Ključne mjere za razvoj tržišta ekološke hrane u RH obuhvaćaju poticanje domaće proizvodnje, razvoj prerađivačke i distribucijske infrastrukture, veću ponudu eko proizvoda u trgovinama, promociju i edukaciju potrošača, transparentno označavanje i poticajne mjere državne politike
Pripremile: Dr. sc. Dušanka Gajdić, prof. struč. stud., Veleučilište u Križevcima, Katedra za menadžment u poljoprivredi i Izv. prof. dr. sc. Kristina Petljak, EFZG, Katedra za Trgovinu i međunarodno poslovanje
Stručni članak / UDK: 631.147:339.13(497.5)
Ekološka poljoprivreda predstavlja sustav proizvodnje koji se temelji na primjeni prirodnih procesa, ograničenju kemijskih inputa i očuvanju ekosustava. Njezina temeljna svrha je proizvodnja zdrave hrane visoke kvalitete uz minimalan negativan utjecaj na okoliš. U kontekstu globalnih izazova, poput klimatskih promjena i degradacije resursa, održivost postaje ključan element suvremenih prehrambenih sustava. Istodobno, promjene u prehrambenim navikama potrošača, uključujući povećanu brigu za zdravlje i okoliš, rezultirale su rastućim interesom za ekološke proizvode. Potražnja za takvim proizvodima kontinuirano raste, što potiče razvoj tržišta i povećava važnost ekološke poljoprivrede.
RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
Na globalnoj razini, ekološka poljoprivreda nastavlja bilježiti stabilan rast i visoku razinu otpornosti na tržišne promjene. Najnoviji podaci Istraživačkog instituta za ekološku poljoprivredu (FiBL) pokazuju da je globalna maloprodaja ekološke hrane i pića u 2024. godini dosegnula 145 milijardi eura, što potvrđuje kontinuirano snažnu potražnju potrošača za ekološkim proizvodima.
Najveće tržište i dalje predstavljaju Sjedinjene Američke Države, a slijede Njemačka i Kina dok Švicarska prednjači prema potrošnji po stanovniku i udjelu ekoloških proizvoda u ukupnoj prodaji hrane. Istodobno, proizvodna baza ostaje stabilna, s oko 98,9 milijuna hektara pod ekološkom proizvodnjom u svijetu. Australija raspolaže najvećim površinama, dok Lihtenštajn ima najveći udio ekološke poljoprivrede. Broj proizvođača dosegao je 4,8 milijuna, što dodatno potvrđuje globalni značaj ovog sektora. Uz rast potražnje, dolazi i do jačanja međunarodne trgovine – uvoz ekoloških proizvoda u EU i SAD porastao je, što ukazuje na sve veću povezanost globalnih opskrbnih lanaca i jačanje međunarodne razmjene.
Udio poljoprivrednog zemljište pod ekološkom proizvodnjom u EU također je u kontinuiranom porastu i čini približno 10,9% ukupnog poljoprivrednog zemljišta EU. Polovica organskog poljoprivrednog zemljišta u Europi nalazi se u četiri zemlje. Zemlja s najvećom površinom organskog poljoprivrednog zemljišta je Španjolska (2,2 milijuna ha, što je više od 14% ukupnog europskog organskog poljoprivrednog zemljišta), a slijede Francuska, Italija i Njemačka (FiBL, 2020.). Raste i broj ekoloških proizvođača, a EU je drugo najveće tržište ekološke hrane na svijetu po maloprodajnoj vrijednosti (drugi iza SAD), s vrijednošću koja je prema podacima FiBL bila oko 49,5 mlrd € u 2024.
HRVATSKA PRATI GLOBALNE TRENDOVE
Razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj prati globalne trendove. Ulaskom Hrvatske u EU započinje intenzivniji razvoj ekološke poljoprivrede, potaknut Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP), potporama i poticajima za ekološku proizvodnju, kao i rastućom svijesti potrošača.
Podaci o razvoju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj ukazuju na snažan rast površina i proizvodnje u posljednjem desetljeću. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva RH o ekološkoj poljoprivredi, udio poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom povećao se s 2,59% u 2013. na 9,01% u 2024. godini, što predstavlja više nego trostruko povećanje u razdoblju od 11 godina. Istodobno je zabilježen i značajan rast broja proizvođača, s 1.789 u 2013. godini na 6.675 u 2024.
Međutim, u usporedbi s Europskom unijom, Hrvatska zaostaje prema ukupnoj površini i razini razvijenosti tržišta. Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj ima nekoliko specifičnih strukturnih obilježja. Prije svega, dominiraju mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), čija je prosječna veličina oko pet hektara ili čak manja. Proizvodnja je najčešće usmjerena na voćarstvo i primarne poljoprivredne aktivnosti, uz visoku ovisnost o vremenskim uvjetima te relativno veće troškove rada i proizvodnje.
Segment prerade je slabo razvijen i znatno zaostaje za europskim prosjekom, što se očituje u malom broju prerađivača u odnosu na broj proizvođača. Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede za razdoblje 2023.– 2030. predstavlja ključni dokument kojim se nastoji povećati proizvodnja, unaprijediti prerada, ojačati tržište i potrošnja te povezati svi sudionici u lancu vrijednosti.
Istodobno, kroz Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) za razdoblje 2023.– 2027. naglasak se stavlja na povećanje konkurentnosti, povezivanje proizvođača, razvoj kratkih lanaca opskrbe i jačanje tržišne orijentacije.
RAZNOLIKOST ASORTIMANA
Asortiman ekoloških proizvoda obuhvaća širok spektar kategorija. Najzastupljeniji su svježi proizvodi, poput voća, povrća, mesa i mliječnih proizvoda, koji se često prodaju putem direktnih kanala. Osim toga, značajan udio na hrvatskom tržištu čine prerađeni proizvodi, uključujući ulja, sokove, džemove i druge prehrambene proizvode. Ponuda ekoloških proizvoda hrvatskih OPG-ova nije velika, ali je izrazito raznolika, što potrošačima omogućuje uživanje u širokom izboru kvalitetnih i ukusnih domaćih proizvoda. Najzastupljeniju skupinu čine svježi poljoprivredni proizvodi, osobito voće i povrće. U toj kategoriji ističu se jabuke, jagode, borovnice, aronija, šljive i citrusi, kao i povrće poput krumpira, mrkve, cikle, rajčice, tikvica, salate i luka. Ova skupina proizvoda često se prodaje kroz direktne kanale i predstavlja temelj ponude većine OPG-ova.
Drugu značajnu skupinu čine prerađeni voćni i povrtni proizvodi, među kojima dominiraju sokovi (posebno od aronije, jabuke i bobičastog voća), džemovi, pekmezi, sirupi i razni namazi. Ovi proizvodi omogućuju proizvođačima dodavanje vrijednosti sirovini te produljenje roka trajanja proizvoda. Treću važnu kategoriju čine ulja, brašna i proizvodi od žitarica, uključujući hladno prešana ulja (maslinovo, bučino, laneno, konopljino), različite vrste brašna (pšenično, pirovo, heljdino, kukuruzno) te proizvode poput griza, krupice i kruha. Ova skupina pokazuje rastući trend funkcionalne i specijalizirane prehrane.
Značajan udio imaju i proizvodi životinjskog podrijetla, poput meda i proizvoda od meda (medica, likeri), mliječnih proizvoda (sir, jogurt, kefir), kao i vina i voćnih vina. Ovi proizvodi često imaju dodatnu vrijednost kroz tradicionalnu proizvodnju i lokalni identitet. Uz prehrambene proizvode, prisutna je i ponuda neprehrambenih ekoloških proizvoda, poput prirodne kozmetike (sapuni, kreme, melemi, šamponi), čajeva, začina i dodataka prehrani (proteini, prahovi, sjemenke).
Općenito, ponuda hrvatskih OPGova karakterizirana je kombinacijom primarne proizvodnje i manjih serija prerađenih proizvoda, često specijaliziranih i lokalno orijentiranih. Uočava se i trend diverzifikacije proizvoda, posebice kroz inovativne proizvode poput funkcionalnih napitaka, biljnih proteina i ekoloških snack proizvoda, što ukazuje na postupno prilagođavanje proizvođača suvremenim tržišnim zahtjevima.
KANALI DISTRIBUCIJE
Distribucija ekoloških proizvoda u Hrvatskoj odvija se kroz direktne i indirektne kanale, pri čemu direktni oblici, poput prodaje na gospodarstvu, tržnicama, sajmovima i putem dostave, imaju dominantnu ulogu. Njihova ključna prednost očituje se u neposrednom kontaktu ekoloških proizvođača s potrošačima i mogućnosti ostvarivanja viših prodajnih cijena dok im je glavni nedostatak ograničen tržišni doseg.
Nasuprot tome, indirektni kanali, uključujući i prodaju u prodavaonicama, omogućuju veću dostupnost proizvoda i plasman većih količina, ali istodobno mogu za proizvođače predstavljati određene izazove, poput nižih otkupnih cijena, viših trgovačkih marži i složenijih logističkih zahtjeva. Dodatno, razvoj digitalnih tehnologija sve više utječe na transformaciju distribucije, otvarajući mogućnosti online prodaje i novih modela povezivanja proizvođača i potrošača.
Unatoč tim pomacima, tržište ekoloških proizvoda u Hrvatskoj i dalje je u fazi razvoja, što se očituje u relativno niskoj potrošnji po stanovniku u usporedbi s EU. Prosječna potrošnja ekološke hrane u EU iznosi otprilike 100 –120 € po stanovniku godišnje, a u nekim zemljama (npr. Danska, Luksemburg, Švedska) premašuje i 300 € po stanovniku godišnje. To je rezultat višeg standarda, visoke ekološke svijesti potrošača i razvijenog tržište eko-proizvoda.
S prosječnom potrošnjom od 24 € po stanovniku godišnje, Hrvatska je znatno ispod EU prosjeka. Problem predstavlja i ograničena dostupnost ekoloških proizvoda u trgovinama, osobito supermarketima. Oko 60% proizvođača oslanja se na izravnu prodaju dok tek manji dio, oko 13,6%, koristi maloprodajne kanale.
TRŽIŠNI IZAZOVI I BUDUĆNOST
Unatoč pozitivnim trendovima rasta, tržište ekoloških proizvoda još uvijek se suočava s brojnim izazovima. Prisutna je ograničena dostupnost proizvoda i nepovjerenje dijela potrošača u EU ekološki certifikat (tzv. EU leaf). Glavne prepreke rastu ponude i potrošnje ekoloških prehrambenih proizvoda u RH su: visoka cijena, mala i nestabilna domaća proizvodnja, ograničena dostupnost osobito u manjim sredinama, ‘prekompliciran’ proces ekološke certifikacije za proizvođače, neinformiranost i nisko povjerenje potrošača te nedostatak prerađivačkih kapaciteta za ekološke sirovine.
Iz perspektive proizvođača, dodatni izazovi mogu uključivati uvjete suradnje s trgovcima, poput nižih otkupnih cijena, duljih rokova plaćanja i složenijih logističkih zahtjeva. Konkurencija konvencionalne proizvodnje može dodatno otežati pozicioniranje ekoloških proizvoda na tržištu. Ipak, s obzirom na aktualne trendove, očekuje se daljnje jačanje tržišta ekoloških proizvoda.
Kontinuirani rast potrošnje, osobito na razvijenim tržištima, ukazuje na stabilnu i dugoročnu potražnju. Povećanje međunarodne trgovine i integracija opskrbnih lanaca dodatno će potaknuti razvoj sektora. U budućnosti će ključnu ulogu imati tehnološke inovacije, digitalizacija distribucije te prilagodba proizvođača globalnim tržišnim zahtjevima. Istodobno, politike održivosti i potpora institucija, posebice na razini Europske unije, ostat će važan pokretač razvoja ekološke poljoprivrede.
Ključne mjere za razvoj tržišta ekološke hrane u RH bile bi poticanje domaće proizvodnje, razvoj prerađivačke i distribucijske infrastrukture, veće ponuda eko proizvoda u trgovinama (supermarketima), promocija i edukacija potrošača, transparentno označavanje, poticajne mjere državne politike (kroz porezne olakšice, javnu potrošnju eko proizvoda i sl.) i dr.
Iako domaća proizvodnja raste, većina ekoloških proizvoda koji se nalaze na policama trgovina je uvozna. Poznavanje i percepcija ekoloških proizvoda među potrošačima varira, ali općenito potražnja polako raste, osobito u urbanim sredinama i među obrazovanijom populacijom. Kupnjom ekoloških proizvoda potrošači izravno doprinose razvoju tržišta, a osobito podržavaju male proizvođače i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, omogućujući im stabilniji plasman proizvoda i poticanje daljnjeg razvoja njihove proizvodnje, što je u uvjetima opće nesigurnosti postalo osobito važno za jačanje lokalne opskrbe, sigurnosti hrane i otpornosti gospodarstva.
