najkasnije u roku od 150 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za odobrenje stranog ulaganja Ministarstvu financija
KADA SE POKREĆE KONTROLA STRANOG ULAGANJA
Ministarstvo financija može, na prijedlog bilo kojeg člana Povjerenstva, po službenoj dužnosti pokrenuti postupak kontrole stranog ulaganja. To se može dogoditi u situacijama kada strano ulaganje nije prijavljeno, kada procjena rizika ukaže na mogući negativan utjecaj na sigurnost ili javni poredak, ili kada postoje informacije, predstavke ili druge okolnosti koje upućuju na postupanje protivno cilju Zakona. Kontrola se može pokrenuti i u slučajevima sumnje da je zahtjev formalno podnesen za smanjenje kvalificiranog udjela, ali je u stvarnosti usmjeren na prikriveno stjecanje, povećanje ili smanjenje udjela, uključujući situacije zajedničkog djelovanja. Također, postupak se pokreće i u drugim zakonom predviđenim slučajevima, odnosno uvijek kada postoji osnovana sumnja da strani ulagatelj ili društvo u koje se ulaže djeluje protivno ciljevima propisa o kontroli stranih ulaganja. Na postupak kontrole primjenjuju se pravila koja vrijede i za redovni postupak provjere stranog ulaganja.
PRAVNE POSLJEDICE PROVEDENE KONTROLE
Ako Ministarstvo financija, nakon provedene kontrole, utvrdi povredu zakonskih odredbi — osobito ako je time ugrožena nacionalna sigurnost ili javni poredak, ili ako je to potrebno radi zaštite javnog interesa — donijet će rješenje kojim se ukida prethodno odobreno strano ulaganje. U tom slučaju Ministarstvo nalaže stranom ulagatelju, a kod zajedničkog djelovanja i imatelju udjela, da proda sve dionice, udjele i pripadajuća imovinska prava te da u određenom roku dostavi dokaz o prodaji i podatke o kupcu.
Rok za prodaju ne može biti dulji od devet mjeseci, ali se na obrazloženi zahtjev može produljiti za najviše dodatnih šest mjeseci ako ulagatelj dokaže da obvezu nije mogao ispuniti iz objektivnih razloga. Od dana kada rješenje postane izvršno, strani ulagatelj više ne smije raspolagati dionicama ili udjelima, koristiti glasačka ili imovinska prava niti ostvarivati bilo kakva prava iz vlasništva, osim u svrhu provedbe obveze prodaje.
Isto ograničenje vrijedi i za druge imatelje udjela u slučaju zajedničkog djelovanja. Društvo u koje se ulaže dužno je osigurati da se te obveze poštuju te da Ministarstvo financija redovito pisanim putem obavještava o svim promjenama tijekom postupka prodaje, sve do isteka propisanog roka. U slučajevima kada se kontrola provodi zbog neprijavljenog stranog ulaganja, na odgovarajući se način primjenjuju ista pravila i posljedice.
SUDSKA ZAŠTITA
Protiv rješenja Ministarstva financija nije dopuštena žalba, ali je tužbom dopušteno pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom RH. Primjera radi, u običnom upravnom postupku o rješenju prvostupanjsko tijela odlučuje drugostupanjsku, a na tu odluku postoji mogućnost pokretanja upravnog spora no pred upravnim sudovima. U ovom specifičnom slučaju predviđena je nadležnost Visokog upravnog suda. Za štetu prouzročenu primjenom Zakona o provjeri stranih ulaganja RH ne odgovara, osim ako je šteta prouzročena namjerno ili krajnjom nepažnjom tijela javne vlasti ili sudova.
PROVJERA ‘STARIH’ ULAGANJA
Odredbe Zakona o provjeri stranog ulaganja na odgovarajući se način primjenjuju i na obveznike u kojima je strano ulaganje kako ga propisuje ovaj Zakon izvršeno prije stupanja na snagu Zakona. Provjera stranog ulaganja za takve obveznike mora se provesti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona o provjeri stranih ulaganja dakle do studenoga 2028.
Zaključak
Primjena ovog zakona donosi nove izazove osobito u FMCG sektoru i može potencijalno blokirati nova ulaganja ili financijsku stabilnost. Rokovi za odobrenje ulaganja su dugi i moguće je da se protegnu na više od zakonom zadanih šest mjesecu. Zato je bitno da se obveznici u FMCG sektoru detaljno i dobro definiraju s obzirom na to da su trenutno (dok se ne donesu odgovarajući kriteriji i sastavi popis) uključeni svi segmenti od proizvodnja, veletrgovine i maloprodaje bez obzira na veličinu i značenje koje imaju za europsko, hrvatsko i lokalno gospodarstvo.
